Ko jede trešnje?

03maj

Ko jede trešnje?

Kažu da je jedne prilike neki čovjek prodavao trešnje.

Naiđe njegov ahbab i kupi od njega jednu maštrafu slatkih i ukusnih plodova i stade ih jesti.

Dok su tako razgovarali upita on trgovca što i on ne jede govoreći mu : “Uzmi i sebi maštrafu trešanja. Nisu trešnje samo za mene.”

Ovaj napuni sebi maštraf svojih trešanja i jedući ih nastavi razgovarati sa ahbabom. U razgovoru provedoše dosta vremena. Tokom razgovora su uzeli još po jednu maštrafu trešanja i uneznan ih pojeli.

Kada je došlo vrijeme da se trešnje plate trgovac reče ahbabu iznos četiri maštrafe trešanja. Ovaj drugi mu pružajući novac za dvije reče: “Pa neću ti valjda plaćati tvoje trešnje koje si sam pojeo. Da mene nije bilo, ne bi ni znao kako su ukusne.”

Ova me priča, na neki način, podsjeća na naše korištenje Facebooka.

Za brojne mudrosti, znanja i informacije koje pročitamo na FB ili pogledamo negdje na internetu smatramo da se na nas ne odnose. Mi ih samo lijepo proslijedimo drugima (Share – Podijeli), a da one kod nas nisu proizvele ama baš nikakvu promjenu. Ostali smo isti.

Koliko samo puta čitamo pozive na razne konkretne aktivnosti – a da nismo u tome učestvovali. Eventualno smo to samo podijelili s drugima. (Zamisli da svi samo to urade – šta bi se desilo? Evo npr., sakupljanje pomoći nekome, izvršavanje nekog ibadeta, kupovina proizvoda kojim pomažemo lokalnu zajednicu ili nacionalnu ekonomiju, čitanje korisnog teksta a da to čitanje traje dulje od 2 minuta, itd. )

Koliko je poziva na međusobno poštovanje i uvažavanje drugog i drugačijeg, a opet prvom prilikom istresemo svo smeće iz grudi svojih na nekoga ko ima drugačije mišljenje od nas.

Koliko se govori o ljepoti i važnosti učenja Kur'ana, a mi i članovi naših porodica još ne znamo Kur'an učiti.

Koliko je poziva na pošten i bogobojazan način življenja, a mi na prvom iskušenju se ponesemo nepošteno pravdajući to da svi tako čine.

I tako u nedogled.

Trešnje su, ahbabu moj, način postizanja dženneta.

Zapamti, možeš godinama još na FB dijeliti načelno lijepe i korisne sadržaje (što je svakako bolje nego one ružne i štetne), ali dok ne shvatiš da se to sve tebe tiče i da su sve te poruke kazane tebi, tvome braćnom drugu, tvome djetetu i tebi dragim osobama nema neke posebne fajde.

To ti je isto kao što neko može godinama prodavati trešnje govoreći kako su lijepe i ukusne, zaboravljajući i nehtijući sam da ih jede ili s time htijući neki drugi cilj ostvariti, on neće znati kakvog su okusa i kakvu ugodu i lijep osjećaj pričinjaju onome ko ih jede.

أَتَأْمُرُونَ النَّاسَ بِالْبِرِّ وَتَنسَوْنَ أَنفُسَكُمْ وَأَنتُمْ تَتْلُونَ الْكِتَابَ أَفَلاَ تَعْقِلُونَ

“Zar da od drugih tražite da dobra djela čine, a da pri tome sebe zaboravljate, vi koji Knjigu učite? Zar se opametiti nećete?” (El-Bakare, 44)

22apr

ISRA I MIRADŽ U TEFSIRU IBN KESIRA

سُبْحَانَ الَّذِي أَسْرَى بِعَبْدِهِ لَيْلاً مِّنَ الْمَسْجِدِ الْحَرَامِ إِلَى الْمَسْجِدِ الأَقْصَى الَّذِي بَارَكْنَا حَوْلَهُ لِنُرِيَهُ مِنْ آيَاتِنَا إِنَّهُ هُوَ السَّمِيعُ البَصِيرُ

“Uzvišen neka je Onaj Koji je u jednom času noći preveo Svoga roba iz Mesdžid-Harama u Mesdžid-Aksa, čiju smo okolicu blagoslovili kako bismo mu neka znamenja Naša pokazali. – On, uistinu, sve čuje i sve vidi.” (El-Isra, 1.)

Allah Uzvišeni uzdiže Sebe i veliča Svoj položaj Svojom moći koju niko drugi, osim Njega, ne posjeduje. Nema boga niti gospodara osim Njega: “Koji je u jednom času preveo Svoga roba”, tj. Muhammeda, s.a.v.s. : “noću”, tj. u toku noći: “iz Mesdžid-Harama “, a to je mesdžid u Meki, “u Mesdžid-Aksa “, a to je Kudusi-šerif koji se nalazi u Jerusalemu, izvoru vjerovjesnika od Ibrahima, a.s., pa su se, zbog toga, tu sakupili, pa im je on imamio u njihovom mjestu i njihovim kućama, što upućuje na to da je on najveći imam i glavni pročelnik – neka je Allahov salavat i selam na njega i sve ostale poslanike. “…čiju smo okolicu blagoslovili”, tj. usjevima i plodovima: “kako bismo mu pokazali” tj. Muhammedu: “neka Naša znamenja”, tj. velika znamenja, kao što kaže Allah Uzvišeni: “vidio je najveličanstvenija znamenja svoga Gospodara.” (53:18) Spomenut ćemo od toga – ono što nam je Allah omogućio – ono što Allahov Poslanik, s.a.v.s., prenosi o tome. “On, uistinu, sve čuje i sve vidi” (1), tj. čuje govor Svojih robova, onih koji Ga vjeruju i onih koji Ga niječu, onih koji su iskreni i koji lažu; vidi ih, pa daje svakom od njih ono što zaslužuju na ovom i na onom svijetu.

