Category

Blog

01feb

Dedžal i siromasi bez ponosa

Da li je Dedžal već ovladao našim duhom pitanje je na koje osim siromaha bez ponosa trebaju dati odgovor i pohlepni bogataši? Moderna tehnička civilizacija, govorio je briljantni mislilac Muhamed Asad ima sva svojstva i odlike Dedžala. Dedžal je slijep na jedno oko.

Moderna tehnička civilizacija, također. Dedžal izvan materijalnog progresa ne vidi nikakvu svrhu i smisao života. Moderna tehnička civilizacija ne poznaje i ni priznaje nikakve nematerijalne vrijednosti i načela. Njena naučna saznanja raspolažu moćima Dedžala jer omogućuju padanje kiše i rast biljaka, a njena medicina oživljava već otpisane na smrt. Materijalni progres moderne civilizacije tako je monumentalan i blistav, i u isto vrijeme globalan i očit, da ljudi slabe vjere počinju da joj se poput Božanstvu podanički dive i priklanjaju. Jedino oni koji su ostali istinski svjesni svoga Stvoritelja raspoznaju da obožavati Dedžala znači nijekati Boga.

A Dedžal se, tako nas uči naša vjera, ne zadovoljava polovičnim uspjehom. Sve dok ljudska duša odolijeva Dedžalovim zavođenjima i sve dok ciljeve života i život u cjelini gledamo sa oba oka, okom duha i materije, Dedžal u potpunosti nije obavio svoj posao. Zato Muhamed Asad pitanjem o slobodi našeg duha ostavlja prostora kakvoj-takvoj nadi da u bici sa jednookim Dedžalom nije sve izgubljeno: “Da li je Zapad uhvatio naše duše ili je samo dotakao naša čula?!“

Čini se da na Asadovo pitanje svako za sebe mora dati odgovor, jer svako najbolje zna šta se krije u njegovoj duši. Što se autora ovog teksta tiče, odavno primjećujem kako su utjecaji Dedžalovog zavođenja već duboko prodrli u našu preovlađujuću svijest, kriterije, navike i rezone. Dovoljno je kao ilustraciju spomenuti naš odnos prema siromaštvu.

Iako islam siromaštvo ne shvata kao vrlinu, Poslaniku Muhammedu, a.s. pripisuju se riječi فًهْرىٍ – Siromaštvo je moj ponos. I, zaista, ko je sa više ponosa i dostojanstva nosio svoje siromaštvo od časnog Poslanika Muhammeda, a.s.?! Da li je zbog gladi koju je nerijetko trpio i neimaštine koja je bila više redovno nego vanredno stanje u njegovom vlastitom domu, Poslanik Muhammed a.s. iznevjerio ili napustio ijedan princip za koji je živio?! Ima li u njegovom siromaštvu i traga danas tako rasprostranjenom osjećaju kompleksa manje vrijednosti zbog nemogućnosti da se ne posjeduju dunjalučka dobra?! Poslanikov ponos u siromaštvu njegovi ashabi i savremenici su shvatili na jedini etički ispravan način: bili su zadovoljni svojom nafakom i prezirali su svaki vid prosjačenja, jer prosjačenjem siromah postaje još siromašniji. Postaje siromašniji ponosom i dostojanstvom, a samim tim postaje slijep za bogatstvo i vrijednosti duha.

