Još jedan Kurban-bajram je prošao i svi se vraćamo nekoj svojoj ustaljenoj svakodnevnici. Hadisom hvaljeni dobrovoljni post, klanje kurbana, obavljanje hadža, klanjanje bajrama su propisi koji se nalaze u prvoj polovici posljednjeg hidžretskog mjeseca u godini i svaki napose puči simbolikom i mame vjernička srca da svoje duboko ubjeđenje potvrde konkretnim djelima. Ovih dana se mnogo pisalo i govorilo o svakom spomenutom propisu.
Ono što smatram posebnim u aktuelnom vremenu jeste suočavanje sa izazovom da primjenu i izvršenje određenih propisa vjere ima i drugu dimenziju osim one čisto vjerske. Recimo, propis klanja kurbana. Pored duboke simbolike da, u biti, predstavlja spremnost na najveću žrtvu i time potvrđivanje svoje duboke vjere u Boga, klanje kurbana je izuzetno važana društvena pojava koja (može) ima(ti) socijalne, humanitarne, obrazovne, ekonomske i brojne druge aspekte. Ovaj tekst je vid podrške sjajnoj ideji i dubokom vizionarskom poduhvatu naših prethodnika koji se ogleda u organiziranom načinu klanja kurbana za one koji to sami nisu u mogućnosti izvršiti. Osvrnimo se kratko na trenutno raspoložive modele kako vjernik može izvršiti obavezu klanja kurbana.
Po mome skromnom mišljenju postoji nekoliko modela.
Trdicionalni model se ogleda u tome da musliman sam pronalazi vlastiti kurban. Kupuje ga nešto prije bajrama, nastoji ga dobro paziti, uhraniti i pripremiti za dan kada će ga žrtvovati u ime Jednog Jedinog.
Drugi model je model koji je utemeljila Islamska zajednica prije nekoliko desetine godina, a ogleda se u organiziranom prikupljanju uplata po unaprijed određenoj cijeni. Temeljni razlog uvođenja ovog modela se ogledao u pomaganju internatske kuhinje u Gazi Husrevbegovoj medresi u Sarajevu gdje se putem obezbjeđenog kurbanskog mesa smanjuju troškovi Medrese, odnosno cijena školovanja njenih učenika. U cijenu su bili uračunati troškovi kupovine, klanja, obrade, skladištenja i čuvanja zamrznutog mesa tokom godine. Dio kurbanskog mesa je doniran javnim kuhinjama i ustanovama za koje je Islamska zajednica procjenjivala da im treba pružiti tu vrstu podrške u vršenju društvenokorisne misije.
Nakon agresije su se pojavila još neki modeli. Islamskoj zajednici se, koja je dugo vremena bila jedini posrednik između vjernika i realizacije njihovog izvršenja obaveze klanja kurbana, pojavila konkurencija. Bilo je sasvim prirodno da se novootvorenim medresama dozvoli da na već uhodanom modelu obezbjeđuju nužne prihode za funkcioniranje vlastitih internatskih kuhinja. Islamska zajednica je utvrđivala istu cijenu kurbana za cijelo područje i do neke mjere pratila realizaciju. Međutim, nije ostalo na ovome.
U poratnoj Bosni su djelovale i djeluju domaće i strane humanitarne organizacije sa, da tako kažemo, islamskim predznakom. Jedna od njihovih aktivnosti je skoro do u detalj identična akcija koju ima Islamska zajednica oko nabavke kurbana. S tim da humanitarne organizacije kao ciljanu skupinu ljudi kojima žele pomoći, kroz podjelu kurbanskog mesa, gledaju u sve većem broju siromašnih kao i u javnim ustanovama do kojih Islamska zajednica nije dospjela.
Danas ćemo vidjeti da akciju koja se najčešće zove – Kurbani – nastoje realizirati od Rijaseta Islamske zajednice preko medresa i humanitarnih organizacjia do određenih islamskih organizacija, džemata, pa i pojedinaca. Sve više postaje jasno da se ne radi samo o ispunjenju ibadetskih obaveza nego i o – biznisu.
Sve veći broj ljudi u Bosni se nakon rata bavi stočarstvom. Veliki broj njih vidi svoju šansu u prodaji kurbana pojedincima, a posebice organizacijama, medresama ili Rijasetu Islamske zajednice.
Uprkos činjenici da domaći stočni fond ima dovoljno kapaciteta da zadovolji potrebe svih bosanskohercegovačkih muslimana, u potrazi za jeftinijim kurbanima razne organizacije kupuju kurbane izvan BiH, uglavnom u Australiji. Mnogi muslimani zarad niže uplatne cijene pristaju na potpunu ili djelimičnu netransparentnost u realizaciji. Zamrznuto, navodno, kurbansko meso se kasnije doprema brodovima do krajnjih korisnika u BiH i/li širom svijeta. Kažemo navodno zato što se transparentno i javno ne objave institucije u Australiji, ili bilo gdje drugdje, s kojima se realizira akcija klanja kurbana. Dokazi o šerijatskoj ispravnosti stoke, načinu klanja i svega ostalog uključenog u ovaj proces, a posebice da se navedu osobe koje prate i nadgledaju realizaciju.
