Ramazan u džematu GAM – Fahrudin Alihodžić

27maj

Ramazan u džematu GAM

Tokom mjeseca ramazana na džematskoj stranici džemata GAM objavićemo izjave članova džemata GAM o ramazanu, postu, njihovim iskustvima sa ramazanom i sl.

Vjerujemo da ćete naći inspiraciju u ovim izjavama i možda će nećiji životni primjer biti baš razlogom da i sami razmišljate na sličan način.

 

21maj

Predramazanski susret imama sa omladinom džemata GAM

U nedjelju, 21. maja 2017. godine u džematu GAM je organiziran susret imama Sabahuddin ef. Sijamhodžića sa omladinom džemata GAM. Na ovaj susret su pozvani svi bivši učenici mekteba GAM koji su stariji od 16 godina. Susretu su se odazvalo 33 mladića i djevojke, dok su se neki odjavili zbog obaveza i nemogućnosti da prisustvuju.

Na ovom susretu, koji je trajao nešto više od sat vremena, razgovarano je o potrebi i načinima zajedničkog okupljanja i organiziranju određenih aktivnosti.

Prve aktivnosti će se vidjeti već, ako Bog da, u nastupajućem ramazanu kada je planiran omladinski iftar.

 

16maj

Kako dočekati i provesti Ramazan

Neka je hvala Allahu koji odlikovao mjesec ramazan nad ostalim mjesecima, učinivši post u njemu jednim od ruknova islama rekavši:

 „O vjernici! Propisuje vam se post, kao što je propisan onima prije vas, da biste se grijeha klonili,“ (El-Bekareh, 183)

U ramazanu je započelo objavljivanje Kur'ani Kerima za kojeg Allah kaže:

„U mjesecu ramazanu počelo je objavljivanje Kur'ana, koji je putokaz ljudima i jasan dokaz pravog puta i razlikovanje dobra od zla. Ko od vas u tom mjesecu bude kod kuće, neka ga u postu provede, a ko se razboli ili se na putu zadesi, neka isti broj dana naposti, – Allah želi da vam olakša, a ne da poteškoće imate -, da određeni broj dana ispunite, i da Allaha veličate zato što vam je ukazao na pravi put, i da zahvalni budete.“(El-Bekareh, 185)

Dolazi nam časni, mubarek mjesec. Dolazi nam period kojeg vjernička srca s velikom radošću iščekuju kao što žedna i spucala zemlja čeka kišu da padne. Oni koji su upućivali Allahu dovu našeg dragog Poslanika s.a.v.s., u kojoj je on molio Allaha: „Bože naš, podari nam berićet u redžebu i šabanu i učini da dočekamo ramazan“,-njihova dova se evo Allahovom milošću ostvaruje. Naš dragi gost, mjesec ramazan se sprema da obiđe naše domove, zakucaće na sva vrata i tražiti izuna, blago li onima koji ga prime u svoj dom, a teško li onima koji ga odbiju i ne dozvole da u njihov dom uđe.

Ramazan nam je blizu što svi moramo znati, jesmo li ga braćo i sestre spremni dočekati??? Kada se govori o pripremama za ramazan najčešće ljudi misle na materijalnu pripremu, valja napuniti frižidere i zamrzivače, kupiti namirnice itd., međutim ova vrsta pripreme bi trebala da bude sporedna, a duhovna priprema da bude osnovna (primarna). Od prošlog ramazana je prošlo mnogo vremena, mnogo toga čovjek učini i kaže što ne bi trebao, grijesi se namnože, nemar obuzme ljudsko srce, zbog svega toga Allah nam šalje ramazan kako bi putem ovog časnog mjeseca očistili svoja srca od grijeha, od ljenosti, gafleta i zaborava. Kako bi svoja srca napunili imanom koji će da traje do idućeg ramazana. Oni koji odmah poslije ramazana se vrate starim grijesima koje su ostavljali u toku ramazana, koji ostave činjenje dobrih djela koja su činili u ramazanu to nam govori da svoje srce nisu napunili imanom niti su ramazan proveli onako kako to Allah traži.