NAVOĐENJE HADISA, KOJI SU NA RASPOLAGANJU O NOĆNOM PUTOVANJU

  1. Imam Muslim bilježi u svom “Sahihu” od Enesa ibn Malika, r.a., da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Dat mi je Burak. To je bijela duga životinja. Veća je od magarca a manja od mazge. Korača brzinom pogleda. Jahao sam ga dok nisam stigao do Bejtul-makdisa. Privezao sam ga za halku za koju su privezivali Allahovi poslanici, zatim sam ušao u Mesdžid i klanjao u njemu dva rekata a onda izišao.
    Nakon toga mi je došao Džibril i ponudio mi posudu sa vinom i posudu sa mlijekom. Odabrao sam mlijeko, pa mi je Džibril rekao: “Odabrao si (ono što simboliše) islam!”
    Zatim smo uzdignuti na nebo. Džibril je tražio da se otvori, pa je upitan: “Ko si ti?” “Ja sam Džibril”, odgovorio je. “Ko je s tobom?” – upitan je. “Muhammed” – odgovorio je. “Je li mu dato poslanstvo?” – ponovo je upitan. “Da” – odgovorio je. Tada nam je otvoreno. Tu je bio Adem, a.s., koji mi je izrazio dobrodošlicu i poželio mi dobro.
    Zatim smo uzdignuti na drugo nebo /nebesko prostranstvo. Džibril je tražio da se otvori, pa je upitan: “Ko si ti?” “Ja sam Džibril!” – odgovorio je. Upitan je: “Ko je s tobom?” Odgovorio je: “Muhammed!” “Je li mu dato poslanstvo?” – ponovo je upitan. “Da”- odgovorio je. Tada nam je otvoreno. Tamo su bili dva tečića: Isa, sin Merjemin, i Jahja, sin Zekerijjaa – neka je Allahov mir na njih dvojicu – koji su mi izrazili dobrodošlicu i poželjeli mi dobro.
    Zatim sam uzdignut na treće nebesko prostranstvo. Džibril je tražio da se otvori, pa je upitan: “Ko si ti?” Odgovorio je: “Džibril!” Upitan je: “Ko je s tobom?” Odgovorio je: “Muhammed!” “Je li mu dato poslanstvo?” – ponovo je upitan. “Da” – odgovorio je Džibril. Otvoreno nam je. Ugledali smo Jusufa, a.s., kome je dato pola ukupne ljepote, koji mi je izrazio dobrodošlicu i poželio svako dobro.
    Onda smo uzdignuti na četvrto nebesko prostranstvo. Džibril je tražio da se otvori, pa je upitan: “Ko je ovo?” Odgovorio je: “Džibril!” Upitan je: “A ko je s tobom?” Odgovorio je: “Muhammed!” “Je li mu dato poslanstvo?” – ponovo je upitan. “Da” – odgovorio je. Otvoreno nam je. Tamo je bio Idris, a.s. Izrazio mi je dobrodošlicu i poželio svako dobro. Allah Uzvišeni kaže: “i Mi smo ga na visoko mjesto digli.” (19:57)
    Nakon toga smo dignuti na peto nebesko prostranstvo. Džibril je zatražio da se otvori, pa je upitan: “Ko je to?” Odgovorio je: “Džibril!” Upitan je: “Ko je s tobom?” Odgovorio je: “Muhammed!” “Je li mu dato poslanstvo?” – ponovo je upitan. Odgovorio je: “Da.” Otvoreno nam je. Ugledali smo Haruna, a.s., koji mi je izrazio dobrodošlicu i poželio svako dobro.
    Zatim smo uzdignuti na šesto nebesko prostranstvo. Džibril je zatražio da se otvori, pa je upitan: “Ko je to?” Odgovorio je: “Džibril!” “A ko je s tobom?” – upitan je. Odgovorio je: “Muhammed!” “Je li mu došlo poslanstvo?” – ponovo je upitan. “Da” – odgovorio je. Otvoreno nam je. Tamo je bio Musa, a.s. koji mi je izrazio dobrodošlicu i poželio mi svako dobro.
    Onda smo uzdignuti na sedmo nebesko prostranstvo. Džibril je tražio da se otvori pa je upitan: “Ko je to?” Odgovorio je: “Džibril.” “A ko je s tobom?”, upitan je. Odgovorio je: “Muhammed.” Upitan je: “Je li mu dato poslanstvo?” Odgovorio je: “Da.” Otvoreno nam je. Tamo je bio Ibrahim, a.s., naslonjen leđima na Bejtul-Ma’-mur/ Nebesku Kabu u koju svakodnevno ulazi 70 hiljada meleka koji se više ne vraćaju. Zatim sam odveden do Sidretul-Muntehaa, čije je lišće bilo poput slonovih ušiju a plodovi poput velikog zemljanog vrča. Kada ju je prekrilo ono što je Allah htio da je prekrije ona se promijenila tako da niko od Allahovih stvorenja ne bi bio u stanju da opiše njenu ljepotu. Allah mi je objavio nešto od Objave i propisao mi u toku svakog dana i noći pedeset namaza, pa sam sišao do Musa, a.s., koji me je upitao: “Šta je tvoj Gospodar stavio u dužnost tvojim sljedbenicima?” Odgovorio sam: “Pedeset namaza.” Rekao mi je: “Vrati se svome Gospodaru i traži olakšicu jer tvoj ummet to neće izdržati s obzirom da sam ja to isprobao na Izraelićanima.” Vratio sam se svome Gospodaru i zamolio Ga: “Gospodaru moj, olakšaj mojim sljedbenicima”, pa mi je smanjio za pet namaza. Vratio sam se Musam, a.s., i rekao mu: “Umanjio mi je za pet namaza.” Rekao mi je: “Tvoji sljedbenici to ne mogu podnijeti i zato se vrati svome Gospodaru i traži olakšanje.”
    Neprestano sam se vraćao između svoga Gospodara i Musa, a.s., sve dok mi Allah ne reče: “Muhammede, njih je pet u toku dana i noći a svaki namaz piše se deset što čini pedeset namaza. Ko odluči uraditi kakvo dobro djelo, a ne uradi ga – upisat će mu se jedna nagrada, a ako ga uradi – upisat će mu se deset. Ako, pak, neko odluči uraditi neko negativno djelo, pa to ne učini – ne piše mu se u grijeh a ako ga učini – upiše mu se samo jedan grijeh.”
    Spustio sam se do Musa, a.s., i rekao mu: “Vraćao sam se svome Gospodaru sve dok se nisam postidio.”
  2. U predanju imama Ahmeda od Katade koji prenosi od Enesa ibn Malika da je Malik ibn Sa’sa pričao mu… spomenuo je hadis sve do riječi Muhammeda, a.s.: (2) “…Zatim sam dignut do Sidretul-Muntehaa i ugledao njene plodove u obliku zemljanih vrčeva iz sela Hadžer, dok su joj listovi bili kao uši od slona, pa je rekao: “Ovo je Sidretul-Munteha.” Rekao je: “Ukazale su se četiri rijeke: dvije skrivene a dvije vidljive. Upitao sam: “Šta je ovo, Džibrile?” Odgovorio je: “Što se tiče skrivenih, to su dvije rijeke u Džennetu, a što se tiče vidljivih, to su Nil i Eufrat.” Rekao je: “A zatim je dignut do Bejtul-Ma’mura.”
  3. U predanju Katade od Ebu- Hurejrea, r.a., stoji: /3/ Rekao je: “Rekao sam: Molio sam svoga Gospodara sve dok se nisam zastidio (da Mu se ponovo vratim), ali sam bio zadovoljan,predan, pa sam izvršio naredbu, a zatim je glasnik povikao: ‘ Ja sam zaključio Moju naredbu (fard) i olakšao sam Mojim robovima.’” Slično bilježe Buhari i Muslim u svojim vjerodostojnim zbirkama u predanju od Katade.
  4. U predanju koju bilježi Buharija u poglavlju o namazu, stoji: “…zatim me odveo do Sidretul-Muntehaa kojeg su prekrile boje a da i sam nisam znao koje, da bi zatim bio uveden u Džennet, u kome su bile ogrlice i đerdani od bisera a zemlja od miska.”
  5. Muslim bilježi u svome “Sahihu” od Ebu-Zerra, r.a., koji kaže: “Pitao sam Allahovog Poslanika, s.a.v.s.: “Jesi li vidio svoga Gospodara?” Odgovorio je: “Svjetlost/ Nur gdje god sam pogledao – pa kako da Ga vidim?!”
  6. Od Muhammeda ibn Bešara sa lancem prenosilaca prenosi se do Abdullaha ibn Šekika, koji kaže: “Rekao sam Ebu-Zerru, r.a.: ‘Da sam vidio Allahovog Poslanika, s.a.v.s., upitao bih ga. Upitao me je: ‘A o čemu bi ga upitao?’ Rekao je: ‘Upitao bih ga: ‘Jesi li vidio svoga Gospodara?’ Ebu-Zerr je rekao: ‘Već sam ga pitao pa je odgovorio: ‘Vidio sam svjetlost /Nur/.’” Hafiz Ebu-Bekr el-Bejheki spominje da u hadisu Šurejka ima dodatak koji samo on prenosi, i podupire one koji smatraju da je Muhammed, a.s., vidio Uzvišenog Allaha. Taj dodatak su riječi: “Zatim se približio Silni, Gospodar Veličine, pa se nadnio, blizu koliko dva luka ili bliže.” Stav Aiše, Ibn-Mes’uda i Ebu-Hurejrea, r.a., u shvatanju ajeta: “Zatim se približio, pa nadnio”, da se odnosi na viđenje Džibrila, ispravnije je. To je ono što zastupa El-Bejheki – Allah mu se smilovao – kao ispravno po ovom pitanju riječi Uzvišenoga: “Zatim se približio pa nadnio,” (53:8) odnosi se na Džibrila, a.s., kao što se potvrđuje u “Sahihu” Buharije i Muslima od Aiše, majke pravovjernih, od Ibn-Mes’uda, a također od Ebu-Hurejrea u Muslimovom “Sahihu”. Nije poznato razilaženje ashaba u tumačenju ovog ajeta.
  7. U Muslimovom “Sahihu” stoji: “Ibn-Šihab je rekao: “Obavijestio me je Ibn-Hazm da su Ibn-Abbas i Ebu- Habbe el-Ensari govorili da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Zatim sam uzdignut do nivoa kada sam mogao čuti škripanje pera.”
  8. Imam Ahmed prenosi od Džabira ibn Abdullaha, r.a., da je čuo Allahovog Poslanika, s.a.v.s., da kaže: “Pošto sam u laž ugonjen od strane Kurejšija kada sam bio uzdignut u noći Israa do Bejtul-Makdisa, stao sam u hidžru (polukrug) kod Kabe, pa mi je Allah pokazao Bejtul-Makdis, te sam ih počeo obavještavati o njegovim znamenjima, a gledao sam u njega.” Bilježe Buhari i Muslim u svojim sahihima.
  9. Ibn-Šihab kaže da je Ebu-Seleme ibn Abdurrahman rekao: “Spremili su se – ili sličan izraz – ljudi od Kurejšija, otišli Ebu-Bekru i rekli mu: ‘Zar ti misliš da je tvoj drug otišao do Bejtul-Makdisa a zatim se vratio do Meke u jednoj noći?’ Ebu-Bekr, r.a., upitao je: ‘Zar je on to rekao?!’ Odgovorili su: ‘Da.’ Ebu- Bekr je odgovorio: ‘Ja svjedočim da ako je on to rekao da je istinu rekao.’ Rekli su mu: ‘Ti si mu povjerovao da je došao do Šama u jednoj noći a zatim se vratio do Meke prije nego je svanulo?!’ Odgovorio je: ‘Da, ja sam mu povjerovao i više od toga. Povjerovao sam mu kad je počeo primati Objavu s neba.’” Ebu-Seleme kaže: “Zbog ovoga je prozvan Ebu-Bekr es-Siddik.”
  10. Imam Ahmed prenosi od Ibn-Abbasa, r.a., da je rekao: “Rekao je Allahov Poslanik, s.a.v.s.,: ‘U noći u kojoj se dogodio Isra osvanuo sam u Meki. Uplašio sam se znajući da ću zbog toga biti u laž ugonjen.’ Ostao je izolovan, tužan. Pored njega je prošao Allahov neprijatelj Ebu-Džehl, sjeo pored njega i ismijavajućim tonom, zapitao ga: “Je li se to što dogodilo?” Poslanik, s.a.v.s., rekao je: “Da.” On je zapitao: “A šta to?” Odgovorio je: “Sinoć sam bio uzdignut.” Upitao je: “Gdje?” Odgovorio je: “U Bejtul-Makdis.” Ebu-Džehl reče: “Zatim si osvanuo među nama?!” Odgovorio je: “Da.” Ebu- Džehl nije ga pokušavao demantovati plašeći se da Allahov Poslanik, s.a.v.s., ne zaniječe svoj govor kada mu pozove narod, pa ga je upitao: “Šta misliš da pozoveš svoj narod da li bi im ispričao ovo što si meni ispričao?” Poslanik, s.a.v.s., rekao je: “Da.” Ebu- Džehel je pozvao: “O potomci Ka’ba ibn Lua’ja!” Došli su mu u skupinama i sjedali pored njih dvojice. Ebu-Džehl reče: “Ispričaj svome narodu ono što si meni ispričao.” Poslanik, s.a.v.s., je rekao: “Doista sam sinoć bio uzdignut.” Upitali su: “Gdje?” Odgovorio je: “Do Bejtul-Makdisa.” Primijetili su: “Zatim si osvanuo među nama?!” Odgovorio je: “Da.” Tada neki zapljeskaše rukama a neki staviše ruku na glavu izražavajući na taj način čuđenje. “Možeš li nam opisati Mesdžid?” – upitaše. Među njima je bilo onih koji su putovali u to mjesto i vidjeli taj Mesdžid. Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao je: “Opisivao sam ga dok mi neki detalj nije postao nejasan, pa mi je donesen Mesdžid blizu i stavljen ispred kuće ‘Akila u koji sam gledao i tako ga opisivao.” Narod je uzviknuo: “Što se tiče opisa, tako nam Allaha, pogodio je!” Ovaj hadis bilježi i En-Nesai od Avfa ibn Ebi-Džemile, a on je bio jedan od najpouzdanijih imama, dok El-Bejheki bilježi u hadisu od En-Nadra ibn Šumejla ibn Avfa.
  11. U Muslimovom “Sahihu” od Ebu-Hurejrea, r.a., stoji: “Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao je: /11/ “Kada sam bio u hidžru pored Kabe, sjećam se da su me Kurejšije ispitivale o mom noćnom putovanju. Pitali su me o detaljima Bejtul-Makdisa u koje nisam bio siguran, pa sam se izuzetno zabrinuo, tako da se toliko nisam nikada ranije zabrinuo, pa mi ga je Allah predstavio tako da sam gledao u njega. Ništa me nisu zapitali a da ih o tome nisam obavijestio i našao sam se u društvu Allahovih vjerovjesnika. Musa, a.s., klanjao je a bio je snažan i čvrst kao da je od ljudi iz plemena Šenue. Isa, a.s., klanjao je dok mu je najsličniji od ljudi bio Urve ibn Mes’ud es-Sekafi. Ibrahim, a.s., klanjao je a najsličniji od ljudi je vaš drug – tj. Alejhisselam lično – pa se približilo vrijeme namaza te sam ih ja predvodio u namazu. Kada sam završio rečeno mi je: ‘Muhammede, ovo je Malik, čuvar Džehennema.’ Okrenuo sam se njemu, a on mi je selam nazvao.”

NAPOMENA

Ako se zadržimo na analizi svih ovih hadisa, dolazi se do saznanja da se predaje u pogledu Poslanikovog, s.a.v.s., noćnog putovanja iz Meke do Bejtul-Makdisa slažu iako se riječi prenosilaca razlikuju. Oni koji smatraju da je svaki rivajet oprečan drugome tvrdeći da je noćno putovanje učinjeno više puta, daleko su otišli, čine čudne stvari, pribjegavaju onome gdje se ne mogu skloniti i nisu postigli željeno. Neki od potonjih generacija decidno su se izjasnili da je Muhammed, a.s., samo jedanput prenesen iz Meke do Bejtul-Makdisa, drugi put iz Meke do nebeskih sfera a treći put do Bejtul-Makdisa a odatle do nebeskih sfera. Zadovoljavaju se tim tumačenjem misleći da su došli do izlaska iz tih nejasnoća, međutim, ovo je veoma čudno i daleko od onoga što bilježe prve generacije muslimana. Da se ovo više puta ponavljalo Allahov Poslanik, s.a.v.s., bi zasigurno obavijestio svoje sljedbenike i oni bi to ponavljanje zasigurno zabilježili.

