Category

Posts

21Sep

Biti transparentan je suština kurbana

Još jedan Kurban-bajram je prošao i svi se vraćamo nekoj svojoj ustaljenoj svakodnevnici. Hadisom hvaljeni dobrovoljni post, klanje kurbana, obavljanje hadža, klanjanje bajrama su propisi koji se nalaze u prvoj polovici posljednjeg hidžretskog mjeseca u godini i svaki napose puči simbolikom i mame vjernička srca da svoje duboko ubjeđenje potvrde konkretnim djelima. Ovih dana se mnogo pisalo i govorilo o svakom spomenutom propisu.

Ono što smatram posebnim u aktuelnom vremenu jeste suočavanje sa izazovom da primjenu i izvršenje određenih propisa vjere ima i drugu dimenziju osim one čisto vjerske. Recimo, propis klanja kurbana. Pored duboke simbolike da, u biti, predstavlja spremnost na najveću žrtvu i time potvrđivanje svoje duboke vjere u Boga, klanje kurbana je izuzetno važana društvena pojava koja (može) ima(ti) socijalne, humanitarne, obrazovne, ekonomske i brojne druge aspekte. Ovaj tekst je vid podrške sjajnoj ideji i dubokom vizionarskom poduhvatu naših prethodnika koji se ogleda u organiziranom načinu klanja kurbana za one koji to sami nisu u mogućnosti izvršiti. Osvrnimo se kratko na trenutno raspoložive modele kako vjernik može izvršiti obavezu klanja kurbana.

Po mome skromnom mišljenju postoji nekoliko modela.

Trdicionalni model se ogleda u tome da musliman sam pronalazi vlastiti kurban. Kupuje ga nešto prije bajrama, nastoji ga dobro paziti, uhraniti i pripremiti za dan kada će ga žrtvovati u ime Jednog Jedinog.

Drugi model je model koji je utemeljila Islamska zajednica prije nekoliko desetine godina, a ogleda se u organiziranom prikupljanju uplata po unaprijed određenoj cijeni. Temeljni razlog uvođenja ovog modela se ogledao u pomaganju internatske kuhinje u Gazi Husrevbegovoj medresi u Sarajevu gdje se putem obezbjeđenog kurbanskog mesa smanjuju troškovi Medrese, odnosno cijena školovanja njenih učenika. U cijenu su bili uračunati troškovi kupovine, klanja, obrade, skladištenja i čuvanja zamrznutog mesa tokom godine. Dio kurbanskog mesa je doniran javnim kuhinjama i ustanovama za koje je Islamska zajednica procjenjivala da im treba pružiti tu vrstu podrške u vršenju društvenokorisne misije.

Nakon agresije su se pojavila još neki modeli. Islamskoj zajednici se, koja je dugo vremena bila jedini posrednik između vjernika i realizacije njihovog izvršenja obaveze klanja kurbana, pojavila konkurencija. Bilo je sasvim prirodno da se novootvorenim medresama dozvoli da na već uhodanom modelu obezbjeđuju nužne prihode za funkcioniranje vlastitih internatskih kuhinja. Islamska zajednica je utvrđivala istu cijenu kurbana za cijelo područje i do neke mjere pratila realizaciju. Međutim, nije ostalo na ovome.

U poratnoj Bosni su djelovale i djeluju domaće i strane humanitarne organizacije sa, da tako kažemo, islamskim predznakom. Jedna od njihovih aktivnosti je skoro do u detalj identična akcija koju ima Islamska zajednica oko nabavke kurbana. S tim da humanitarne organizacije kao ciljanu skupinu ljudi kojima žele pomoći, kroz podjelu kurbanskog mesa, gledaju u sve većem broju siromašnih kao i u javnim ustanovama do kojih Islamska zajednica nije dospjela.

Danas ćemo vidjeti da akciju koja se najčešće zove – Kurbani – nastoje realizirati od Rijaseta Islamske zajednice preko medresa i humanitarnih organizacjia do određenih islamskih organizacija, džemata, pa i pojedinaca. Sve više postaje jasno da se ne radi samo o ispunjenju ibadetskih obaveza nego i o – biznisu.