Organizacije koje se bave prikupljanjem uplata i realizacijom akcija oko kurbana često, u pokušaju obezbjeđivanja što većeg broja uplata, kod potencijalnih uplatioca bude dozu nesigurnosti i nepovjerenja prema svim drugima osim prema vlastitoj organizaciji. U realizaciji ibadeta ovo je neprihvatljivo, ali zato ukazuje na moguće skrivene namjere brojnih aktera. Da situacija nije nimalo ružičasta, dovoljno je da se neko pozabavi ovim pitanjem i uvidi mnogo nelogičnosti, nejasnoća, manjka informacija, pomanjkanja transparentnosti,…
Prije svega, naša namjera nije izazivanje sumnje i širenje još većeg međusobnog nepovjerenja koje kao da postaje sastavni dio naše svakodnevnice, nego poziv, ako hoćete i krik za transparentnošću.
Ako oni koji u vlastite aktivnosti uključuju vjeru ne djeluju transparentno i ne dostavljaju jasne podatke o aktivnostima onima na čije povjerenje računaju, onda je vrijeme za uzbunu. Sve nam se čini da sada nije vrijeme za uzbunu, nego sirena već odavno zavija.
Tačka na kraju prethodne rečenice bi označila kraj ovog teksta da nam je cilj smutnja u bilo kojoj varijanti. O ovoj temi pisati i govoriti mjesec dana prije kurban-bajrama sljedeće godine bi bilo kasno. Zato vjerujemo da se je baš sada najbolje vrijeme da se počne o tome misliti. Stoga vjeurjemo da je nužno poduzeti sljedeće korake kako bi se stvari dovele u red.
– Krajnji korisnik (vjernik, džematlija) mora imati informaciju gdje će njegovo meso završiti prije nego izvrši uplatu. Ne smije se desiti da se od kurbanskog mesa pravi sudžuka ili suho meso koje očima neće vidjeti oni u čije ime se kurbansko meso prikupljalo.
– Zašto, recimo, Islamska zajednica ne bi ohrabrila formiranje udruženja uzgajivača stoke za kurbane i na taj način dala jednake šanse svakome ko bude ispunjavao uvjete raspisanog tendera
– Nabavka kurbana mora biti isključivo putem tendera (javnog ili u okviru spomenutog udruženja)
– Farme koje učestvuju na tenderima moraju posjedovati halal-certifikat Agencije za certificiranje halal kvalitete
– Relizacija klanja, obrade, skladištenja, transporta,… i svega drugoga vezanog za kurbane će također biti predmet javnih tendera
– Kupovinom kurbana u Australiji (ili bilo gdje drugo) po znatno nižim cijenama, kako bi se ostvarila novčana dobit u razlici visine uplate i kupovne cijene za rad ko zna kakvih razloga i ciljeva, je nemoralno prema onome od koga se uzima uplata. Otuda organizacija prije početka uplata mora jasno naglasiti gdje će nabavljati kurbane.
– Medrese i Islamska zajednica može približno tačno znati kolike su njihove potrebe za mesom prije početka akcije i o tome upoznati vjernike, a onda naglasiti da će sve viškove razdijeliti na institucije koje će imenovati.
– Dan nakon Kurban-bajrama (14. zu-l-hidže) objaviti u sredstvima javnog informisanja, na web-portalima, koliko je bilo uplaćenih kurbana, koliko mesa, te kako i kome je dodijeljeno ono što prelazi potrebe organizatora
– Lider u ovakvom ili njemu sličnom pristupu treba da bude Islamska zajednica koja će svojim transparentnim pristupom sasvim sigurno ojačati svoju akciju prikupljanja kurbana.
Ne treba skrivati već isticati i sljedeći aspekt ove akcije. Teško je napraviti pravu i preciznu kalkulaciju troškova nabavljanja kurbana, njihovog transporta, pripreme, klanja, podjele, skladištenja, zamrzavanja i sl. I zato treba jasno kazati ljudima koji uplaćuju kurbane u Islamskoj zajednicu ili neku od Medresa da oni u biti pored toga što izvršavaju obavezu klanja kurbana, pomažu i svoju Islamsku zajednicu. A kada to rade negdje drugdje onda su stvari daleko manje jasne.
Islamska zajednica treba istaknuti i odati javno priznanje najjačoj karici u lancu organizirane realizacije ovog projekta, ali jednako tako mora ozbiljno ispitati i utvrditi istinitost prigovor, ako ih ima (a ima), te te najslabije karike sankcionirati i isključiti.
Ako je kurban krunski ibadet kojim simboliziramo najdublju i najčistiju vjeru kako nas je to podučio Ibrahim a.s., onda sve vezano za njega mora biti ko suza čisto.
(www.preporod.com)