Musa ibn ‘Ukbe prenosi od Zuhrija: “Isra se odigrala godinu dana prije Hidžre.” To isto potvrđuje ’Urwe. Es-Suddi kaže: “Šesnaest mjeseci prije Hidžre.” Istina je da je Alejhisselam prenesen u budnom a ne spavajućem stanju iz Meke do Bejutul-Makdisa jašući na Buraku, pa kad je došao do vrata Mesdžida, privezao je životinju kod vrata a onda ušao u njega i klanjao dva rekata u počast džamiji (tehijjetul-mesdžid) u njenom pročelju. Zatim je uznesen na Miradž, a to je kao ljestve sa prečkama preko kojih se penje, pa se preko njih uspeo na zemaljsko nebo a zatim do preostalih sedam nebeskih sfera. Na svakom nebeskom prostranstvu dočekali su ga njegovi stanovnici. Selam je nazvao poslanicima na tim nebeskim prostranstvima shodno njihovim položajima i stepenima, sve dok nije prošao pored Musa, a.s., onoga s kojim je Uzvišeni Allah razgovarao, na šestom nebeskom prostranstvu i Ibrahima, a.s., Allahovog prijatelja, na sedmom nebeskom prostranstvu. Nakon toga je prevazišao i njih i njihove položaje, kao i položaje ostalih vjerovjesnika, sve dok nije došao do nivoa na kome je čuo škripanje pera tj. pera sudbine.

Vidio je Sidretul-Munteha koga su prekrivale Allahove veličanstvene stvari: ležaji od zlata i različite boje, kao i meleki, a tu je vidio i Džibrila u njegovom stvarnom liku sa 600 krila. Vidio je, također, zeleno uzglavlje – Refref – koje je prekrilo horizont. Vidio je i Bejtul-Ma’mur (Nebesku Kabu) i Ibrahima, a.s., graditelja zemaljske Kabe, naslonjenog leđima na nju. U ovu Nebesku Kabu svaki dan uđe 70 hiljada meleka koji u njoj ibadet čine i ne vraćaju se u nju do Sudnjeg dana.

Vidio je Džennet i Džehennem. Allah mu je tamo propisao pedeset namaza da bi ih zatim, iz Svoje milosti i pažnje spram Svojih robova, smanjio na pet. U ovome je veliko pridavanje važnosti namazu i njegovom značaju. Zatim je spušten do Bejtul-Makdisa, a s njim su spušteni i vjerovjesnici sa kojima je zajedno klanjao namaz kada je nastupilo njegovo vrijeme. Neki misle da ih je on predvodio u namazu na nebu, ali predaje koje dominiraju ukazuju da je to bilo u Mesdžidul-Aksau. Po nekim predajama taj namaz je bio prilikom prvog njegovog ulaska u Mesdžid a uočljivo je da je to bilo nakon njegovog povratka u njega, jer kada je on prolazio pokraj njih u njihovim stanovima, pitao je o njima Džibrila, za svakog ponaosob, a Džibril ga je o njima obavještavao. Ovo je umjesno jer je on prvo bio pozvan u nebeske visine da se propiše njemu i njegovom narodu ono što Allah želi. Nakon ispunjenja ove Allahove želje, sakupljen je on sa svojom braćom vjerovjesnicima da bi im se manifestirala njegova počast i prednost nad njima njegovim predvođenjem u namazu, na što mu je Džibril aludirao.

Nakon toga izišao je iz Mesdžidul-Aksaa uzjahao, Buraka i vratio se u Meku u ranu zoru. A Allah najbolje zna!

Zatim su se ljudi razišli u tome: Da li je Isra bila i tjelesno i duhovno ili samo duhovno? Dva su stava u tom pogledu. Većina učenjaka se slaže da je Isra bila i tjelesno i duhovno, u budnom stanju a ne u snu. Oni ne negiraju da je Poslanik, s.a.v.s., to ranije vidio u snu a nakon toga i u javi doživio, jer Poslanik, s.a.v.s., nije sanjao a da mu se to nije ostvarilo poput osvita zore. Isra i Mi’radž dogodili su se u budnom stanju i stvarno nakon toga a najbolji argument za to su riječi Allaha Uzvišenog: “Uzvišen neka je Onaj Koji je u jednom času noći preveo Svoga roba iz Mesdžidi-Harama u Mesdžidi-Aksa, čiju smo okolicu blagoslovili.”

Slavljenje i uzdizanje (tespih) vezano je za velike događaje. Da je to bio san, ne bi to bilo nešto veliko, niti nešto čemu bi se pridavala tolika važnost, niti bi nevjernici Kurejša pohitali da ga u laž utjeruju niti bi grupa novopridošlih muslimana zbog sna odbacila islam nakon što ga je prigrlila. Također, “’abd”/rob podrazumijeva sintezu duha i tijela. Allah Uzvišeni kaže: “Koji je u jednom času noći preveo Svoga roba.” On, također, kaže: “A prizor koji smo ti pokazali samo smo ljudima iskušenjem učinili.”

Ibn-Abbas kaže: “To je viđenje očima koje je pokazano Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., u noći u kojoj je bio prenesen.” Ovo bilježi Buhari.

Allah Uzvišeni kaže: “Pogled mu nije skrenuo, nije prekoračio.”(53:17) Pogled je instrument bića, a ne duše. Također, on je jahao na Buraku, zasljepljujućoj bijeloj životinji koja je blistala. Ovo je svojstveno tijelu, a ne duši, jer duša u svome kretanju nema potrebe za jahalicom koju bi jahala. A Allah najbolje zna!

VAŽNA NAPOMENA

Hafiz Ebu-Ne’im el-Asbehani u knjizi “Delailu En- Nubuveti (“Dokazi poslanstva”) prenosi posred-stvom Muhammeda ibn Omera el-Vakidija od Muhammeda ibn Kjaba el-Kurezija, ukratko, sljedeće: “Kada je Heraklije pozvao Ebu-Sufjana i pitao ga o Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., Ebu-Sufjan se trudio da omalovaži njegovu misiju rekavši mu: “Vladaru zar nećeš da te obavijestim o onome po čemu ćeš saznati da je on lažljivac?!” Upitao je: “A šta je to?” Ebu-Sufjan je odgovorio: “On smatra da je izišao iz naše zemlje, zemlje Harema jedne noći i da je došao do ovog vašeg mesdžida, mesdžida Ileje i da nam se vratio te noći prije jutra.” Rekao je: “Svećenik je bio pored cara i rekao: “Znam za tu noć.” Kajser ga je pogledao pa mu je rekao: “Kako znaš to?” Rekao je: “Nisam spavao noću sve dok ne bih pozatvarao sva vrata mesdžida. Kada je bila ta noć sva sam vrata osim jednih pozatvarao. Njih nisam mogao. Pozvao sam u pomoć sve svoje radnike i sve druge prisutne kako bi ih zatvorili, ali nismo ih mogli pokrenuti. Kao da smo se borili sa planinom. Pozvao sam stolare koji su pogledali vrata i rekli: “Doista je na ova vrata pao nadvratnik i zid, te ih ne možemo pokrenuti sve do jutra. Pogledali smo odakle je došlo, vratio sam se i ostavio dvoja vrata otvorena. Kada sam ustao, rano ujutro sam otišao do tih vrata i vidio kamen koji je bio u uglu mesdžida probušen, a na njemu je bio trag od vezanja životinje. Rekao sam svojim drugovima: “Ova vrata je sinoć mogao zadržati samo Poslanik. Klanjao je sinoć u našem mesdžidu…” i spomenuo je kompletan hadis.

ZAKLJUČAK

Hafiz Ebu el-Hattab Omer ibn Dihje rekao je: “Tevatur-predanjem došao je hadis o Israu od Omera ibn el-Hattaba, Alije, Ibn-Mes’uda, Ebu-Zerra, Malika ibn Sa’sa, Ebu-Hurejrea, Ebu-Seida, Ibn-Abbasa, Šedada ibn Evsa, Ubejj ibn Ka’ba, Abdurrahmana ibn Kirta, Ebu-Habbeta el-Ensarije, Ebu-Lejle el-Ensarije, Abdullaha ibn Omera, Džabira, Huzejfe, Burejde, Ebu-Ejjuba, Ebu-Umame, Semure Ibn Džunduba, Ebu-Hamraa, Suhejba er-Rumija, Umihanne, Aiše i Esme, kćerki Ebu-Bekra, neka je Allahovo zado-voljstvo na sve njih. Idžmaom su se muslimani složili o hadisu Israa a odbacili su ga bezbožnici i nevjernici: “Oni žele da utrnu Allahovo svjetlo ustima svojim, a Allah će učiniti da svjetla Njegova uvijek bude, makar krivo bilo nevjernicima.” (61:8)

 

31jan

Šta da radiš dok čekaš svoj hidžab?

Draga sestro, moja draga sestrice koja nisi pokrivena a tvoje srce čezne za maramom, ne tuguj. Daleko od toga da ću ti reći da marama nije farz, ili da ću ti reći kako to „i nije tako velik grijeh“ niti da ima i gorih insana na ovoj planeti Zemlji; naprotiv, pokrivanje je farz i za ženu je jedna od najljepših i najodabranijih Božijih zapovijedi. Međutim, neću ti govoriti o tome jer svaka žena ima razlog zašto nije pokrivena; neke to ne žele i više vole prolaznost dunjaluka, žele „proživjeti“ ili žele da se za njima muškarci okreću, nekima roditelji i porodica brane i onemogućavaju taj korak, druge je strah da će ih prijatelji odbaciti, a opet neke imaju uslove ali nemaju hrabrosti ili oklijevaju. S druge strane, neke sestre su pokrivene ali ne cijene maramu kako bi trebalo, dok druge prave ruglo od simbola muslimanke. Samo Allah zna šta je u srcima, samo Onaj Koji srca preokreće kako želi, Koji zna kakav je čiji nijjet i hvaljen neka je On, koji će nam račun najpravednije svesti.

Želim ti govoriti o tome šta da radiš dok čekaš svoj hidžab. Pišem ti, jer sam kao i ti, nekada bila otkrivena i nisam imala snage da učinim šta želim, no uspjela sam pronaći svoj put i želim ti savjetovati, kako bi i ti uspjela. Kako da kreneš prema hidžabu?

Prije svega, ako već nisi, moraš spoznati da marama jeste farz, da je ona dio mudrosti Allahove i da On najbolje zna u čemu je hajr, i vjeruj mi da je nešto najljepše što možeš poželjeti za sebe. Želim ti savjetovati šta da radiš u međuvremenu, ako se želiš pokriti, a iz nekog razloga misliš da to još ne možeš učiniti i da nemaš dovoljno snage ili uslova ?