Kaže Allahov Poslanik s.a.v.s.,: „Onaj ko provede ramazan u imanu i ihtisabu (računanje nagrade kod Allaha) biće mu oprošteni prethodni grijesi.“ (El-Buhari i Muslim)

Dakle da bi ramazan djelovao na čovjeka i da bi došao do oprosta mora se ramazanu prići sa dubokim imanom, sa istinskim uvjerenjem da je to naredba od Allaha, da to nije nikakva dijeta, fitness program itsl. Zatim ono što mora da očekujemo i u što moramo da vjerujemo jeste da će nas Allah zbog našeg podnošenja gladi i žeđi, i suzdržavanja od prohtjeva, da će nas zbog toga nagraditi svojom neizmjernom nagradom, jer je Allah rekao:Post je moj i ja za njega nagrađujem.

Šta smo osim punih frižidera i zamrzivača, i punih špajzova i ostava pripremili? Kako ćemo da provedemo ovaj ramazan? Hoćemo li šta novo naučiti, koju suru, dovu, neku mudrost? U čemu ćemo provoditi dane, a u čemu noći? Hoćemo li iskoristiti ovaj ramazan za svoje duhovno uzdizanje i nadogradnju, hoće li to biti mjesec ibadeta, mjesec Kur‘ana, namaza, dova i zikra ili će to biti mjesec jela pića, spavanja i ljenčarenja???

Ima ljudi koji se istinski raduju ramazanu i nastoje svaku minutu tog blagoslovljenog vremena da iskoriste, jer su svjesni riječi Allahova Poslanika s.a.v.s., kada govoreći o ramazanu kaže: „O ti koji želiš dobro približi se, (radi ga), a ti koji želiš zlo odmakni se.“ Takvi se pripremaju za ramazan čineći Allahu teobu, kajući se za svoje grijehe, moleći za oprost. Takvi imaju namjeru ako Bog da u ovom časnom mjesecu Kur'an da prouče. A koliko nas će to učiniti? Vallahi je to idealna prilika za sticanje nebrojenih sevapa, jer se dobra djela u ramazanu nagrađuju  višestruko, pa zato gledajmo u čemu će nam ramazan proći.

S druge strane ima i onih koji će ramazanske dane da provode na sasvim suprotan način, to su oni koji od ramazana neće imati ništa do li gladi i žeđi. U nekim djelovima islamskog svijeta u toku ovog časnog mjeseca ramazana se zamijeni dan za noć. Kako bi bilo divno da se noći ramazana provode u ibadetu, međutim, te blagoslovljene noći pojedini provode u igri, zabavi, sijelima, gledanju filmova, igranju šaha ili bilijara i bespotrebnoj priči. Čitavu noć se sijeli da bi se poslije sehura leglo i spavalo skoro do ikindije namaza. Teško li se onome ko ovako čini. Teško li se onom ko ovako uništava samog sebe i koji sprečava samog sebe da ga prekrije Allahova milost i da uđe u njegovo srce, jer nema goreg ukubeta (kazne) nego ostati lišen Allahovog rahmeta.

Kaže Allahov Poslanik s.a.v.s.,:

“Došao vam je ramazan. To je mjesec Allahovog blagoslova. Allah vas u njemu čuva, spušta vam Svoju milost, briše vam grijehe i uslišava vam dove. Allah vas gleda kako se natječete u ramazanu i ponosi se s vama pred melekima. Dajite sve od sebe da kod vas Allah vidi samo dobro. Doista je nesrećan onaj ko bude uskraćen Allahove milosti u ovome mjesecu!” (Taberani)

Subhanallah, zamislimo koju počast imamo kod Allaha da dok se mi natječemo u činjenju dobra Allah se ponosi nama pred svojim melecima, zato nastojmo da Allah u ovom mubarek mjesecu koji je pred nama ne vidi od nas ništa drugo do li dobro.

Neka nam je mubarek ovaj mjesec i molimo Allaha da primi od nas naš post, naše dove, naša dobra djela, a da nas sačuva od zla, grijeha i nepokornosti. Amin.