Sve veći broj ljudi u Bosni se nakon rata bavi stočarstvom. Veliki broj njih vidi svoju šansu u prodaji kurbana pojedincima, a posebice organizacijama, medresama ili Rijasetu Islamske zajednice.

Uprkos činjenici da domaći stočni fond ima dovoljno kapaciteta da zadovolji potrebe svih bosanskohercegovačkih muslimana, u potrazi za jeftinijim kurbanima razne organizacije kupuju kurbane izvan BiH, uglavnom u Australiji. Mnogi muslimani zarad niže uplatne cijene pristaju na potpunu ili djelimičnu netransparentnost u realizaciji. Zamrznuto, navodno, kurbansko meso se kasnije doprema brodovima do krajnjih korisnika u BiH i/li širom svijeta. Kažemo navodno zato što se transparentno i javno ne objave institucije u Australiji, ili bilo gdje drugdje, s kojima se realizira akcija klanja kurbana. Dokazi o šerijatskoj ispravnosti stoke, načinu klanja i svega ostalog uključenog u ovaj proces, a posebice da se navedu osobe koje prate i nadgledaju realizaciju.

Organizacije koje se bave prikupljanjem uplata i realizacijom akcija oko kurbana često, u pokušaju obezbjeđivanja što većeg broja uplata, kod potencijalnih uplatioca bude dozu nesigurnosti i nepovjerenja prema svim drugima osim prema vlastitoj organizaciji. U realizaciji ibadeta ovo je neprihvatljivo, ali zato ukazuje na moguće skrivene namjere brojnih aktera. Da situacija nije nimalo ružičasta, dovoljno je da se neko pozabavi ovim pitanjem i uvidi mnogo nelogičnosti, nejasnoća, manjka informacija, pomanjkanja transparentnosti,…

Prije svega, naša namjera nije izazivanje sumnje i širenje još većeg međusobnog nepovjerenja koje kao da postaje sastavni dio naše svakodnevnice, nego poziv, ako hoćete i krik za transparentnošću.

Ako oni koji u vlastite aktivnosti uključuju vjeru ne djeluju transparentno i ne dostavljaju jasne podatke o aktivnostima onima na čije povjerenje računaju, onda je vrijeme za uzbunu. Sve nam se čini da sada nije vrijeme za uzbunu, nego sirena već odavno zavija.

Tačka na kraju prethodne rečenice bi označila kraj ovog teksta da nam je cilj smutnja u bilo kojoj varijanti. O ovoj temi pisati i govoriti mjesec dana prije kurban-bajrama sljedeće godine bi bilo kasno. Zato vjerujemo da se je baš sada najbolje vrijeme da se počne o tome misliti. Stoga vjeurjemo da je nužno poduzeti sljedeće korake kako bi se stvari dovele u red.

– Krajnji korisnik (vjernik, džematlija) mora imati informaciju gdje će njegovo meso završiti prije nego izvrši uplatu. Ne smije se desiti da se od kurbanskog mesa pravi sudžuka ili suho meso koje očima neće vidjeti oni u čije ime se kurbansko meso prikupljalo.

– Zašto, recimo, Islamska zajednica ne bi ohrabrila formiranje udruženja uzgajivača stoke za kurbane i na taj način dala jednake šanse svakome ko bude ispunjavao uvjete raspisanog tendera

– Nabavka kurbana mora biti isključivo putem tendera (javnog ili u okviru spomenutog udruženja)

– Farme koje učestvuju na tenderima moraju posjedovati halal-certifikat Agencije za certificiranje halal kvalitete

– Relizacija klanja, obrade, skladištenja, transporta,… i svega drugoga vezanog za kurbane će također biti predmet javnih tendera

– Kupovinom kurbana u Australiji (ili bilo gdje drugo) po znatno nižim cijenama, kako bi se ostvarila novčana dobit u razlici visine uplate i kupovne cijene za rad ko zna kakvih razloga i ciljeva, je nemoralno prema onome od koga se uzima uplata. Otuda organizacija prije početka uplata mora jasno naglasiti gdje će nabavljati kurbane.