Siromaštvo je postalo sramota iako su velikani duha živjeli skromno i oskudno. Nažalost, veća je sramota nemati nego stjecati bogatstvo na sumnjiv i nedozvoljen način. Umjesto da ponosni siromasi kod nas uživaju posebno poštovanje, jer kako Kur’an kaže proseći ne dodijavaju ljudima, oni su za nas manje-više nevidljivi. Zar je onda čudo što je kod siromašnih već podavno nestalo dostojanstva i ponosa. Ko to bar jednom nije došao u iskušenje da se ulizuje bogatim i laska moćnicima kako bi popravio svoj socijalni status? Ko je, s druge strane, posljednji put osjetio istinsku želju i potrebu da se zbliži sa siromašnijim od sebe? U razgovoru sa običnim i marginaliziranim ljudima najviše pogađa povrijeđenost ljudi koji se žale da su marginalizirani samo zbog toga što su slabijeg materijalnog stanja. I šta se sve čini, kakvi se sve „podvizi“ i žrtve podnose da bi se umaklo tom usudu siromaštva?! Bez obzira na cijenu koju bijeg od siromaštva može podrazumijevati, uključujući žrtvovanje ponosa i časti, da bi se oslobodilo balasta neimaštine, da bi se iskoračilo iz mučne marginalnosti, pogazit će se i riječ i obraz, ostavit će se i porodica i toprak, zaboravit će se i otac i majka. Siromasi bez ponosa danas ostavljaju sve što su stekli nadajući se da će steći još više. Ostavljaju pristojne i solidno plaćene poslove u svojoj domovini i odlaze u evropske provincije raditi teže i manje pristojne poslove, a za koji će biti bolje plaćeni. S druge strane, u istoj toj domovini isplaćuju se toliko mizerne plaće i nadnice radnicima da poštenim ljudima ponos ne dozvoljava ropski rad i izrabljivanje. Tako se nedavno desilo da je na konkurs za posao u jednoj lokalnoj firmi prijavljeno troje kandidata. Firma je, inače, raspisala konkurs za četiri stotine slobodnih radnih mjesta.

Da li je Dedžal ovladao našim duhom pitanje je na koje osim siromaha bez ponosa trebaju dati odgovor i pohlepni bogataši. I jedni i drugi imaju simptome jednookog pogleda na svijet. Zbog tog pogleda ostaje se bez ispravne vizije života. I što je još pogubnije – ostaje se bez vjere.

Meho Šljivo

(preporod.com)

01feb

Svjetski dan hidžaba

Svjetski dan mahrame obilježava se prvog februara. Prvi put u svijetu obilježen je 2013. godine i to na prijedlog Nazme Khan iz New Yorka, koja je željela podstaknuti nemuslimanke da stave mahramu na jedan dan i dožive to iskustvo.

Cilj obilježavanja bio je i da se skrene pažnja na predrasude u vezi s mahramom i neugodna iskustva kojima su izložene žene s mahramom. Također, na ovaj dan u preko 140 zemalja u svijetu nastoji se u pravom svjetlu prikazati mahrama, koji je obaveza muslimanki. Već petu godinu zaredom Dan hidžaba se obilježava i u Bosni i Hercegovini gdje, i pored značajnog broja žena s mahramom, hidžab ili mahrama se smatra nepoželjnom u određenim mjestima i državnim institucijama.

Grubo kršenje prava muslimanki u BiH

Visoko sudsko i tužilačko vijeće Bosne i Hercegovine 2015. godine poslalo je dopis rukovodiocima pravosudnih institucija u kome se napominje da „se preduzmu određene mjere u pravcu prevazilaženja uočenog problema“ tj. nošenja vjerskih obilježja u pravosudnim institucijama, što se odnosilo i na samu mahramu.

Mahrama se još uvijek smatra nepoželjnom u određenim mjestima i državnim institucijama BiH/  Mahrama kod bh. muslimanki, pored toga što je propis vjere, a ne isključivo vanjski simbol i obilježje, duboko je usađena u tradiciju bošnjačkog naroda i države Bosne i Hercegovine.

“Ovo pitanje je aktualizirano dopisom Visokog sudskog i tužilačkog vijeća Bosne i Hercegovine od 21. 10. 2015. godine, koji je poslan svim sudovima i tužilaštvima u Bosni i Hercegovini i kojim se isti obavještavaju da je VSTV donijelo zaključak  da se rukovodiocima pravosudnih institucija skrene pažnja na zabranu nošenja vjerskih obilježja svim uposlenim u pravosudnim institucijama Bosne i Hercegovine. Po pitanju nošenja vjerskih obilježja od strane stranaka, VSTV je donijelo zaključak da nosioci pravosudnih funkcija cijene i odlučuju o ovom pitanju u svakom konkretnom slučaju. VSTV je, također, navelo da postoji potreba da se ovom pitanju posveti odgovarajuća pažnja od strane rukovodilaca pravosudnih institucija i ostalih nosilaca pravosudnih funkcija u BiH, posebno sa aspekta percepcije javnosti o postojanju vjerski motivisane pristrasnosti u pravosuđu“, kazao je Mensur Karadža, sekretar Rijaseta i član Rijasetove Komisije za slobodu vjere Rijaseta.