Bilal ef. Hodžić

10maj

Sve o noći Lejletu-l-Berat

Autor: Mufti Taqi Usman*

U mjesecu šabanu nalazi se blagoslovljena noć Lejletul-beratNoć oslobađanja od Vatre. Ova noć pada između 14. i 15. dana šabana. Postoje hadisi Allahovog Poslanika, a.s., na osnovu kojih se može zaključiti da se radi o mubarek noći u kojoj Uzvišeni Allah, dž.š., s posebnom milošću gleda Svoje robove. Navest ćemo neke:

  1. Hazreti Aiša, r.a., prenosi: „Allahov Poslanik, a.s., je jedne noći klanjajući noćni namaz toliko dugo ostao na sedždi da sam pomislila kako je umro. Ustala sam, dodirnula mu kažiprst, a on se pomače i podiže glavu sa sedžde. Kada je završio namaz rekao mi je: ‘O Aiša, o Humejra! Da li si pomislila da te je Allahov Poslanik, a.s., obmanuo?’ Rekoh: ‘Ne, tako mi Allaha, Allahov Poslaniče, nisam to pomislila, nego sam pomislila da si umro zato što si dugo ostao na sedždi.’ Poslanik, a.s., tada reče: ‘A znaš li ti koja je ova noć?’ Rekoh: ‘Allah i Njegov Poslanik najbolje znaju.’ On reče: ‘Ovo je noć polovine šabana. Uzvišeni Allah večeras pažljivo promatra Svoje robove i oprašta onima koji traže oprost i obasipa Svojom milošću one koji milost mole. Bez ičega ostavlja samo one koji mrze druge (zle osobe).‘“(1)
  2. Hazerti Aiša, r.a., također prenosi da je Allahov Poslanik, a.s., rekao: „Allah, dž.š., se spušta na nama najbliže nebo 15. noći šabana i oprasti grijehe većem broju osoba nego što ima dlaka u vuni Benu Kelbovog stada.“(2) Benu Kelb je bilo pleme koje je imalo najveći broj ovaca. Allahov Poslanik, a.s., je zapravo želio reći da u ovoj noći Uzvišeni Allah, dž.š., prašta velikom broju ljudi i žena.
  3. Muhammed, a.s., kaže: „U noći polovinom šabana Uzvišeni Allah oslobađa od Vatre veći broj osoba nego što ima dlaka u vuni Benu Kelbovog stada. Međutim, (čak i u ovoj noći) Allah ne gleda (neće oprostiti) u idolopoklonika, onoga čije srce je ispunjeno zlobom, onoga ko prekida rodbinske veze, onoga ko iz ponosa i oholosti spušta svoje haljine ispod članaka, onoga ko je neposlušan prema svojim roditeljima i notornog alkoholičara.“(3)
  4. Muaz ibn Džebel, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, a.s., rekao: „Uzvišeni Allah, dž.š., promatra Svoja stvorenja u noći poloviom šabana i oprašta svima osim mušricima i zlobnicima.“(4)

Iako lanci prenosilaca nekih od navedenih hadisa imaju određenih tehničkih nedostataka kombinovani zajedno oni predstavljaju jak dokaz odličnosti i blagoslovljenosti Lejletul-berata, a ne kako tvrde pojedini savremeni učenjaci koji na osnovu ovih minornih nedostataka odbijaju ovoj velikoj noći priznati bilo kakvu vrijednost. Ustvari, za pojedine islamske učenjake neki od spomenutih hadisa su autentični (sahih), a mane u lancima prenosilaca (send) ostalih hadisa smatrali su malim tehničkim nedostacima koji se prema nauci hadisa mogu otkloniti s drugim lancima prenosilaca (sened) istog hadisa. To je razlog zbog kojeg su naši dobri prethodnici smatrali kako Lejletul-berat ima posebnu vrijednost i trudili su se da je provedu u ibadetu i molitvi.

Šta bi trebalo učiniti za vrijeme Lejletul-berata?