– Medrese i Islamska zajednica može približno tačno znati kolike su njihove potrebe za mesom prije početka akcije i o tome upoznati vjernike, a onda naglasiti da će sve viškove razdijeliti na institucije koje će imenovati.

– Dan nakon Kurban-bajrama (14. zu-l-hidže) objaviti u sredstvima javnog informisanja, na web-portalima, koliko je bilo uplaćenih kurbana, koliko mesa, te kako i kome je dodijeljeno ono što prelazi potrebe organizatora

– Lider u ovakvom ili njemu sličnom pristupu treba da bude Islamska zajednica koja će svojim transparentnim pristupom sasvim sigurno ojačati svoju akciju prikupljanja kurbana.

Ne treba skrivati već isticati i sljedeći aspekt ove akcije. Teško je napraviti pravu i preciznu kalkulaciju troškova nabavljanja kurbana, njihovog transporta, pripreme, klanja, podjele, skladištenja, zamrzavanja i sl. I zato treba jasno kazati ljudima koji uplaćuju kurbane u Islamskoj zajednicu ili neku od Medresa da oni u biti pored toga što izvršavaju obavezu klanja kurbana, pomažu i svoju Islamsku zajednicu. A kada to rade negdje drugdje onda su stvari daleko manje jasne.

Islamska zajednica treba istaknuti i odati javno priznanje najjačoj karici u lancu organizirane realizacije ovog projekta, ali jednako tako mora ozbiljno ispitati i utvrditi istinitost prigovor, ako ih ima (a ima), te te najslabije karike sankcionirati i isključiti.

Ako je kurban krunski ibadet kojim simboliziramo najdublju i najčistiju vjeru kako nas je to podučio Ibrahim a.s., onda sve vezano za njega mora biti ko suza čisto.

(www.preporod.com)

06Jul

Bajramska čestitka reisu-l-uleme

Sarajevo, 04. juli 2016. (MINA) – Danas je reisu-l-ulema Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini Husein ef. Kavazović uputio Bajramsku čestitku povodom nastupajućeg Ramazanskog bajrama.

Čestitku Reisu-l-uleme prenosimo u cijelosti:

„U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog.

Našu poniznu pokornost i iskrenu zahvalnost iskazujemo Gospodaru svjetova Allahu džellešanuhu.

Naše duboko poštovanje izražavamo prema vjerovjesnicima, od Adema, a.s., do Muhammeda, a.s.

Za čestite sljedbenike njihove ištemo milost i svako dobro kod Gospodara svjetova.

Allah Uzvišeni nas je nagradio ramazanom. U tome mjesecu su se naša srca smirila i usidrila u veličanju Božijeg imena.

Taj mir smo prenijeli i u naše porodice, u našu zajednicu i u prelijepe predjele naše domovine.

U ramazanu smo očvrsnuli, obnovili snagu i sastali se sa sobom, sa svojim vrlinama i mahanama.

Iz našeg ramazanskog susreta sa sobom, iz, kako Poslanik islama kaže, velikog Bedra, izašli smo sa saznanjem da naša duhovna borba ne prestaje, da nam stalno i uvijek valja na nju misliti i biti joj posvećeni.

Draga braćo i sestre.

Bajram dočekujemo kao vjerničku radost, kao nagradu za naš ramazanski trud.

Bajram je ushićenost naših duša, blagost naših srca, širina naših ruku kojima dočekujemo naše prijatelje.

Bajram dočekujemo osokoljeni snagom naše vjere i ohrabreni njezinim ljepotama, čvrsti u uvjerenju da samo na tome putu možemo postići uspjeh i spas na oba svijeta.

Kao i uvijek do sada, obilježit ćemo ga u našim kućama i džamijama, u našim porodicama i u mahalama. Neka to bude dostojanstveno i skromno, onako kako nam priliči i kako to oduvijek činimo.

Podijelimo s našim najbližim i sa svim komšijama bajramsku radost tako što ćemo im darovati lijepu riječ, kao najljepšu bajramsku hediju.

Neka se naš selam, naš mir koji je u samoj suštini naše uzvišene vjere, širi oko nas i u danima Bajrama.