(Preporod.com)

18jan

Pred medijima IZ-e su ozbiljni izazovi

Radio BIR je 10. januara obilježio 10. godišnjicu rada i postojanja. Gost svečanog programa bio je reisu-l-ulema dr. Husein ef. Kavazović. Sa reisu-l-ulemom razgovarali smo o tome koliko je radio BIR doprinijeo u širenju misije Islamske zajednice u protekloj deceniji, ali i o kretanju medija Islamske zajednice u narednom periodu.

Razgovarao: Mirsad Ovčina

Uvaženi reisu-l-ulema, deset godina rada i postojanja radija „BIR“ je iza nas. Kakvo je vaše mišljenje, koliko je radio „BIR“ uticao na svijest javnosti o Islamskoj zajednici i njenom položaju u društvu i koliko je doprinijeo širenju i jačanju misije Islamske zajednice?

Reisu-l-ulema: Dozvolite mi na početku da čestitam svim članovima Islamske zajednice u BiH ovaj za nas značajan jubilej koji smo ostvarili kao zajednica i da čestitam svim uposlenicima koji su sve ove godine radili i izgarali na ovom projektu. Radio BIR je vrlo značajna stepenica u razvoju Islamske zajednice u BiH i on nas je uveo u jedno novo razdoblje medijskog predstavljanja muslimana Bošnjaka u BiH. Medijski prostor koji nije bio razvijen unutar Islamske zajednice radio BIR je popunio. Možemo slobodno kazati da je to projekat koji je kasnio skoro pola stoljeća ili više, ali evo, on je na koncu, hvala Dragom Bogu i realiziran. Mi, sa ove distance od deset godina možemo kazati da smo jako zadovoljni sa onim što je postignuto. Prešli smo jednu etapu, jedan period razvoja ove medijske kuće. Naravno, pred ovom kućom, kao i pred drugim medijima Islamske zajednice su vrlo ozbiljni izazovi i vrijeme koje dolazi će zahtjevati od nas još veći angažman.

Radio BIR je jedan od rijetkih medija u Bosni i Hercegovini koji nastoji plasirati pozitivne priče. Da li mediji u BiH, u stvaranju javnog mnijenja imaju više pozitivnu ili negativnu ulogu? Nedostaje li nam pozitivnih priča u medijima?

Reisu-l-ulema: Mediji bi svakako trebali da budu glas naroda, kako se društvo osjeća, kakvo je raspoloženje u društvu, to bi svakako trebalo mediji da prenose. Određeni broj medija u BiH ima različite uloge. Mi dobro znamo da ima medija koji imaju čisto politički narativ, imamo i medije koji imaju širu društvenu odgovornost naspram onoga što imamo u BiH. Radio BIR se svrstava u one medije koji nastoje jednim objektivnim pristupom da pokažu lice Bosne i Hercegovine, da prikažu sve one probleme koje imamo, ali isto tako da pričaju onu pozitivnu priču, jer nije moguće da jedno društvo ima samo probleme, a da nema i postignuća. Važno je kazati da Bosna i Hercegovina i kao društvo i kao država iza sebe ima bremenitih problema i da znamo šta su uzroci, ali također Bosna i Hercegovina kao država ima i postignuća i na to treba uvijek ukazivati, jer tim postignućima kojim svjedočimo, mi dižemo moral cjelokupnom društvu da istrajava na onim vrijednostima koje su prave vrijednosti i da se borimo za njih, da ne budemo od onih koji će se predati jednoj stihiji koja želi razgraditi bosanskohercegovačko društvo i razgraditi državu Bosnu i Hercegovinu. U tom dijelu ja vidim da je radio BIR ispunio svoju ulogu, ali naravno trebaće i pojačati svoju ulogu u tom prostoru.