Uzimajući u obzir vrijednost Lejletul-berata svaki musliman bi trebao ostati što duže budan tokom ove veličanstvene noći. Ako je neko u mogućnosti najbolje bi bilo provesti cijelu noć u ibadetu i molitvi. A ako to iz nekog razloga nije u mogućnosti, dobro bi bilo barem dio ove noći, najbolje iza ponoći, provesti u ibadetu. Povodom Lejletul-berata preporučuju se sljedeći ibadeti:

  1. Najpoželjnije je Lejletul-berat provesti u dobrovoljnom namazu. Nije određeno koliko bi rekata namaza trebalo klanjati, ali taj broj ne bi trebao biti manji od osam rekata. (Uobičajeno je kad se klanja noćni namaz da se selam predaje poslije svaka dva rekata. Ovdje je spomenut parni broj rekata jer autor podrazumijeva da se vitr klanja na kraju.) također je poželjno da svaki dio namaza: kijam, ruku i sedžda traju duže nego što je uobičajeno (Iz gore navedenog hadisa vidi se da je Poslanik, a.s., dugo ostao na sedždi tako da je hazreti Aiša pomislila da je umro). Dobro bi bilo da osoba koja klanja noćni namaz povodom Lejletul-berata na kijamu uči najduže sure koje zna. Ako neko ne zna duge sure može učiti nekoliko kratkih sura na jednom rekatu. (Također se na jednom rekatu može učiti ista sura nekoliko puta, naprimjer sura IhlasKul huvallahu ehad, kao što to prenosi Gazalija u Ihjau.)
  2. Učenje Kur'ana. Učenje Kur'ana je veoma koristan ibadet. Poslije namaza, ili u neko drugo vrijeme tokom ove noći lijepo bi bilo proučiti što više ajeta i sura iz Kur'ana.
  3. Zikr. Uz dobrovoljni namaz i učenje Kur'ana Lejletul-berat je poželjno provoditi u zikru – spominjanju, veličanju Uzivšenog Allaha, dž.š., i donošenju salavata na našeg dragog Pejgambera, a.s. Zikr se može učiti u šetnji, sjedeći, ležeći u krevetu ili u nekoj drugoj situaciji. (Zikr se može učiti i bez abdesta, s tim da je bolje s abdestom.)
  4. Dova. Najveću korist u ovoj noći moguće je ostvariti putem namaza i dove. Nadati se je, ako Bog da, da će dove u ovoj noći biti primljene. Dova je sama po sebi ibadet. Uzvišeni Allah, dž.š., prima dove, rješava potrebe i nagrađuje vjernika za svaku dovu koju prouči. Nekada čak i kad se čini da je dova ostala bez odgovora Uzvišeni Allah, dž.š., obasipa onoga ko uči dovu većim blagoslovom i dragocjenijom nagradom od prolaznih svjetovnih koristi koje je u dovi tražio. Kroz dovu će vjernik ojačati svoje veze sa Svemogućim Gospodarem što je glavna svrha svih propisanih ibadeta. U dovi se može tražiti bilo koja želja i potreba, ali su najbolje dove Božijeg Poslanika, a.s. To su veoma jezgrovite i sadržajne dove kojima se zadovljavaju sve čovjekove potrebe na ovom i na budućem svijetu. Zapravo, vjerovjesničke dove su tako duboke da ljudska mašta teško može doseći njihovu bit. Postoje brojne knjige na različitim jezicima koje sadrže dove iz Kur'ana i hadisa, pa bi najbolje bilo Dragog Boga moliti u skladu s njima, svejedno da li će se učiti na izvornom arapskom ili na maternjem jeziku.

Osobe koje iz opravdanih razloga, poput bolesti i iznemoglosti, nisu u mogućnosti klanjati dobrovljne namaze ili učiti Kur'an trebali bi se posvetiti ibadetima koje mogu izvršavati, jer se ni ove osobe ne bi trebale lišavati blagodati Lejletul-berata. S te strane predlažem im sljedeće:

  1. Da klanjaju akšam, jaciju i sabah u džematu u džamiji, ili kod kuće ako su teže bolesni.
  2. Da, bez obzira na okolnosti, uče zikr, spominju Dragog Boga i donose salavate na časnog Poslanika, a.s., dok ih ne savlada san.
  3. Da mole Allaha, dž.š., za oprost grijeha i druge potrebe što mogu činiti čak i u bolesničkom krevetu.