Obilježimo Dan šehida. Posjetimo naše šehitluke. Neka nam ta mjesta budu podsjetnik na žrtvu naših najboljih sinova i kćeri i primjer kako se odnosi prema svojim vrijednostima, kako se za njih bori i kako se ta borba ne prepušta drugome.

Ramazanski bajram čestitam svim muslimanima i muslimankama u Bosni i Hercegovini, Hrvatskoj, Sloveniji, Srbiji i u bošnjačkoj dijaspori. Želim da ga u miru, sreći i berićetu dočekaju sa svojima najbližim i najdražim.

Bajram šerif mubarek olsun!

23Apr

Ja ne idem u džamiju

Kad smo se sreli na putu ezan je ucio.

-¨Hajde, dodji sa mnom u dzamiju…¨- rekao sam ¨… znas da je danas dzuma!?¨

-¨Znas i ti, da ja ne idem u dzamiju!¨

-¨Znam, ali stvarno bih zelio da znam razlog.¨

-¨Pa ne znam ne mogu, znas i brinem se da mi se nece pegla na hlacama pokvariti¨

Samo sam se nasmijao.
-¨Vjerovatno se salis, zar i zbog toga moze da se ne ide u dzamiju?¨

-¨Ozbiljno ti kazem, znas da pazim na svoje odijevanje a posebno volim zeleno.¨ I stvarno, bilo je tako.

Odjeca koju je oblacio bila je stvarno lijepa, uvijek je birao da to bude zelena boja i uvijek je bila ispeglana.

-„U redu,“ rekao sam – „zar nisi nikad u zivotu isao u dzamiju?“

-„Dok sam bio dijete isao sam sa djedom par puta, ali tad nisam razmisljao o tome hoce li mi hlace na koljenima da izblijede i mislim da vise nikako necu ici u dzamiju.“

-‚ Ono sto je rekao zaista me je zbunilo i pokajao sam se sto sam otvorio ovu temu.

Poslije smo se pozdravili i rastali.

Dva mjeseca nakon toga naseg razgovora rekli su mi da je u dzamiji.

Odmah sam otisao, bio je ispred safova koji su bili poredani za namaz u dzamijskoj basti.

I opet je bilo zeleno, polahko sam mu se priblizio i tihim glasom prozborio:

-„Rekao si da nikako neces dolaziti u dzamiju!?“

Nista nije odgovorio, lezao je na tabutu koji je bio prekriven zelenim!

20Apr

(Ne)spremnost na požrtvovanje

Ako bi trebali jednom riječju ukazati na temeljnu i najbitniju poruku kurbana i hadža, ta dva važna ibadeta naše vjere, onda bi ta riječ bila: požrtvovanje. Postizanje bilo kojeg cilja zahtjeva napore i trud.

Završiti školu, odgojiti dijete, napraviti kuću da je nema niko takvu nadaleko, … nemoguće je bez požrtvovanje.

Ako bi pitali starije i iskusnije, da li današnja mladež shvata šta riječ požrtvovanje ili žrtva znači, odgovor bi bio negativan. Mladi nikoga i ništa ne cijene. Ne cijene majku koja ih je rodila i oca koji ga je zajedno s majkom odgojio i podigao. Mladi ne znaju i ne žele cijeniti napore i postignuća drugih. Olahko shvataju svijet oko sebe, i ne razmišljaju o njemu. Njima je jedino važno – živjeti. Živjeti i uživati. Skoro sve je dopušteno na putu postizanja trenutnog zadovoljstva. Živjeti dobro, imati dobro auto i stan, s vremena na vrijeme negdje otputovati, nemati puno djece da ti ne smetaju – je san današnjeg mladića ili djevojke. Nemati svekra i svekrvu, punca i punicu, ili familiju bračnog partnera je jako poželjno, jer nećeš gubiti vrijeme na posjete niti ćeš se mučiti dočekivati koga. Monotoniju i samoću razbiti s kućnim ljubimcem. Danas je to papagaj ili ribice u akvarijumu, a za koju godinu kad još uznapredujemo biće cuko ili možda kakva džukela. Šta će nam ko drugi. Dok to ne uvedemo u naše živote, imamo prijatelja s kojim smo proveli sate i sate, dane i dane, mjesece i mjesece, i nikad se nismo posvađali. To je pravi prijatelj, zar ne? Zato što je tako dobar, nema toga da ga nema. Bez obzira kako veliki bio da li od 56, preko 84 ili 92, pa do 106 centimetara, isto prijateljstvo nudi.