Svjedoci smo da je širom svijeta raširena islamofobija, zahvaljujući i medijima koji su odgovorni za raspirivanje islamofobije. Šta mediji mogu uraditi kako bi zaustavili antiislamsku propagandu i koliko kao pojedinci, kao muslimani, možemo uticati na to?

Reisu-l-ulema: Mediji mogu i doprinijeti da se ona zaustavi, ali mogu i je i produbiti. Iza medija stoje određeni interesi i skupine koje imaju zadatke vrlo ciljane ispred sebe i mi trebamo razumijevati narative koje slušamo iz različitih centara moći. Islamofobija je problem iz dva razloga. Jedan je što je to stari narativ prema muslimanima iz vremena kolonijalizma naslijeđen i muslimani se uglavnom prikazuju kao ličnosti manje vrijedne, a drugi narativ kojeg vrlo često slušamo jeste taj da su muslimani prijetnja zapadnim vrijednostima. I jedan i drugi imaju za posljedicu da muslimani trpe značajne udare. Ono što želim naglastiti je nesnalaženje samih muslimana kada je u pitanju odogovor na ove velike izazove koje imamo. Muslimani sami ne nalaze adekvatan odgovor. Vjerovatno je to i posljedica te zaostalosti koja se vuče još iz XIX i dijela XX stoljeća i prilika u kojima su se muslimani našli. Ja osobno smatram da muslimani u medijskom prostoru moraju uzeti veće učešće. Ako bi danas posmatrali koliko je naše učešće u medijskom prostoru, mogli bismo kazati da se skoro ne možemo zamijetiti na tom prostoru. Zbog toga je važno da radio BIR i drugi mediji koji upozoravaju na islamofoboiju i na druge vrste fobija od islama i muslimana da rade na tom polju vrlo predano.

Islamska zajednica je prepoznala važnost medija. Kretanje Islamske zajednice u pravcu jačanja medija jeste i najava osnivanja televizije Islamske zajednice. To je prepoznato kod naše javnosti kao vrlo pozitivan iskorak. U kojem će se pravcu razvijati televizija i na koji način će se jačati mediji Islamske zajednice u narednom periodu?

Reisu-l-ulema: Mi smo našim odlukama kroz akte nastojali da postavimo okvir razvoja medijskog prostora Islamske zajednice osnivanjem Media centra. Poenta je da se razviju različiti oblici medija unutar Islamske zajednice. Sa printanih medija, očito je da većina prelazi na elektronske medije. Televizija je neophodna Islamskoj zajednici, muslimanima BiH i šire. Islamska zajednica će učiniti ono što je u njenoj moći da razvije jednu porodičnu televiziju. Naša orijentacija treba biti porodica. Mi nemamo pretenzije da se takmičimo sa nekim većim medijskim kućama. Islamska zajednica i dan-danas ima jednu populaciju kojoj se obraća. Mi kroz radio BIR vidimo da je to jedna značajna populacija koja prati ovaj radio i pretpostavljamo da bi ta populacija pratila i TV program kojeg bi Islamska zajednica proizvodila. Želimo sarađivati i sa drugim medijskim kućama, ali razvijati i druge medijske platforme poput portala, jer smatramo da samo objedinjen medijski prostor unutar Islamske zajednice može odgovoriti na izazove koji su pred nama. Usitnjeni i razjedinjeni mediji ne mogu pružiti adekvatnu sliku ili dati značajan zamajac razvoja medijskog prostora.

Koja je vaša poruka za članove Islamske zajednice i za naše slušaoce?