Žene koje imaju menstruaciju u ovoj noći ne smiju klanjati namaz niti učiti Kur'an, ali mogu učiti zikr, tesbih, salavate i dove. Također mogu učiti dove iz Kur'ana ili hadisa s namjerom da uče dove, a ne s namjerom da uče Kur'an.

Prema jednom slabom predanju (daif) Muhammed, a.s., je za vrijeme Lejletul-berata otišao u mezarje i učio dovu za umrle muslimane. Na osnovu toga neki pravnici (fakih) smatraju da je mustehab povodom Lejletul-berata otići u muslimansko mezarje, proučiti Fatihu ili neki drugi odlomak iz Kur'ana i dovu za umrle. No, to nije obavezujuće.

Šta ne bi trebalo činiti povodom Lejletul-berata? 

  1. Kao što sam već napomenuo, Lejletul-berat je mubarek noć ispunjena neizmjerom Božijom milošću. Stoga bi se u ovoj noći trebali posvetiti ibadetu, a suzdržati se od svih griješnih djela. Iako su se vjernici neprestano dužni čuvati grijeha, to je potrebnije tokom mubarek noći kako se ne bi na Božiju milost i Njegov blagoslov odgovaralo grijesima (Što je kranja neposlušnost i nepoštovanje). Takav arogantan postupak ne može izazvati ništa osim gnjeva i srdžbe Božije. Posebno je bitno čuvati se grijeha nabrojanih u hadisu pod brojem 3, jer ti grijesi lišavaju osobu Božije milosti i Njegovog oprosta.
  2. Povodom Lejletul-berata pojedine osobe čine neke stvari kako bi pokazali koliko im je bitna ova noć, kao što je, naprimjer, kuhanje posebnih jela ili svečano osvjetljavanje džamija itd. Sve to ne samo da je novina koju su uvele kasnije generacije, već je, u nekim slučajevima, čisto imitiranje nemuslimana. Povoditi se za nemuslimanima samo je po sebi grijeh, a još je veći grijeh ako se to čini za vrijeme mubarek noći. Muslimani se toga trebaju čuvati.
  3. Neki ljudi provode ovu noć organizujući vjerske skupove na kojima drže duge govore. To također nije preporučeno jer se može činiti bilo koju drugu noć. U ovoj noći od vjernika se traži da se sključivo posveti ibadetu.
  4. Dobrovoljni namaz, učenje Kur'ana i zikr povodom Lejletul-berata bolje je izvršavati individualno nego zajednički. Dobrovoljni namaz ne bi trebalo izvršavati zajednički, niti bi trebalo organizovati okupljanja u džamiji radi dobrovljnog namaza povodom ove noći. (Ovo je izvodljivo u situaciji kada su svi upoznati s terminom Lejletul-berata, njenoj vrijednosti i načinom obilježavanja. Smatram stoga da nema ništa loše u tome da se organizuje u džamiji kraći program sastavljen od predavanja u kojem bi se istakao značaj ove noći, klanjala nafila od nekoliko rekata kako bi se vjernicima objasnio način klanjanja, te zikra i dove.) Naprotiv, ova noć predviđena je za ibadet u samoći. To je vrijeme za direktan kontakt s Gospodarem svemira i svu pažnju je potrebno posvetiti Njemu i samo Njemu. To su dragocjeni noćni sati u kojima niko ne bi trebao stajati između roba i njegovog Gospodara. Cjelokupnim bićem potrebno je usmjeriti se ka Allahu i ne smije se dopustiti nikome da ometa unutarnji mir. To je razlog zbog kojeg je Allahov Poslanik, a.s., u Lejletul-beratu ibadetio u potpunoj samoći, odvojen čak i od svoje supruge hazreti Aiše, r.a. Eto, zbog toga je dobrovoljni namaz za vrijeme Lejletul-berata preporučljivije klanjati u samoći nego u džematu.