Ako bi pitali mlade danas ima li smisla se žrtvovati i nadati se uspjehu koji će nekada kasnije doći. Ma šta oni odgovorili, svojim postupcima govore da im požrtvovanje i spremnost na mukotrpan rad i napore s ciljem nije ni na kraj pameti. Bolje je živjeti od danas do sutra. Vjerovati samo u ono što je u tanjiru, u ormaru, u garaži, na kontu,…

Čitati, učiti, studirati, savladavati nova znanja, uzeti knjigu za prijatelja – e to baš i ne ide. Jer, bojimo se da će se gore spomenuti prijatelj naljutiti. Ma knjiga je neinteresantna. Ne možeš je upaliti pa da govori, niti ima sliku. Knjiga je stvar prošlosti i zaostalosti, a sada je vrijeme modernog „učenja“.

Danas postaje nenormalni oni koji uče i čitaju, koji znaju. Neznanje i tupavost je skoro postala vrlina. Sve češće čujete kako se hvale, nažalost sve su brojniji, kako nisu nikada ili bar odavno pročitali nikakvu knjigu. To je za aferima. I to šarenog.

Da se vratim prvoj rečenici ovoga teksta. Požrtvovanje. Šta je to? Kako to hadž i kurban imaju veze s ovim. Pa nije neko požrtvovanje izdvojiti 250 – 300 franaka za kurban! I na hadž se može otići, nije ni to nešto nedostižno. Bar za nas ovdje.

Ako sve ovo gledamo kroz franak – onda nema ni kurbana ni hadža. Klanje kurbana predstavlja simbolično, ali konkretno i praktično svjedočenje, da smo spremni u ime Uzvišenog Allaha sve žrtvovati. Ako je sva naša žrtva 250 franaka godišnje, onda taj kurban nije pravi kurban. Kurban je simbol. Kao što je Ibrahim a.s. bio spreman žrtvovati svoga sina za hatar Jedinoga Boga, a sina je volio jako mnogo, on nam svojom spremnošču poručuje da se u blizinu Allaha (ar. qurban, blizina) može doći samo sa potpunom predanošću i potpunom spremnošću. Dok hadž predstavlja centralni događaj u životu čovjeka. Jer, vrijeme u kojem je hadž Allah u Kur’anu naziva svetim (ešhuri-l-hurum), mjesta gdje se obavljaju obredi hadža su u sveta mjesta (harem), a i sam čovjek prisutan u određenom vremenu i određenom prostoru, mora se oblačenjem ihrama simbolički osloboditi prolaznosti ovoga svijeta i potpunosti se predati cilju na kojem svi završavamo.

Pogubnost i opasnost modernosg života, života u kojem nema svetosti, u kojem nema spremnosti žrtvovanja za više ciljeve, niti spremnosti da se hodi tim putem, je svakako vrijeme koje nas vjernike mora značajno uozbiljiti i podsjetiti na našu prolaznost i posljednju scenu u filmu koji se ovim životom zove

03Apr

Da li imalo ličiš na Jusufa

Jedno veče, uskim seoskim putom, Jusuf se vraćao kući. Njegov dotrajali golf je bio jadan i dotrajao kao i većina firmi u tom kraju. Od kako je fabrika u kojoj je radio zatvorena on je bio bez posla. Okrutna i hladna zima je ušla i u njegov skromni dom.

Put kojim se vraćao kući je bio pust. Malo ljudi je imalo razloga biti u to vrijeme na tom mjestu, osim ako nisu selili u drugi kraj zemlje. Većina njegovih prijatelja, u potrazi za poslom i boljim životom, je već bilo odselilo. Oni su imali porodice koje su morali prehraniti i snove koje su htjeli ispuniti. Ali, on je ostao. Napokon, u tom mjestu su i mezari njegovih roditelja koje je nadasve volio i poštovao.