Prvo, nemoj očajavati. Šejtan želi da očajavanjem te zavara, kako bi mislila da ti nema pomoći i još više udalji od hidžaba. Allah je Milostivi, Samilosni, On koji je pun ljubavi, Onaj koji nas voli više nego što majka voli svoje dijete, Onaj koji je podario jedan dio Svoje milosti džinnima, ljudima, životinjama i insektima, pa se tom milošću paze i samilosni su jedni prema drugima, a devedeset i devet je ostavio kojima će se smilovati Svojim robovima na Sudnjem danu. Očajavanje je Allah strogo zabranio: „’O robovi Moji koji ste se prema sebi ogriješili, ne gubite nadu u Allahovu milost! Allah ce, sigurno, sve grijehe oprostiti.“ Odmah sada, pokaj se za svoje dosadašnje grijehe i odluči da ćeš se promijeniti i postati bolja, Allah se više obraduje pokajanju Svoga roba, koji se pokaje, prije nego što bi to učinio neko kada bi putovao na devi kroz pustinju i ona mu pobjegne, a na njoj mu sva hrana i voda, pa je dugo traži i, izgubivši nadu da će je pronaći, legne u hlad jednoga drveta da se odmori, i u takvom stanju očaja, odjedanput, ugleda svoju devu u neposrednoj blizini kako mirno stoji, te odmah skoči i uhvati je za povodac, pa od silne radosti, uzvikne: “Bože moj, Ti si moj rob, a je sam Tvoj gospodar!”, pogrešno se izrazivši od silne radosti. „On je naš Gospodar, Blagi, Pravedni, i uistinu je Allah uz mišljenje svoga roba o Njemu. Umjesto što ćeš očajavati i plakati od nemoći, potrudi se da radiš djela kojima ćeš se Njemu približiti i zaslužiti da ti On da snagu i olakša put do hidžaba.

Prije svega ukloni ono što Allah nikome neće oprostiti, izbriši svako djelo koje je širk, skriveni širk ili je sumnjivo odnosno vodi prema širku i moli Allaha da te spasi od toga. Skloni se što brže možeš od gatanja i proricanja, horoskopa, kucanja u drvo i sličnih praznovjerja, oponašanja drugih religija bilo u kontekstu vjerovanja ili praznika, obožavanja, traženja pomoći, nafake i upućivanje dove bilo kojem živom biću, pretvaranja pred drugim ljudima, svega što vodi u širk !! O Milostivi, sačuvaj nas od širka.

Drugo, namaz, namaz, namaz! Znaš li da ćeš prvo biti pitana za svoj namaz, za stub tvoje vjere, za ono na što nas je Poslanik na smrtnoj postelji upozoravao? Prije svega, kakvo je tvoje znanje o namazu i namaskim fazovima, vadžibima, sunnetima? Da li klanjaš na vrijeme ili preskačeš i odlažeš namaz, da li se trudiš upotpuniti svoj namaz i učiniti ga svojim najboljim djelom, onim čime ćeš se otkupiti na Sudnjem danu jer nam je Poslanik a.s rekao da ako namaz bude ispravan, bit će ispravna i ostala djela, a ako on bude neispravan, bit će neispravna i ostala djela. Da li uživaš klanjati namaz ili klanjaš jer ti je naređeno? Ostavljaš li posao, fakultet, školu da bi otišla i klanjala namaz? Kako ćeš sa hidžabom a bez namaza na Sudnji dan? Prakticiraš li sunnete koje je Poslanik a.s radio? Upotpunjavaš li svoj abdest koji je ključ namaza? Razmisli malo o ovim pitanjima! Ako si makar na neke odgovorila sa „ne“, vrati se na početak i uči o svojoj vjeri, uči u ime Gospodara svoga, koji te stvorio od ugruška! Samo neznalice misle da sve znaju i da su sposobni davati fetve za sve. Popravi svoj namaz, i upotpuni ga da bude onakav kako ga je klanjao najbolji čovjek na ovom dunjaluku, Muhammed s.a.v.s, učini svoj namaz djelom koje će te spasiti na Sudnjem danu.

Treće, očisti svoje srce. Poslanik a.s kaže : “Djela se vrjednuju prema nijjetima“. Kakvi su tvoji nijjeti i čije zadovoljstvo tražiš, Gospodara svih svjetova ili zadovoljstvo ljudi? Da li u tvom srcu ima zlobe, zavisti, podmuklosti ; da li u osobi tražiš dobre osobine ili joj odmah uočiš i najsitnije mane? Pogledaj malo svoju svakodnevnicu, razmisli koliko zapravo ima islama u tvojim navikama. Jedan šejh je rekao, ti si podanik onoga na što prvo pomisliš ujutro i pred spavanje; ako pomisliš na to koliko ćeš steći novca, ili šta ćeš obući, znači da je to tvoj životni cilj. No ako ujutro pomisliš „Zadovoljna sam da mi Allah bude Gospodar, islam vjera a Muhammed poslanik“, ako uvečer učiš dove pred spavanje, tek onda ćeš početi osjećati islam u srcu. Ako osjećaš mržnju prema bratu ili sestri muslimanu, kako očekuješ da ćeš upotpuniti svoju vjeru i dobiti olakšanje od Allaha, a Poslanik a.s kaže “Nećete ući u Džennet sve dok ne budete vjerovali, a nećete vjerovati ako se ne budete voljeli.”? Jedan od načina za čišćenje svog srca i duše je udaljavanje od lošeg društva. Toliko stvari bi ti htjela uraditi i o silnim temama razgovarati, ali ne možeš jer ti je stalo šta će reći to društvo, koje je ionako zabludjelo i skrenulo s puta, a Allahova zemlja je prostrana i toliko pokornih sestara ima, čije će ti prisustvo povećavati iman i željet ćeš da si poput njih. Potraži ih! Da si sama, bolje ti je nego u društvu koje će te odvraćati od sjećanja na Allaha i s kojima ćeš gubiti vrijeme na bespotrebnim kahvama po gradu, a da ne govorim o griješnom govoru koji prlja srce. I svaki put kada se odvažiš na neko djelo, loše društvo će te sputavati, dok ćeš u dobrom, islamskom okruženju dobiti podršku i radost.

Da li si zadovoljna svojim ahlakom? Uistinu Allah swt kaže da nema ništa teže na mizanu od lijepog morala, i da čovjek lijepog morala može dosegnuti stepen postača i onoga ko noći provodi u namazu. A kakav je tvoj ahlak? Istraži kako reaguješ u teškim situacijama, da li si strpljiva, kako se ponašaš prema onima koji ti nanesu zlo? Postoje li sestre prema kojima si se ogriješila, ili se inatiš, ili im nisi nešto halalila, varaš li ljude, da li uznemiravaš osobe oko sebe svojim jezikom? Da li uvijek prvo gledaš sebe ? Pronađi mjesta na kojima ćeš iskazati svoje lijepo ponašanje. Da li govoriš ružne riječi u srdžbi, a Poslanik as. je toliko upozoravao na pogubnost srdžbe? Jesi li milostiva prema starijima, brineš li se o svojim komšijama, pomažeš li muslimanima, jer Allah pomaže Svome robu onoliko koliko on pomaže svome bratu muslimanu.  Da li si se ikada nasmiješila prema sestri muslimanki, bez interesa, jer uistinu,  i osmijeh je sadaka. Sljedeći put kada budeš u društvu, pogledaj kako te dočekaju i kako se prema tebi ophode. Jednom sam čula lijepu izjavu: „Čovjek ima onakve osobine kakve je u stanju probuditi kod drugog čovjeka kada ga susretne“.

A posebno, posebno, posebno naglašavam odnos prema roditeljima! Znaš li da je Džennet ispod majčinih nogu? Ti želiš staviti maramu da bi bila pokorna Allahu i da bi ušla u Džennet, a ne tražiš ga uopće na tako bliskom mjestu? Svakako da je hidžab farz svake muslimanke, a Allah će oprostiti, osim širka, šta On želi; ali budi svjesna da su roditelji vrata Dženneta i nemoj ih sama sebi zatvoriti. A tek majka! Kada si bila malena i nejaka, tvoja majka nije spavala da bi tebe pazila, presvlačila, hranila; kada je trebala birati između tebe i sebe, uvijek je birala tebe, promijenila je svoj život da bi stvorila tebi što bolje uvjete za život. Boj se Allaha i čini roditeljima dobročinstvo, bilo da im se ne suprotstavljaš, bilo da im činiš hizmet, od čišćenja kuće, pravljenja ručka, kahve, dočekivanja roditelja kada dođe umoran s posla. Koliko puta ti je bilo mrsko ustati od kompjutera, da vidiš zašto te majka ili otac dozivaju iz druge sobe? Možda je taj poziv bio banalan, bezazlen, ali svako djelo koje učiniš njima, pa makar im pročitala članak u novinama kada im vid oslabi, s nijjetom da stekneš Allahovo zadovoljstvo, meleci pišu u tvoju knjigu ! Čak iako su oni glavni razlog zašto ti nemaš maramu na glavi, čini im dobročinstvo i udovoljavaj im šta god žele, a nije u sukobu s islamom. Zamisli da se inšaAllah pokriješ i s ponosom nosiš maramu, a na Sudnjem danu, u svojoj knjizi nađeš neposlušnost roditeljima, suze majke zbog toga što se nisi školovala, što si vikala na nju, što je nikad nisi zagrlila, dovu majke protiv tebe jer joj nisi pomagala u kućanskim poslovima !!!! SubhanAllah, da nas Allah sačuva!

Kakav je tvoj odnos prema Kur’anu i zikru? Želiš da ti Allah olakša pokrivanje i pomogne ti, a kakav je tvoj odnos prema Njemu? Da li si ikada pročitala prevod značenja Kur’ana i vidjela šta to tvoj Gospodar želi od tebe? „Allah želi da vam olakša a ne da poteškoće imate“. Znaš li učiti u Kur’anu, arapsko pismo? Ako ne znaš, odmah sada počni ili zamoli nekoga da te nauči, jer Allah ima svoje odabranike i prijatelje među ljudima, to su oni sretnici, koji uče Kur’an i žive po njemu. Vjeruj mi, da je Allahova knjiga čudotvorna, ona liječi srce, pruža utočište u trenucima kada tuguješ, pruža ti mudrost da spoznaš šta je dobro a šta zlo. Kada za to dođe vrijeme, Kur’an će postati tvoje glavno utočište, proljeće tvoga srca i izvor snage za stavljanje marame. Svaki put kad uzmeš Kur’an u ruke, budi svjesna da se Onaj čije zadovoljstvo tražiš- tada obraća lično tebi. A koliko često zikriš? Vjerovatno znaš neke hadise o vrijednosti zikra, a koliko si puta zaista sjela na svoje omiljeno mjesto u kući i izgovarala Subhanallah- slavljen neka je Allah, La ilahe illallah- Nema drugog boga osim Allaha, Nema snage ni moći do Allaha- la havle ve la kuvvete illa billah ? Jesi li ikada osjetila slast i sreću kada kažeš „hvala Allahu na svakom stanju“ ? Svima nama je cilj na samrtnoj postelji reći La ilahe illallah, ali razmisli malo, kada pišeš nešto bitno i ispadne ti olovka- šta prvo kažeš? „E joj“ ili nešto gore? Ako u tako bezazlenoj situaciji ne možeš reći bismillah i podići olovku, kako da kažeš najbitniju izjavu jedne mu’minke u najbitnijem trenutku života, kada te šejtan najjače napada?