Dobrovoljni post povodom Lejletul-berata

Preporučljivo (mustehab) je postiti dan poslije Lejletul-berata (15. šaban). Allahov Poslanik, a.s., je nedvosmisleno preporučio da se dan nakon Lejletul-berata provede u postu. Iako učenjaci hadisa imaju neke sumnje u autentičnost ovog hadisa svi se slažu kako post u prvoj polovini mjeseca šabana ima posebnu vrijednost. Vjerovjesnik, a.s., je ponekad postio gotovo cijeli mjesec šaban. Osim toga, veliki broj dobrih prethodnika (selef) u našem ummetu je prakticirao post 15. šabana. To što su oni iz generacije u generaciju konstantno postili 15. šaban znači da su ovaj hadis smatrali vjerodostojnim. Zbog toga je preporučljivo dobrovoljno postiti 15. dan šabana. Osoba može zanijetiti da će tim postom napostiti ranije propušteni post mjeseca ramazana (kada), te i za to ostvariti korist od posta 15. dana šabana.

Preveo: Elvir Duranović
www.preporod.com

___________________

O autoru:

  • Muhammad Taqi Usmani,  hanefijski pravnik i učenjak, rođen je 05.10.1943. godine u Deobandu. Diplomirao je 1959. godine na Darul-ulumu u Karačiju. Nakon toga specijalizirao je fikh, a titulu muftije stekao je 1961. godine. Usmani je pionir islamskog koncepta bankarstva u Pakistanu gdje je osnovao Mizan Bank. Piše na arapskom, urdu i engleskom jeziku. Autor je značajnih djela iz fikha, hadisa i islamske ekonomije. Dobitnik je brojnih nagrada i priznanja. Na Darul-ulumu u Karačiju predaje Buharijin Sahih, Fikh i Islamsku ekonomiju.

Fusnote:

1. Ebu Bekr Ahmed ibn Husejn el-Bejheki, El-Džami'u li šu'ab el-iman, knj. 5., Mektebetur-rušd, Rijad, 2003. godine,  hadis br. 3554., str. 361-362. (Bejheki kaže: „Dobar mursel hadis“.)

2. Tirmizijin džami’-sunen, Tirmzijina zbirka hadisa…, knj. 3. hadis br. 736., str. 135.

3. Ebu Bekr Ahmed ibn Husejn el-Bejheki, El-Džami'u li šu'ab el-iman…, knj. 5., hadis br. 3556., str. 362-363. (daif)

3. Ibid., hadis br. 3552., str. 360.

05maj

Znaš li vrijednost onog što imaš dok žudiš za onim što nemaš?

Prenosi Abdullah ibn Abbas r.a da je Allahov Poslanik s.a.v.s. rekao nekom čovjeku savjetujući ga: “Iskoristi petero prije drugih petero: Mladost prije starosti, zdravlje prije bolesti, bogatstvo prije siromaštva, slobodno vrijeme prije zauzetosti, život prije smrti.” (Hakim, sahih)

Gopodar svjetova raspoređuje svoje blagodati među ljudima onako kako On hoće. Često izražavamo svoje negodovanje s obzirom na Allahov raspored, umjesto da to nastojimo razumjeti i prihvatiti govoreći: “Gospodaru moj, obzirom da si mi darovao ovo što si mi darovao, Ti si taj koji od mene želi da ovo što mi je dato najbolje iskoristim, da Ti se približim. Ti znaš zašto si mi dao, ovo što mi je dato i zašto si mi uskratio ono što mi je uskraćeno. Pa s kojom blagodati, moj Gospodaru, koju imam – imam priliku se najviše Tvome zadovoljstvu primaći?

Umjesto da koristimo ono što imamo, naša preokupacija postane ono što nemamo. I tako umjesto zahvalnosti na onome što nam je darovano i zbog žudnje za onim što nam je uskraćeno, postanemo ljubomorni na ljude oko sebe što na kraju preraste u zavidnost i zluradost. A zar ljubomora i zavidnost nisu prigovor i neslaganje s Božijom odredbom i Njegovim planom po kojem raspoređuje Svoje darove?

Ljudi nekada zavide drugim ljudima na onome što im je dato, a oni nemaju – a žele, ne znajući da je, možda, baš to najteže iskušenje onima kojima zavide i koji to imaju.