Tu je rođen i odrastao.
Postajalo je sve mračnije. Polahko vozeći kući, skoro da nije ni primijetio čovjeka koji je stajao uz ivicu puta. Prolazeći pored njega shvatio je da mu je potrebna pomoć. Skrenuo je s puta i zaustavio se nekoliko metara ispred njegovog mercedesa. Zaustavljajući se, njegov auspuh koji je trebao popravku je više zabrujao.

Kada je izašao iz auta vidio je čovjeka u odmaklim šezdesetim godinama koji se uprkos osmjehu činio zabrinut. Niko mu nije stao kako bi mu pomogao pun sat vremena. Starac je izgledao prestrašeno i iscrpljeno. Pomislio je da se starac čak i njega prestrašio. Kako bi ga oslobodio, uputio mu je veseo osmjeh i rekao: „Treba li vam pomoć?“

Starac je drhtao od hladnoće dok je pokušavao objasniti da mu se probušila guma i da je sam ne može zamijeniti, a ni signala za mobitel tu nema kako bi zvao pomoć.

„Nema problema gospodine. Sada ćemo to riješiti. Vi slobodno uđite u auto. Toplije je. Ja ću za minut zamijeniti gumu. Usput, ja sam Jusuf.“

Iako probušena guma i nije neki kvar, ali za starca je to bilo dovoljno. Jusuf se sagnuo i postavljajući dizalicu, okliznuo se. Srećom dočekao se na dlanove. Dok je skidao točak, starcu kojem se vratio osmjeh i raspoloženje, je otvorio prozor i kazao mu da je on iz M. i da je u prolazu. Ne zna kako da mu zahvali što je stao da mu pomogne. Jusuf, zavrćući posljednje šarafe na rezervnom točku se samo osmjehnuo.

Starac je pitao koliko mu duguje. Ma koliko da je, neće mu biti puno s obzirom na okolnosti. Sjetio se kakve bi mu se sve loše stvari mogle desiti da mu nije Jusuf pomogao. Jusuf je odmahnuo i kazao da ne dolazi u obzir bilo kakav novac. Ovo mu nije posao. Samo je stao kako bi pomogao nekom u nevolji. Samo Bog dragi zna koliko je puta bio u prilici da i njemu drugi pomognu. Ne dao Allah dragi da ovo naplati, bio je njegov kategoričan odgovor. Ali, ako baš želi platiti uslugu, neka onda prvu osobu koju sretne i kojoj je potrebna pomoć pomogne. „…i tada me se sjetite,“ dodao je Jusuf.

Sačekao je da se mercedes udalji, a zatim se i sam zaputio kući. Iako je padalo hladno i tmurno veče, osjećao se lijepo i ugodno.
Nekoliko kilometara dalje starac je, uz benzinsku pumpu gdje je nasuo gorivo, primijetio malu ćevabdžinicu. Izašao je s namjerom da nešto pojede prije nego nastavi put. Unutra je bilo toplo i ugodno. Čuvši glas iz kuhinje: „Sestro, posluži još ovu mušteriju i onda idi kući,“ znao je da je radno vrijeme bilo pri kraju.

Iza zavjese se pojavila mlada i nasmijana žena. Bila je jako ljubazna. Primijetio je da je će uskoro na ovaj svijet donijeti još jedno biće. Pitao se, kako je moguće da neko kome život nudi tako malo, bude tako ljubazan prema strancu kojeg prvi put vidi. Tada se sjetio Jusufa.

Nakon što je pojeo ćevape pružio je novčanicu od 200 KM kako bi platio račun. Mlada žena je pitala ima li sitno, ali je on odmahnuo glavom. „Braco, imaš li sitno 200 KM“, pitala je brata koji je iz druge prostorije kazao da ima. Nakon što se izgubila iza zavjese, starac je ustao i tiho izašao napolje i odvezao se.