Reisu-l-ulema: U ovom vremenu koje je izazovno i bremenito različitim problemima koje društveni život donosi, jako je važno i bitno da članovi Islamske zajednice budu posvećeni vrijednostima islama i onome što je naša kultura i tradicija. Trebamo razvijati imansku koponentu i vjeru u Allaha, dž.š., a to znači biti posvećen i okrenut ka čovjeku, ka njefovim potrebama, ka pomoći ljudima. Zajednica treba biti ta vrsta hizmećara i svi njeni uposlenici trebaju da pomognu ljudima. Muslimani Bošnjaci moraju biti jako svjesni svoje uloge u očuvanju ove države i razvijanju bosanskohercegovačkog društva onakvog kakvo je bilo stoljećima ovdje. Bez Bosne i Hercegovine kao države teško da možemo preživjeti. Zbog toga je jako važno da imamo otvorene oči i dovoljno svjetla usmjerenog na one probleme koji mogu ugroziti ovu državu i naše društvo. Patriotske snage u našem društvu, bez obzira bili to Bošnjaci, Srbi ili Hrvati moraju imati dovoljno snage i volje da razvijaju Bosnu i Hercegovinu kao zajedničku domovinu i da ovo društvo hramoniziramo i da ponudimo koliko je god moguće više i činjenica koje će govoriti o zajedničkom životu na ovom prostoru.

(Bir.ba)

12dec

Hanume iz džemata Buchs u posjeti hanumama džemata GAM

U subotu, 09.11.2017. u večernjim satima hanume džemata GAM iz St. Gallena ugostile su sestre iz džemata Buchs s ciljem boljeg upoznavanja, druženja i edukacije sestara muslimanki. Gošće su stigle oko 18 sati gdje su rađirenih ruku i s osmijesima dočekane.

Zajedničku večeru su pripremile hanume džemata domaćina, uglavnom bosanski specijaliteti.

Poslije večere se zajednički klanjala jacija, a nakon jacije je mualima džemata GAM Mevlida Sijamhodžić održala predavanje na temu “Poslanikova, s.a.v.s., porodica ” s posebnim osvrtom na njegove kćerke….Prije samog predavanja, ašere je proučila muallima Šerka Šabić, također iz džemata GAM. Predavanje je trajalo sat vremena, koncentracija prisutnih je bila na ogromnoj razini, sa zadovoljstvom smo slušale o Poslanikovim s.a.v.s. kćerkama u toplom okruženju uz sofru raspjevanu….

Nakon toga smo pročitale kratku novelu bh. književnika Fahrudina Sinanovića ” Ima jedan Bošnjak ” pa malo raspravljale o tome….

Druženje je bilo ugodno, korisno, edukativno…. Svrha ovog druženja je povezivanje sestara muslimanki kao i njegovanje vjerskih i nacionalnih osjećaja.

Šefika Koljić

05maj

Znaš li vrijednost onog što imaš dok žudiš za onim što nemaš?

Prenosi Abdullah ibn Abbas r.a da je Allahov Poslanik s.a.v.s. rekao nekom čovjeku savjetujući ga: “Iskoristi petero prije drugih petero: Mladost prije starosti, zdravlje prije bolesti, bogatstvo prije siromaštva, slobodno vrijeme prije zauzetosti, život prije smrti.” (Hakim, sahih)

Gopodar svjetova raspoređuje svoje blagodati među ljudima onako kako On hoće. Često izražavamo svoje negodovanje s obzirom na Allahov raspored, umjesto da to nastojimo razumjeti i prihvatiti govoreći: “Gospodaru moj, obzirom da si mi darovao ovo što si mi darovao, Ti si taj koji od mene želi da ovo što mi je dato najbolje iskoristim, da Ti se približim. Ti znaš zašto si mi dao, ovo što mi je dato i zašto si mi uskratio ono što mi je uskraćeno. Pa s kojom blagodati, moj Gospodaru, koju imam – imam priliku se najviše Tvome zadovoljstvu primaći?

Umjesto da koristimo ono što imamo, naša preokupacija postane ono što nemamo. I tako umjesto zahvalnosti na onome što nam je darovano i zbog žudnje za onim što nam je uskraćeno, postanemo ljubomorni na ljude oko sebe što na kraju preraste u zavidnost i zluradost. A zar ljubomora i zavidnost nisu prigovor i neslaganje s Božijom odredbom i Njegovim planom po kojem raspoređuje Svoje darove?

Ljudi nekada zavide drugim ljudima na onome što im je dato, a oni nemaju – a žele, ne znajući da je, možda, baš to najteže iskušenje onima kojima zavide i koji to imaju.