Načini približavanja Allahu swt su neiscrpni, a sve navedene stvari počinju i zavise samo od tebe. Niko te ne može natjerati da budeš neljubazna ako ti to ne želiš, ili spriječiti da se nasmiješ sestri muslimanki i niko ti ne može zabraniti da nađeš sat vremena dnevno, pa makar krišom, da pročitaš stranicu iz Kur’ana. Ako si pronašla mnogo loših stvari u svom ponašanju i zabrinula se, vrati se na prvo što sam rekla: Ne očajavaj. Tek kada dostigneš dno i kroz suze spoznaš da si samo mrvica na dunjaluku, prolazni i griješni putnik, koji u potpunosti ovisi o Svemoćnom i Mudrom, tek ćeš se tada početi penjati u visine imana. Posljednje što ću ti savjetovati je dova- najjače oružje vjernika. Zamisli da imaš ljubaznog prijatelja koji će ti ispuniti sve šta želiš, pod uslovom da ga lijepo zamoliš. Sad razmisli da možeš tražiti od Allaha, Koji je Svemoguć, šta god želiš i da je On milostiviji od bilo kojeg prijatelja. Najbolji način da se Allahu približiš je da Ga moliš da ti pomogne, moli ga da ti približi i omili ibadet i hidžab, i to posebno u zadnjoj trećini noći. Zamisli, u zadnjoj trećini noći Allah Uzvišeni se spušta na nama najbliže nebo i kaže: “Ima li neko da me moli kako bi mu udovoljio? Ima li neko ko od Mene traži da mu dam? Ima li neko da traži oprosta da Mu oprostim?”  a ti si propustila tu priliku da kažeš „Gospodaru, olakšaj mi stavljanje marame i pomozi mi da se pokrijem, uistinu Ti pomažeš svojim robovima i Milostiv si“. Dovi, klanjaj noćni namaz, dovi na sedždi, klanjaj noćni namaz i vidjet ćeš kako će Allah prosuti svoju Milost na tebe.

O sestro, razmisli! Ljude možeš prevariti, ali ti najbolje sama osjetiš i čuješ svoje srce. Ako nisi spremna ili nemaš snage da se pokriješ, razmisli ko ti na ovom svijetu može pomoći? Niko! Pomoći će ti samo Onaj Koji sve zna, sve vidi i čuje, koji zna šta je u tvom srcu i koji upravlja nebesima i zemljom a kamoli ljudskim srcima! Poradi na sebi i popravi se, poboljšaj svoju vjeru i trudi se umiliti tvom Stvoritelju i moli ga da ti pomogne. Tako mi Allaha, On čuje molbe molitelja i tako mi Allaha, On ih ispuni. Budi hrabra, i osjetit ćeš trenutak kada ti više ne bude stalo šta neko misli, i kada budeš osjetila želju za Allahovim zadovoljstvom prije zadovoljstva drugih, i u tom trenutku, ako se ne pokriješ- kao da će ti srce prepući. I tada ćeš inšaAllah uspjeti.

Ako si skoro spremna, a ne znaš da li da to učiniš ili ne, klanjaj istihara namaz. Lijepo je da pitaš najbolju prijateljicu ili majku za savjet ali bolje pitaj za savjet Onoga koji zna tajne nebesa i zemlje, ono što je bilo i što će biti. A kada sve obaviš i osjećaš da si spremna za ovaj korak, onda se pouzdaj u Živog i Vječnog, Koji ne može umrijeti, stavi svoj hidžab kako je propisano i ustraj! Dovi Allahu da te učvrsti, bori se protiv onih koji ti to pravo uskraćuju, jer uistinu, Allah pomaže onoga ko se u Njegovo ime suprotstavi ljudima, pa makar mu to bili i rod najbliži.

Tako mi Allaha, tako mi Allaha, znaj da slast griješnika kada čini grijeh nije veća od slasti koju iskreni vjernik osjeća u pokornosti Allahu subhanehu ve te’ala! I ponovno tako mi Allaha, znaj da te niko ne voli više od Onoga Koji Voli, slavljen neka je El-Vedud.

Zato moli Onoga koji drži tvoje srce i Koji je u stanju preokrenuti ga.

Dovi i ne gubi nadu u Allahovu milost, jer on je Ar-Rahman.

sestra Safija

(akos.ba)

28jan

Imamo li snage staviti naša razilaženja na stand by

Težeći ka razumijevanju islama i njegovih propisa, u kontekstu govora o kamati, naprosto čovjek bude začuđen činjenicom da je potpuna i nedvosmislena zabrana korištenja kamate došla nakon Oslobođenja Mekke, pred kraj poslaničke misije Muhammeda, s.a.v.s. Zašto? Sveznajući Gospodar, Allah dž.š., je znao kako negativnu ulogu u organizaciji društva ima kamata. Ako je tako, a jeste, zašto kamata nije bila jasno zabranjena još dok je Poslanik, a. s., bio u Mekki, prije Hidžre? Slična pitanja se mogu postaviti za brojne druge naredbe ili zabrane. Zašto je nešto naređeno baš onda kada je naređeno ili zašto je nešto zabranjeno baš onda kada je zabranjeno?

Postupnost – temelj mudrosti

Uzvišeni Allah je mogao, dakako, u istome trenu spustiti na srce Poslanika, s.a.v.s., cijeli Kur'an, ali nije tako bilo. Tokom 23 godine poslanstva Uzvišeni Allah je dostavljao vječne kur'anske poruke u kojima su se nalazili savršeni propisi za ovosvjetski život čovjekov, ali i propisi čije slijeđenje i prakticiranje čini pozitivnu ahiretsku sudbinu izvjesnijom. Uzvišeni Allah je postepeno objavljivao propise (npr. zabrana alkohola i kamate) shodno stepenu razumijevanja, mogućnostima i potrebama tadašnjeg arabljanskog čovjeka. Čovjek postaje obavezan izvršavati neki propis tek onda kada se ostvare sve pretpostavke za njegovo izvršavanje. Prve godine poslanstva su, kako je to općepoznato, bile period u kojem je Poslanik, s.a.v.s., tajno pozivao u islam. Zašto nije od prvog dana pozivao otvoreno i javno? Zato što za to nisu bile ispunjene potrebne pretpostavke.

Nikada nismo lošije razumijevali prioritete našeg djelovanja, nikada nismo imali manje razumijevanja jedni za druge, nikada nismo ružnije mislili o muslimanima koji nešto drugačije misle od nas, nikada nam nije bilo manje stalo do odmjerenog i mudrog djelovanja, nikada islamsko bratstvo i međumuslimansko uvažavanje nije bilo na nižoj razini i nikada prije nismo pridavali toliku važnost sporednim propisima i pitanjima neslaganja kao danas.

Potpuno isti slučaj je i sa Sunnetom Poslanika, s.a.v.s. Većina predaja o propisima naše vjere se veže za medinski period poslanstva. Brojni sunneti koje danas smatramo temeljnim sunnetima su iz zadnjih godina poslanstva. Čak postoje vjerodostojne predaje o tome da je Poslanik, s.a.v.s., znao nešto zabraniti, a u kasnijem periodu poslanstva to isto dozvoliti (primjer posjete mezarju). Iz svega ovoga razumijevamo jednu od najvažnijih lekcija za muslimane do Dana sudnjega, a to je da u dostavljanju poruke islama ljudima i objašnjavanju određenih propisa valja poznavati stanje naroda kojem se govori, njihov stepen razumijevanja, način života koji vode, njihovu ekonomsku moć, njihove prednosti i slabosti, odnosno, poznavati u cjelosti njihov životni ambijent.

Izuzetno je motivirajući hadis Poslanika, s.a.v.s., u kojem govori o velikoj nagradi onoj osobi koja bude povod/razlog da neko prihvati islam ili da neko počne primjenjivati neki sadržinski element islama, odnosno da se kloni nečega što islam osuđuje. Međutim, šta ako neko ima iskrene namjere, ali nema potrebno znanje, ili čak da ima i potrebno znanje, ali ne poznaje stanje onoga kome govori, te svojim postupkom izazove veću štetu od namjeravane koristi? Šta ako neko zbog netaktičnosti, nepoznavanja psihologije čovjeka, zbog ambijenta, zbog loše procjene, zbog lošeg razumijevanja prioriteta u djelovanju izazove problem i averziju ljudi prema sebi ili što je još najgore, averziju prema islamu uopće. I sam sam bio svjedok mnogo puta da se ljudima govori o nekom aspektu islama na način da ga ni sam, zbog načina na koji se o njemu govori, nikad ne bih prihvatio. Da nas Allah sačuva da i sami tako radimo.

Tefsirska i hadiska nauka pridaju veliku pažnju pitanju kada je objavljen koji kur'anski ajet, odnosno kada i u kojim okolnostima je Muhammed, a. s., izrekao određeni hadis. Ovo pitanje valja razumije(va)ti ispravno u našem vremenu.

Rekao bih da je naš temeljni problem u tome da islam i njegove propise ne znamo, ne želimo ili nećemo posmatrati kao postupno objavljene vječne istine i da se te istine često moraju primjenjivati – postupno.

Činjenica da su neki od najboljih drugova Poslanika, s.a.v.s., s kojim su odrasli i kojeg su veoma dobro poznavali, postali muslimani tek u vrijeme oslobođenja Mekke, nakon 20 godina poslanstva, govori nam da će nekome iz naše svakodnevice trebati godine i godine da nešto nađe svoj smiraj u njihovim srcima, makar se naša ljepota pristupa i mudrost metode izdizali u visine i ličili na poslanički savršeni poziv. Vrhunac oholosti bi bilo pretpostaviti da bilo ko od nas zna bolje i ima bolje metode u osvajanju ljudskih srca od Poslanika, s.a.v.s. To pogotovo neće uspjeti umišljeni šejhovi ili daije ili imami koji prelijepu riječ islama nastoje dostavljati kruto, oholo, grubo i netaktično.

Uspjeh hoo-ruk metode je moguć samo u hoo-ruk srcima. I onda imamo hoo-ruk stanje.

Uzvišeni Allah opisuje Poslanika, s.a.v.s., i kaže: “(O, Muhammede), da si bio grub i osora srca razbježali bi se od tebe!” (Alu Imran, 159.)

Ništa se nije slučajno dešavalo sa prvom generacijom muslimana. Svaki događaj, svaki detalj iz života Poslanika, s.a.v.s., i njegovih ashaba koji su nam vjerodostojno preneseni nisu slučajni. Uzvišeni Allah je Svojom savršenom mudrošću kreirao razne životne situacije putem kojih je Poslanik, s.a.v.s., objašnjavao propise. Radi ilustracije spominjem jedan jedini slučaj u kojem je Poslanik, s.a.v.s., „napravio grješku“ i klanjao pet umjesto četiri rekata podnevskog farza. To se desilo samo s jednim razlogom – da poduči ashabe, a i sve generacije muslimana do Dana sudnjega kako će se ponašati u sličnoj situaciju.

Tri prožimajuće faze u spoznaji vjere

Svaki čovjek se tokom svog života nalazi u jednoj od tri faze: mekkanskoj, predislamskoj fazi, mekkanskoj islamskoj i medinskoj fazi. Oni koji nisu muslimani se nalaze u mekanskoj predislamskoj fazi koja se najčešće imenuje džahilijjetom  (stanjem neznanja i nepoznavanja Uzvišenog Allaha). Ostale dvije faze se isprepliću kod svih muslimana u manjoj ili većoj mjeri. Kako? Recimo da neki čovjek ne klanja, ali obavi hadž. Propis klanjanja namaza je iz mekanske faze poslanstva, a propis obavljanja hadža iz poznije medinske faze. U pogledu namaza taj čovjek je još u svojoj Mekki i još uvijek nije učinio svoju hidžru, dok je u pogledu izvršavanja obaveze hadždža u poodmakloj medinskoj fazi.