Najstrašnija stvar je u tome da ljudi zavide drugima na prilici i mogućnosti da čine grijeh govoreći: “Lahko je njemu kad može. Da sam na njegovom mjestu i ja bih.” Ovo se dešava kada osoba “koristi priliku” i čini blud, potkrada firmu, prima mito, skriva istinu, koristi se društvenom imovinom u privatne svrhe, namješta tendere, zapošljava rođake i prijatelje, isl.

Zavidjeti na grijehu je strašnije i pogubnije, od zavidnosti na blagodatima.

Svaka blagodat može biti i iskušenje, a iskušenje blagodat. Ono što razumijevamo kao blagodat, ako nas zavara i udalji od pokornosti Allahu – postane najopasnije iskušenje. A opet iskušenje koje nas nauči saburu i približi nas Allahu je, u biti, prava blagodat.

Stvar je kako se postavljamo prema svemu što imamo i prema svemu što nas zadesi.

Čovjek često provede cijeli život u nastojanju da jednu blagodat zamjeni sa drugom ili svjesno troši jednu za drugu. Često više blagodati daje za onu koju nema. I kada pomisli da je na koncu to i uspio shvati da će uskoro bez i jedne ostati.

Na primjer: Nastoji blagodat mladosti, slobodnog vremena i zdravlja potrošiti kako bi postigao blagodat imetka. Nakon dosta godina truda i rada počne smatrati da mu je to pošlo za rukom. Međutim, shvati ili čak ni ne shvati da je žrtvovanje tri ili više blagodati za jednu bilo suludo jer mu ta koju je postigao više ničemu ne služi. Više je ne može zamjeniti za mladost, niti za zdravlje, niti slobodno vrijeme. Nema više mladosti, zdravlje je narušeno, a o slobodnom vremenu da i ne govorimo. Njega je prvo izgubio. Onoga momenta kada je pristao na ovakvu trampu.

Da se razumijemo, sve ovo može biti sasvim prirodan slijed… ako ovakav razvoj događaja bude odgovor na pitanje s početka: “Gospodaru moj, s kojom blagodati koju imam imam priliku se najviše primaći Tvome zadovoljstvu?”

Poslanik s.a.v.s. nam govori u hadisu o deset stvari. Ne kaže da je pet prvih blagodat, a pet drugih iskušenje. Nego kaže da se onihi prvih pet iskoriste prije nego nastupi onih drugih pet. Do čovjeka je koja će od deset spomenutih stanja iskoristiti kao blagodati, a ako to propusti učiniti te iste stvari će mu biti iskušenja.

Život je ispunjen blagodatima, ali i iskušenjima. Život ispunjen smismlom i potpunim ubjeđenjem šta je njegova svrha biva put približavanja Allahu i nastojanje da se zasluži Njegovo zadovoljstvo. Takav život bude opisan hadisom u kojem se kaže: “Čudna li je stvar vjernika?! Svako stanje za njega je dobro. A to nije ni skim osim sa vjernikom. Ako mu se desi nešto lijepo zahvali Allahu i dobro mu je, a ako ga zadesi kakvo iskušenje, on se strpi pa mu to bude dobro za njega.” (Muslim)

Za kraj, od presudne važnosti je da čovjek razmišlja šta mu je darovano i koja blagodat bi trebala biti glavna u njegovom pribilžavanju Allahu…

Pogrešna je računica da čovjek nastoji postići Allahovo zadovoljstvo sa onom blagodati koje ima najmanje, a onu koje ima više nego mu je potrebno ne koristi ili je loše koristi. Mnogi ljudi danas koji imaju vremena na pretek zavide onima koji ga nemaju, a imaju više imetka od njih. Oni koji imaju imetka i nemaju vremena, zavide onima što imaju. I jedni i drugi čine grijeh i ne koriste blagodat koju imaju da se njome allahu približe.

S kojom blagodati, i na koja djela, na koje postupke, najviše računaš da ćete približiti Allahovom zadovoljstvu i Njegovoj milosti?

Šta radiš isključivo radi Allaha, a ne radi sebe?