Najstrašnija stvar je u tome da ljudi zavide drugima na prilici i mogućnosti da čine grijeh govoreći: “Lahko je njemu kad može. Da sam na njegovom mjestu i ja bih.” Ovo se dešava kada osoba “koristi priliku” i čini blud, potkrada firmu, prima mito, skriva istinu, koristi se društvenom imovinom u privatne svrhe, namješta tendere, zapošljava rođake i prijatelje, isl.

Zavidjeti na grijehu je strašnije i pogubnije, od zavidnosti na blagodatima.

Svaka blagodat može biti i iskušenje, a iskušenje blagodat. Ono što razumijevamo kao blagodat, ako nas zavara i udalji od pokornosti Allahu – postane najopasnije iskušenje. A opet iskušenje koje nas nauči saburu i približi nas Allahu je, u biti, prava blagodat.

Stvar je kako se postavljamo prema svemu što imamo i prema svemu što nas zadesi.

Čovjek često provede cijeli život u nastojanju da jednu blagodat zamjeni sa drugom ili svjesno troši jednu za drugu. Često više blagodati daje za onu koju nema. I kada pomisli da je na koncu to i uspio shvati da će uskoro bez i jedne ostati.

Na primjer: Nastoji blagodat mladosti, slobodnog vremena i zdravlja potrošiti kako bi postigao blagodat imetka. Nakon dosta godina truda i rada počne smatrati da mu je to pošlo za rukom. Međutim, shvati ili čak ni ne shvati da je žrtvovanje tri ili više blagodati za jednu bilo suludo jer mu ta koju je postigao više ničemu ne služi. Više je ne može zamjeniti za mladost, niti za zdravlje, niti slobodno vrijeme. Nema više mladosti, zdravlje je narušeno, a o slobodnom vremenu da i ne govorimo. Njega je prvo izgubio. Onoga momenta kada je pristao na ovakvu trampu.

Da se razumijemo, sve ovo može biti sasvim prirodan slijed… ako ovakav razvoj događaja bude odgovor na pitanje s početka: “Gospodaru moj, s kojom blagodati koju imam imam priliku se najviše primaći Tvome zadovoljstvu?”

Poslanik s.a.v.s. nam govori u hadisu o deset stvari. Ne kaže da je pet prvih blagodat, a pet drugih iskušenje. Nego kaže da se onihi prvih pet iskoriste prije nego nastupi onih drugih pet. Do čovjeka je koja će od deset spomenutih stanja iskoristiti kao blagodati, a ako to propusti učiniti te iste stvari će mu biti iskušenja.

Život je ispunjen blagodatima, ali i iskušenjima. Život ispunjen smismlom i potpunim ubjeđenjem šta je njegova svrha biva put približavanja Allahu i nastojanje da se zasluži Njegovo zadovoljstvo. Takav život bude opisan hadisom u kojem se kaže: “Čudna li je stvar vjernika?! Svako stanje za njega je dobro. A to nije ni skim osim sa vjernikom. Ako mu se desi nešto lijepo zahvali Allahu i dobro mu je, a ako ga zadesi kakvo iskušenje, on se strpi pa mu to bude dobro za njega.” (Muslim)

Za kraj, od presudne važnosti je da čovjek razmišlja šta mu je darovano i koja blagodat bi trebala biti glavna u njegovom pribilžavanju Allahu…

Pogrešna je računica da čovjek nastoji postići Allahovo zadovoljstvo sa onom blagodati koje ima najmanje, a onu koje ima više nego mu je potrebno ne koristi ili je loše koristi. Mnogi ljudi danas koji imaju vremena na pretek zavide onima koji ga nemaju, a imaju više imetka od njih. Oni koji imaju imetka i nemaju vremena, zavide onima što imaju. I jedni i drugi čine grijeh i ne koriste blagodat koju imaju da se njome allahu približe.

S kojom blagodati, i na koja djela, na koje postupke, najviše računaš da ćete približiti Allahovom zadovoljstvu i Njegovoj milosti?

Šta radiš isključivo radi Allaha, a ne radi sebe?