Zar ne bi bilo sjajno kada bi se saglasili, i „mi“ i „vi“ da budemo svi „mi“, i da ne otvaramo sporna pitanja nego da trošimo vrijeme i energiju na naše uvažavanje, poštovanje, svakovrsno jačanje? Zar ne bi bilo sjajno kada bi oni učeni među nama osudili svaki pokušaj otvaranja spornih pitanja od strane onih kojima je lična promocija, lični interes ili senzacionalnost osnovni interes? Zar nemamo tako mnogo problema na čijem rješavanju možemo zajedno raditi i međusobno jačati?

Danas na svakom koraku se susrećemo sa ljudima koji se obraćaju medinskim rječnikom ljudima koji su na samom početku mekkanskog perioda. Tu leži naše nerazumijevanje i u tome se kriju naši brojni nesporazumi. Uzvišeni Allah nije zabranio kamatu, kao jedan od strašnih grijeha do pred kraj poslaničke misije Njegovog Posljednjeg Poslanika, s.a.v.s. Zašto? Naprosto zato što su se upravo u tom vremenu ispunile sve pretpostavke za donošenje takvog propisa. Do tada, kamata se nije hvalila i podržavala. Njeno prisustvo i praksa među muslimanima se tolerisala. Jednako tako, ljudi koji kvalitetno poznaju islamsko učenje i koji razumijevaju šta znače prioriteti u vjeri moraju znati prepoznati šta i do kada se može tolerisati, a sve zarad većeg interesa.

Ako neko jest ili smatra da jest u poodmakloj medinskoj fazi i želi govoriti samo tim jezikom, on postaje nerazumljiv, zbunjujući onima kojima je potrebno još govoriti jezikom prvih objava. On u biti ne govori ništa loše, ali postupa loše. On u biti govori istinu, ali u pogrešno vrijeme, na pogrješnom mjestu i pogrešnim ljudima. Medinska faza poimanja vjere, posebice kod onih koji islamu druge podučavaju, mora u sebi sadržavati znanje i mudrost u postupanju. Zar Uzvišeni Allah nas ne podsjeća da se na put našeg Gospodara ima pozivati mudro i na lijep način. Nije dovoljno da sadržaj poziva bude ispravan, potrebno je da način pozivanja bude mudar i lijep. Upravo u ovome pronalazimo razloge da se laž koja se lijepo i mudro pakuje može i stoljećima prodavati, a da istina koja se loše i na ružan način drugima dostavlja biva odbijena i ne uspijeva osvojiti srca ljudi.

Razumijevanje prioriteta, nužne postepenosti u primjeni propisa, duboko razumijevanje za stanja u kojima se nalaze naša braća muslimani, lijepo mišljenje o njima, mudrost i odmjerenost u djelovanju, te prihvatanje islamskog bratstva i međusobnog uvažavanja kao jedinog modela našeg ophođenja jednih s drugima je najvažnija obaveza svih nas. Poslanik, s.a.v.s., nas cijelim svojim životom uči kako govoriti, kako raditi, kako o drugima misliti, kako rješavati probleme, kako saburati, itd.

Međumuslimanski odnosi danas na globalnom planu nisu bili, čini se, nikada gori. Nikada nismo lošije razumijevali prioritete našeg djelovanja, nikada nismo imali manje razumijevanja jedni za druge, nikada nismo ružnije mislili o muslimanima koji nešto drugačije misle od nas, nikada nam nije bilo manje stalo do odmjerenog i mudrog djelovanja, nikada islamsko bratstvo i međumuslimansko uvažavanje nije bilo na nižoj razini i nikada prije nismo pridavali toliku važnost sporednim propisima i pitanjima neslaganja kao danas. Šta se to s nama dešava?

Moratorij na razgovor o primjeni (nekih) sunneta i iskorjenjivanje bid'ata

Zar nije krajnje vrijeme u kojem bi – oni koji su znaniji i bolji među nama, ili smatraju sebe znanijim i boljim, ili ih mi smatramo znanijim i boljim –  trebali napustiti rasprave? Zar nije krajnje vrijeme da stavljamo u prvi plan sve ono što nas zbližava i oko čega nemamo različite stavove, a da na sve ono oko čega se sporimo stavimo moratorij na razgovor o tome? Zar nam treba još dokaza, osim naše surove stvarnsti, da je kontraproduktivno insistiranje na važnosti ostavljanja/slijeđenja (nekih) novotarija, jer to samo pojačava i dublje ih ukorijenjuje u praksu onih s kojima se ne slažemo? Zar nije najveća novotarija sa najsurovijim posljedicama izazivanje neprijateljstva među muslimanima?

Zar ne bi bilo sjajno kada bi se saglasili, i „mi“ i „vi“ da budemo svi „mi“, i da ne otvaramo sporna pitanja nego da trošimo vrijeme i energiju na naše uvažavanje, poštovanje, svakovrsno jačanje? Zar ne bi bilo sjajno kada bi oni učeni među nama osudili svaki pokušaj otvaranja spornih pitanja od strane onih kojima je lična promocija, lični interes ili senzacionalnost osnovni interes? Zar nemamo tako mnogo problema na čijem rješavanju možemo zajedno raditi i međusobno jačati? Problemi nemorala, alkoholizma, kocke, lažnog svjedočenja, psovke, prjevare, neizvršavanja namaza, zekata, nedovoljne odgovornosti prema preuzetim obavezama… samo su neki i svima nama zajednički problemi. I pomrijet ćemo, a nećemo ih riješiti.

Zašto se od +333 sunneta kojih nema u primjeni mora insistirati na onih 5 koji nas (po)dijele na „mi“ i „vi“. Ne, ne dijele nas sunneti, nego naše pogrješno razumijevanje njihove primjene. Zašto se sve prakse i običaji, na koje se ukazuje kao pogrješne, konačno ne počnu rješavati tamo gdje je mjesto – među ulemom. Mudro, hladne glave, iskreno i dobronamjerno uvažavajući u potpunosti naš amijent.

Danas skoro niko ne govori o propisima iz oblasti bračnog, nasljednog, vakufskog, građanskog… prava. Zakačili smo se samo ibadeta i to u onoj mjeri u kojoj se naglašavaju razlike, i to one vizuelne. Da Allah sačuva!

Sasvim sam siguran da nikoga neće uvesti u Džennet pregršt sunneta koje prakticira, a da upravo s njima bode oči svojoj braći i sestrama i naglašava međusobnu razliku koja se često pretvara u međusobni animozitet, a nerijetko i u rasprave o ispravnosti nečije vjere koje se (često) završavaju svađom i uvrjedama. U isto to vrijeme mnogi sunneti ostaju neprimijenjeni, samo zato što nisu vidljivi za oči onih s kojima dijelimo isti životni prostor.

Prve generacije muslimana, na koje se pozivamo, nisu se uopće bavili pitanjima o kojima će se naši sjajni i dragi šejhovi poput imama Tahavija, Maturidija, Eš'arija, Gazzalija, Malika, Ebu Hanife, Ahmeda, Šafije, Ibn Tejmijje i dr. kasnije razići. I bili su sjajni muslimani. U temeljima naše vjere ne stoji da se moramo očitovati o ovim pitanjima. Zato – ostavimo to! Ne zbunjujmo narod!  Poštujmo naše imame u mezhebima, jer sve što su činili, činili su s dobrim namjerama i pokušavali dati najbolje i najispravnije odgovore.

Primjena nekih sunneta i(li) novotarija kao kamen spoticanja

Insistiranje na mezhebsko-vizuelnoj razlici je štetno u ovom vremenu. Insistiranje da se ožive i spuste među obične ljude teme o kojima su se naši dragi i cijenjeni imami razilazili je najveći šejtanski uspjeh. On nas ne uspijeva odvratiti od islama, od brige za našom ahiretskom sudbinom, ali nas uspijeva nagovoriti da se bavimo temama koje rasturaju naše bratstvo i ruše naš ahlak. Umjesto dubokog razumijevanja, blagog postupanja i činjenja dove Uzvišenom za našu braću i sestre koji čine nešto pogrješno – svjesno ili nesvjesno, sa znanjem ili bez znanja – mi smo odabrali etiketiranje, mržnju, prijezir, ogovaranje, ismijavanje, zluradost, ružno mišljenje, utjerivanje u laž, insistiranje na svome stavu, osvetnički pristup i sl.

Zašto se od +333 sunneta kojih nema u primjeni mora insistirati na onih 5 koji nas (po)dijele na „mi“ i „vi“. Ne, ne dijele nas sunneti, nego naše pogrješno razumijevanje njihove primjene.

Zašto se sve prakse i običaji, na koje se ukazuje kao pogrešne, konačno ne počnu rješavati tamo gdje je mjesto – među ulemom. Mudro, hladne glave, iskreno i dobronamjerno uvažavajući u potpunosti naš amijent.

Pošto, očigledno, nismo trenutno u stanju odmah pristupiti tome, a zarad općeg interesa muslimana bilo bi korisno da se sva naša sporna pitanja stave na – stand by (čekanje i odgodu). Ne možemo da ih „ugasimo – turn off“, jer je to nemoguće, ali da privremeno nestane slike i tona u našim neslaganjima i da se u međusobnoj bratskoj ljubavi i uvažavanju osposob(ljava)imo da za neko vrijeme otvaramo pitanja koja smo stavili na čekanje. Među ulemom.

Allahov Poslanik, s.a.v.s., je kazao u hadisu: ”Nijedan narod nije zalutao nakon upute na kojoj je bio, osim nakon što su počeli sa raspravom.” (Tirmizi, Ibn Madže, Ahmed)

Također je kazao: „Ja garantujem kuću u podnožju Dženneta onome ko ostavi raspravu pa makar bio u pravu.“ (Ebu Davud)

Jesmo li narod koji je zalutao ili smo, pak, narod kojem nije stalo do Dženneta? Po načinu kako postupamo znat ćemo odgovor.

(preporod.com)

14jan

Džematsko skijanje i sankanje u Lenzerheide – 21.01.2017. godine

Obzirom da ove godine neće biti zimskog omladinskog kampa, džemat GAM organizira odlazak na džematsko skijanje i sankanje u Lenzerheide 21. januara 2017. godine.

Polazak je ujutro u 6:30 sati ispred IC GAM nakon klanjanja sabah-namaza i doručka.

Plan je da se ako Bog da svake godine zadrži tradicija zimskog kampa kroz ovo jednodnevno druženje i zajedničko skijanje i sankanje.

Potrebno je napomenuti da na ovome zajedničkom izletu svi učesnici u vlastitoj režiji brinu o prijevozu, hrani i dr.

Važno je naglasiti da će 6-7. maja 2017. godine džemat GAM organizirati Ljetni omladinski kamp u Elmu (Glarus) sa brojnim interesantnim sadržajima.

Više informacija o planiranom ljetnom kampu će dakako uslijediti.

30dec

Sergija za pomoć narodu Sirije: Džemat GAM iz St. Gallena u Švicarska prikupio 18.500 KM

Na tragu posljednjih dešavanja u Siriji, a posebice u Halepu, Rijaset Islamske zajednice u BiH je organizirao prikupljanje finansijske pomoći za narod Sirije. Vjernici su pozvani da svojim prilozima podrže ovu akciju i omoguće da se na razne načine zbrinu hiljade djece, staraca i raseljenih lica.

Džemat Gazi Alijin mesdžid iz St. Gallena, koji broji svega 300 članova, je prepoznao važnost i potrebu prikupljanja pomoći i uložio značajne napore u animiranju svoga članstva da uzmu učešće u ovoj korisnoj aktivnosti.

Tako da konačna cifra prikupljenih sredstava prikazanih u konvertibilnim markama iznosi nešto više od 18.500 KM.

Potrebno je spomenuti da ovo nije prvi put da džemat Gazi Alijin mesdžid iz St. Gallena ima zapažene rezultate u pružanju pomoći onima kojima je pomoć potrebna. Ovdje izdvajamo primjer kada je nakon poplava u BiH, maja 2014. godine, ovaj džemat sakupio i realizirao pomoć u vrijednosti većoj od 100.000 CHF (180.000 KM). Od ovih sredstava su izgrađene tri porodične kuće Bošnjacima iz Podrinja, a koji su ostali bez svojih domova kao posljedica velikih klizišta.

Pored ovih humanitarnih aktivnosti džemat GAM se ističe i u akcijama prikupljanja zekata i sadekatu-l-fitra koje svake godine organizira Rijaset Islamske zajednice u BiH. U prošlogodišnjoj akciji ovaj džemat je sakupio 57.980 CHF (105.000 KM) i nalazi se među desetak najuspješnijih džemata Islamske zajednice u BiH.

14dec

Misiju islama zadržati u rukama kompetentnih ljudi

Uprava za vjerske poslove Rijaseta Islamske zajednice po instrukcijama reisu-l-uleme organizovala je radni sastanak sa muftijama i glavnim imamima pod motom “Misija i zahtjevi vremena” u organizaciji struktura Islamske zajednice. Sastanak je održan u srijedu, 14.12.2016. godine u Gazi Husrev-begovoj biblioteci u Sarajevu. Prisutnim se na početku rada obratio reisu-l-ulema husein ef. Kavazović čije obraćanje prenosimo u cijelosti:

“Živimo u vremenu i prilikama koje iziskuju novu agilnost, stalnu budnost i ogromne napore prilagođavanja naših ustaljenih načina odnosa prema temeljnim vrijednostima i vjerovanjima. U tome našem zadatku su suština vjere i njene etičke vrijednosti ono na što se moramo usredsrediti. Valja nam tako modelirati našu misiju da promovirane i provodive vrijednosti predočimo kao univerzalne, po njihovom karakteru, bliske ljudskoj prirodi i usklađene s istinama, istovremeno oslonjeni na razum kojim ćemo se voditi u donošenju sudova o svijetu koji nas okružuje.

Misija Zajednice je vjersko poučavanje, pozivanje na dobro i odvraćanje od nevaljalog i lošeg. Kao rezultat ukupnih naših napora, treba da imamo razumne ljude, koji, kada posmatraju, čitaju i analiziraju svijet oko sebe, donose racionalne sudove. Zbog toga imperativa, naša je obaveza da misiju islama zadržimo u rukama kompetentnih ljudi i po svaku cijenu izbjegnemo da je preuzmu nepismeni i neznalice, koji nemaju cjelovitu sliku o vjeri, svijetu i vremenu u kojem živimo.

Vrijeme je da shvatimo da mi muslimani u Bosni i Hercegovini i šire nismo nikakva ljudska vrsta od koje Uzvišeni pravi nekakav izuzetak. I mi podliježemo istim onim zakonima koji važe i za ostale ljude. Ako je nešto dobro za ostale ljude, u sferi napretka, pravednijeg i humanijeg društva, ne može biti da nije dobro i za nas. Ništa što je dobro i za društvo korisno ne može biti novotarija. Od nas se ne traži da naučavamo novi islam, već da njegovo predstavljanje prilagodimo novim prilikama.

Naše doba je bremenito. Nakon prividne renesanse, koja se nakratko desila u drugoj polovini XX stoljeća, muslimanski svijet je zapao u krizu identiteta. Zajednica muslimana (umma) koju smo poznavali se raspada. Tome su ponajviše doprinijela kruta shvatanja vjere šijskog i sunijskog usmjerenja, koje su, u osnovi, samo mali ogranci muslimanske zajednice, a koji u svojim rukama imaju velika materijalna dobra i veliku političku i ekonomsku moć. Oni su uspjeli posvađati i razjediniti muslimane, dok su njihovi ogoljeni interesi protivni samoj suštini vjere na koju se pozivaju.Te podjele mi ne smijemo sebi dopustiti. Naprotiv, moramo se pripremiti da iznova gradimo muslimansko bratstvo, na univerzalnim principima naše vjere, a nikako na prizemnim i upitnim razlikama.

Mi u Bosni i Hercegovini i šire uvijek smo doživljavali islam kao vjeru topline srca i humanosti. U njemu smo, pobožnošću i čestitošću, koju je islamska poruka u nama izgradila, nalazili utočište u nevoljama i odgovore na sve naše izazove.Ono što se danas dešava na istoku za nas predstavlja gorko razočarenje. Tamošnja ulema je pristala na dva ultimatuma: redukcionizam u tumačenju vjerskih istina, koji je široke mogućnosti razumijevanja vjere sveo na jednu isključivu; i nemoralne ustupke političkoj vlasti, ogrezloj u korupciju, iz čega su se rodili moralno posrnuće, zulum i zločin. Mi ne smijemo ponoviti te greške!Dozvolite mi da ovdje citiram riječi poznatog teologa Džahiza iz Basre, koji je, osvrćući se na rigorozno postupanje stanovnika Medine, kazao: „Medinelije samo zbog lahkog zadaha vinom bičuju. Kažnjavaju zbog nošenja praznog mijeha, pretpostavljajući da bi on mogao biti posuda za vino. Neko ko ne odobrava njihove metode možda bi ih mogao upitati: Zašto ne bičuju sve one koji ništa drugo sa sobom ne nose osim uda za preljubu?“

Misija pozivanja na dobro i rigidan i isključiv odnos prema ljudima i njihovim slabostima nisu spojivi. Razumijevanje ljudi, njihove prirode, vrlina i slabosti od ključnog su značaja u radu svakog od nas. Imam i mualim moraju prelaziti i preko onoga preko čega zakon i državna vlast ne smiju, inače će svijet izgubiti nadu. Gubitak nade u očima ljudi veća je tragedija i od samog poroka koji može biti počinjen. Razumijevanje i ljubav mogu nadomjestiti slabosti i promijeniti teško stanje nabolje.

Ono na što bih želio posebno ukazati u našem radu jeste potreba analitičkog upoznavanja muslimanske porodice, s aspekta duhovnog, intelektualnog i socijalnog statusa u kome se nalazi. Nije moguće biti pastir, a ne poznavati ova tri aspekta, ukoliko želimo biti uspješni u radu. Neki od nas, iako mislim da je to manji dio, provedemo život u džematu, a da istinski ne upoznamo život naših džematlija. Čini mi se da je daleko važnije u našem radu poznavati našeg džematliju s ova tri aspekta od toga koliko mi sami znamo teoloških rasprava, koje su, svakako, potrebne.Bavljenje socijalnim pitanjima u džematu nezaobilazan je dio našeg misijskog rada. Pomoći ljudima u njihovom duhovnom rastu, intelektualnom napretku i rješavanju socijalnih problema nije moguće izbjeći, a da ne bude cijela misija dovedena u pitanje. Čini mi se da će se na ova tri polja odvijati naša borba s vremenom u budućnosti.

Islamska zajednica dosta uredno vodi statistku o broju džemata. To je, svakako, dobro, no daleko bi bilo važnije znati koliko ima živih džemata, u kojima život pulsira i u kojima se jasno vide problemi ljudi i njihovi usponi i padovi. Također, od same veličine džemata, važniji je njihov aktivizam. Aktivan džemat nam valja postaviti kao mjerilo uspješnosti i vrednovanja imamskog rada.Zato je važno da se sačine kriteriji po kojima bismo mogli izvršiti objektivno vrednovanje svačije misije u Zajednici.Zamolit ću vas da uložimo napore da imame pripremimo da budu u kondiciji za stalno učenje i sticanje vještina koje su neophodne. Također, vaše učešće u kreiranju seminara, radionica i okruglih stolova je prijeko potrebno. Zajednici treba više mišljenja o onome što je potrebno našem džematliji, ali i imamima od vještina i pomagala. Očekujem vaše aktivno sudjelovanje u radu Uprave za vjerske poslove koja je tu da zajedno s vama osmišljava i realizira zacrtane ciljeve.

Na tome putu molim Milost Allaha, dž.š. Hvala vam i želim vam uspješan rad,” riječi su kojim je reisu-l-ulema Kavazović zaključio je svoje obraćanje.

Izvor: islamskazajednica.ba

21sep

Biti transparentan je suština kurbana

Još jedan Kurban-bajram je prošao i svi se vraćamo nekoj svojoj ustaljenoj svakodnevnici. Hadisom hvaljeni dobrovoljni post, klanje kurbana, obavljanje hadža, klanjanje bajrama su propisi koji se nalaze u prvoj polovici posljednjeg hidžretskog mjeseca u godini i svaki napose puči simbolikom i mame vjernička srca da svoje duboko ubjeđenje potvrde konkretnim djelima. Ovih dana se mnogo pisalo i govorilo o svakom spomenutom propisu.

Ono što smatram posebnim u aktuelnom vremenu jeste suočavanje sa izazovom da primjenu i izvršenje određenih propisa vjere ima i drugu dimenziju osim one čisto vjerske. Recimo, propis klanja kurbana. Pored duboke simbolike da, u biti, predstavlja spremnost na najveću žrtvu i time potvrđivanje svoje duboke vjere u Boga, klanje kurbana je izuzetno važana društvena pojava koja (može) ima(ti) socijalne, humanitarne, obrazovne, ekonomske i brojne druge aspekte. Ovaj tekst je vid podrške sjajnoj ideji i dubokom vizionarskom poduhvatu naših prethodnika koji se ogleda u organiziranom načinu klanja kurbana za one koji to sami nisu u mogućnosti izvršiti. Osvrnimo se kratko na trenutno raspoložive modele kako vjernik može izvršiti obavezu klanja kurbana.

Po mome skromnom mišljenju postoji nekoliko modela.

Trdicionalni model se ogleda u tome da musliman sam pronalazi vlastiti kurban. Kupuje ga nešto prije bajrama, nastoji ga dobro paziti, uhraniti i pripremiti za dan kada će ga žrtvovati u ime Jednog Jedinog.

Drugi model je model koji je utemeljila Islamska zajednica prije nekoliko desetine godina, a ogleda se u organiziranom prikupljanju uplata po unaprijed određenoj cijeni. Temeljni razlog uvođenja ovog modela se ogledao u pomaganju internatske kuhinje u Gazi Husrevbegovoj medresi u Sarajevu gdje se putem obezbjeđenog kurbanskog mesa smanjuju troškovi Medrese, odnosno cijena školovanja njenih učenika. U cijenu su bili uračunati troškovi kupovine, klanja, obrade, skladištenja i čuvanja zamrznutog mesa tokom godine. Dio kurbanskog mesa je doniran javnim kuhinjama i ustanovama za koje je Islamska zajednica procjenjivala da im treba pružiti tu vrstu podrške u vršenju društvenokorisne misije.

Nakon agresije su se pojavila još neki modeli. Islamskoj zajednici se, koja je dugo vremena bila jedini posrednik između vjernika i realizacije njihovog izvršenja obaveze klanja kurbana, pojavila konkurencija. Bilo je sasvim prirodno da se novootvorenim medresama dozvoli da na već uhodanom modelu obezbjeđuju nužne prihode za funkcioniranje vlastitih internatskih kuhinja. Islamska zajednica je utvrđivala istu cijenu kurbana za cijelo područje i do neke mjere pratila realizaciju. Međutim, nije ostalo na ovome.

U poratnoj Bosni su djelovale i djeluju domaće i strane humanitarne organizacije sa, da tako kažemo, islamskim predznakom. Jedna od njihovih aktivnosti je skoro do u detalj identična akcija koju ima Islamska zajednica oko nabavke kurbana. S tim da humanitarne organizacije kao ciljanu skupinu ljudi kojima žele pomoći, kroz podjelu kurbanskog mesa, gledaju u sve većem broju siromašnih kao i u javnim ustanovama do kojih Islamska zajednica nije dospjela.

Danas ćemo vidjeti da akciju koja se najčešće zove – Kurbani – nastoje realizirati od Rijaseta Islamske zajednice preko medresa i humanitarnih organizacjia do određenih islamskih organizacija, džemata, pa i pojedinaca. Sve više postaje jasno da se ne radi samo o ispunjenju ibadetskih obaveza nego i o – biznisu.

Sve veći broj ljudi u Bosni se nakon rata bavi stočarstvom. Veliki broj njih vidi svoju šansu u prodaji kurbana pojedincima, a posebice organizacijama, medresama ili Rijasetu Islamske zajednice.

Uprkos činjenici da domaći stočni fond ima dovoljno kapaciteta da zadovolji potrebe svih bosanskohercegovačkih muslimana, u potrazi za jeftinijim kurbanima razne organizacije kupuju kurbane izvan BiH, uglavnom u Australiji. Mnogi muslimani zarad niže uplatne cijene pristaju na potpunu ili djelimičnu netransparentnost u realizaciji. Zamrznuto, navodno, kurbansko meso se kasnije doprema brodovima do krajnjih korisnika u BiH i/li širom svijeta. Kažemo navodno zato što se transparentno i javno ne objave institucije u Australiji, ili bilo gdje drugdje, s kojima se realizira akcija klanja kurbana. Dokazi o šerijatskoj ispravnosti stoke, načinu klanja i svega ostalog uključenog u ovaj proces, a posebice da se navedu osobe koje prate i nadgledaju realizaciju.

Organizacije koje se bave prikupljanjem uplata i realizacijom akcija oko kurbana često, u pokušaju obezbjeđivanja što većeg broja uplata, kod potencijalnih uplatioca bude dozu nesigurnosti i nepovjerenja prema svim drugima osim prema vlastitoj organizaciji. U realizaciji ibadeta ovo je neprihvatljivo, ali zato ukazuje na moguće skrivene namjere brojnih aktera. Da situacija nije nimalo ružičasta, dovoljno je da se neko pozabavi ovim pitanjem i uvidi mnogo nelogičnosti, nejasnoća, manjka informacija, pomanjkanja transparentnosti,…

Prije svega, naša namjera nije izazivanje sumnje i širenje još većeg međusobnog nepovjerenja koje kao da postaje sastavni dio naše svakodnevnice, nego poziv, ako hoćete i krik za transparentnošću.

Ako oni koji u vlastite aktivnosti uključuju vjeru ne djeluju transparentno i ne dostavljaju jasne podatke o aktivnostima onima na čije povjerenje računaju, onda je vrijeme za uzbunu. Sve nam se čini da sada nije vrijeme za uzbunu, nego sirena već odavno zavija.

Tačka na kraju prethodne rečenice bi označila kraj ovog teksta da nam je cilj smutnja u bilo kojoj varijanti. O ovoj temi pisati i govoriti mjesec dana prije kurban-bajrama sljedeće godine bi bilo kasno. Zato vjerujemo da se je baš sada najbolje vrijeme da se počne o tome misliti. Stoga vjeurjemo da je nužno poduzeti sljedeće korake kako bi se stvari dovele u red.

– Krajnji korisnik (vjernik, džematlija) mora imati informaciju gdje će njegovo meso završiti prije nego izvrši uplatu. Ne smije se desiti da se od kurbanskog mesa pravi sudžuka ili suho meso koje očima neće vidjeti oni u čije ime se kurbansko meso prikupljalo.

– Zašto, recimo, Islamska zajednica ne bi ohrabrila formiranje udruženja uzgajivača stoke za kurbane i na taj način dala jednake šanse svakome ko bude ispunjavao uvjete raspisanog tendera

– Nabavka kurbana mora biti isključivo putem tendera (javnog ili u okviru spomenutog udruženja)

– Farme koje učestvuju na tenderima moraju posjedovati halal-certifikat Agencije za certificiranje halal kvalitete

– Relizacija klanja, obrade, skladištenja, transporta,… i svega drugoga vezanog za kurbane će također biti predmet javnih tendera

– Kupovinom kurbana u Australiji (ili bilo gdje drugo) po znatno nižim cijenama, kako bi se ostvarila novčana dobit u razlici visine uplate i kupovne cijene za rad ko zna kakvih razloga i ciljeva, je nemoralno prema onome od koga se uzima uplata. Otuda organizacija prije početka uplata mora jasno naglasiti gdje će nabavljati kurbane.

– Medrese i Islamska zajednica može približno tačno znati kolike su njihove potrebe za mesom prije početka akcije i o tome upoznati vjernike, a onda naglasiti da će sve viškove razdijeliti na institucije koje će imenovati.

– Dan nakon Kurban-bajrama (14. zu-l-hidže) objaviti u sredstvima javnog informisanja, na web-portalima, koliko je bilo uplaćenih kurbana, koliko mesa, te kako i kome je dodijeljeno ono što prelazi potrebe organizatora

– Lider u ovakvom ili njemu sličnom pristupu treba da bude Islamska zajednica koja će svojim transparentnim pristupom sasvim sigurno ojačati svoju akciju prikupljanja kurbana.

Ne treba skrivati već isticati i sljedeći aspekt ove akcije. Teško je napraviti pravu i preciznu kalkulaciju troškova nabavljanja kurbana, njihovog transporta, pripreme, klanja, podjele, skladištenja, zamrzavanja i sl. I zato treba jasno kazati ljudima koji uplaćuju kurbane u Islamskoj zajednicu ili neku od Medresa da oni u biti pored toga što izvršavaju obavezu klanja kurbana, pomažu i svoju Islamsku zajednicu. A kada to rade negdje drugdje onda su stvari daleko manje jasne.

Islamska zajednica treba istaknuti i odati javno priznanje najjačoj karici u lancu organizirane realizacije ovog projekta, ali jednako tako mora ozbiljno ispitati i utvrditi istinitost prigovor, ako ih ima (a ima), te te najslabije karike sankcionirati i isključiti.

Ako je kurban krunski ibadet kojim simboliziramo najdublju i najčistiju vjeru kako nas je to podučio Ibrahim a.s., onda sve vezano za njega mora biti ko suza čisto.

(www.preporod.com)

06jul

Bajramska čestitka reisu-l-uleme

Sarajevo, 04. juli 2016. (MINA) – Danas je reisu-l-ulema Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini Husein ef. Kavazović uputio Bajramsku čestitku povodom nastupajućeg Ramazanskog bajrama.

Čestitku Reisu-l-uleme prenosimo u cijelosti:

„U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog.

Našu poniznu pokornost i iskrenu zahvalnost iskazujemo Gospodaru svjetova Allahu džellešanuhu.

Naše duboko poštovanje izražavamo prema vjerovjesnicima, od Adema, a.s., do Muhammeda, a.s.

Za čestite sljedbenike njihove ištemo milost i svako dobro kod Gospodara svjetova.

Allah Uzvišeni nas je nagradio ramazanom. U tome mjesecu su se naša srca smirila i usidrila u veličanju Božijeg imena.

Taj mir smo prenijeli i u naše porodice, u našu zajednicu i u prelijepe predjele naše domovine.

U ramazanu smo očvrsnuli, obnovili snagu i sastali se sa sobom, sa svojim vrlinama i mahanama.

Iz našeg ramazanskog susreta sa sobom, iz, kako Poslanik islama kaže, velikog Bedra, izašli smo sa saznanjem da naša duhovna borba ne prestaje, da nam stalno i uvijek valja na nju misliti i biti joj posvećeni.

Draga braćo i sestre.

Bajram dočekujemo kao vjerničku radost, kao nagradu za naš ramazanski trud.

Bajram je ushićenost naših duša, blagost naših srca, širina naših ruku kojima dočekujemo naše prijatelje.

Bajram dočekujemo osokoljeni snagom naše vjere i ohrabreni njezinim ljepotama, čvrsti u uvjerenju da samo na tome putu možemo postići uspjeh i spas na oba svijeta.

Kao i uvijek do sada, obilježit ćemo ga u našim kućama i džamijama, u našim porodicama i u mahalama. Neka to bude dostojanstveno i skromno, onako kako nam priliči i kako to oduvijek činimo.

Podijelimo s našim najbližim i sa svim komšijama bajramsku radost tako što ćemo im darovati lijepu riječ, kao najljepšu bajramsku hediju.

Neka se naš selam, naš mir koji je u samoj suštini naše uzvišene vjere, širi oko nas i u danima Bajrama.

Obilježimo Dan šehida. Posjetimo naše šehitluke. Neka nam ta mjesta budu podsjetnik na žrtvu naših najboljih sinova i kćeri i primjer kako se odnosi prema svojim vrijednostima, kako se za njih bori i kako se ta borba ne prepušta drugome.

Ramazanski bajram čestitam svim muslimanima i muslimankama u Bosni i Hercegovini, Hrvatskoj, Sloveniji, Srbiji i u bošnjačkoj dijaspori. Želim da ga u miru, sreći i berićetu dočekaju sa svojima najbližim i najdražim.

Bajram šerif mubarek olsun!

23apr

Ja ne idem u džamiju

Kad smo se sreli na putu ezan je ucio.

-¨Hajde, dodji sa mnom u dzamiju…¨- rekao sam ¨… znas da je danas dzuma!?¨

-¨Znas i ti, da ja ne idem u dzamiju!¨

-¨Znam, ali stvarno bih zelio da znam razlog.¨

-¨Pa ne znam ne mogu, znas i brinem se da mi se nece pegla na hlacama pokvariti¨

Samo sam se nasmijao.
-¨Vjerovatno se salis, zar i zbog toga moze da se ne ide u dzamiju?¨

-¨Ozbiljno ti kazem, znas da pazim na svoje odijevanje a posebno volim zeleno.¨ I stvarno, bilo je tako.

Odjeca koju je oblacio bila je stvarno lijepa, uvijek je birao da to bude zelena boja i uvijek je bila ispeglana.

-“U redu,” rekao sam – “zar nisi nikad u zivotu isao u dzamiju?”

-“Dok sam bio dijete isao sam sa djedom par puta, ali tad nisam razmisljao o tome hoce li mi hlace na koljenima da izblijede i mislim da vise nikako necu ici u dzamiju.”

-‘ Ono sto je rekao zaista me je zbunilo i pokajao sam se sto sam otvorio ovu temu.

Poslije smo se pozdravili i rastali.

Dva mjeseca nakon toga naseg razgovora rekli su mi da je u dzamiji.

Odmah sam otisao, bio je ispred safova koji su bili poredani za namaz u dzamijskoj basti.

I opet je bilo zeleno, polahko sam mu se priblizio i tihim glasom prozborio:

-“Rekao si da nikako neces dolaziti u dzamiju!?”

Nista nije odgovorio, lezao je na tabutu koji je bio prekriven zelenim!