Kada se vratila sa kusurom, Alma se pitala šta se desilo sa starim gospodinom. Utom je primjetila komadić papira na stolu za kojim je sjedio. Oči su joj se napunile suzama kada je sadržak pročitala. Pisalo je: „Ništa mi ne dugujete. Jednom mi je neko učinio uslugu kao što to ja vama činim. Ali ako baš želite da mi vratite, evo šta trebate uraditi. Ne dopustite da se lanac prekine s vama i kada budete nekom činili uslugu sjetite me se.“

Alma je pospremila sto, oprala suđe, i otišla kući. Razmišljala je o novcu i poruci. Kako je taj starac mogao znati kako je njoj i njenom mužu novac baš tad bio jako potreban? Kada dobiju bebu narednog mjeseca, biće doista teško. Znala je kako joj se muž brine. Jedva je čekala da ispriča mužu šta joj se desilo. Ulazeći u sobu, primjetila je da je Jusuf već bio zaspao.

01Apr

Koliko si uspješan?

Ammar i Safet su se zaposlili u jednoj trgovačkoj firmi nakon završetka škole. Obojica su radili jako naporno i predano.

Nakon nekoliko godina Safet je bio unaprijeđen u šefa prodaje, dok je Ammar ostao raditi kao trgovac na istom odjelu. Jednog dana mu je prekipjelo i nije više mogao izdržati. Obratio se vlasniku firme žaleći se da on ne prepoznaje radnike koje naporno rade, nego unaprjeđuje samo one koji mu podilaze i koji mu se dodvoravaju. Ukoliko ne dobije unaprijeđenje ili bolju plaću napustiće firmu.

Šef je, naravno, znao da Ammar radi predano godinama. Htijući mu je pokazati kakva je razlika između njega i Safeta, šef je od Ammara zatražio sljedeće:
„Idi i istraži da li neko u čaršiji prodaje lubenicu?“

Ammar je otišao, provozao se čaršijom, vidio lubenicu ispred jedne trgovine i kada se vratio odgovorio je potvrdno. Šef je pitao kolika je cijena. Ammar je ponovo otišao i vratio se sa informacijom da je cijena 90 feninga po kilogramu.

Kada je dobio i ovu informaciju, šef je upoznao Ammara da je potpuno isti zadatak dao i Safetu. Safet je otišao i kada se vratio izvjesio je šefa: „Šefe, samo jedan čovjek prodaje lubenicu. Kilogram je 90 feninga, ali ako bi od njega otkupili 300 kg cijena bi bila 80 feninga po kilogramu. Također, ako bi otkupili sve, cijena bi bila po 70 feninga po kilogramu. Ukupno ima 350 komada gdje je prosječna težina svake lubenice 8 kg. Svježa je i kvalitetna. Probao sam. Stigla mu je prije 2 dana iz Makedonije.“

Ammar je slušao izrogačenih očiju shvatajući razliku između sebe i njega. Odlučio je ostati u firmi i učiti od Safeta.

Dragi prijatelji, odgovornija i predanija osoba postaje uspješnija. Ona dublje razmišlja i gleda daleko naprijed. Iz istih razloga uspješne osobe gledaju i planiraju mjesecima i godinama unaprijed, dok možda ti nisi isplanirao niti razmišljaš za naredna dva dana. Razmisli, koliko daleko i koliko predano planiraš SVOJ uspjeh?

14Sep

Gazi Alijin mesdžid: Mali džemat velikih srca! (bir.ba)

U Islamskom centru Gazi Alijin mesdžid (GAM) je na sergiji za pomoć izbjeglicama iz Sirije sakupljeno više od 9.500 CHF (više od 17.000 KM).

Džemat Gazi Alijin mesdžid iz St. Gallena broji 300 bošnjačkih familija. Formiran je prije 23 godine. Od samog početka se nalazi u okviru Islamske zajednice Bošnjaka u Švicarskoj. Džemat je dobio ime u čast rahmetli Alije Izetbegovića, prvog predsjednika Bosne i Hercegovine.

Izdvaja se u raznim akcijama koje nadilaze prosjek. Ove godine je u ovom džematu sakupljeno zekata u vrijednosti od 55.000 KM i oko 8.000 KM sadakatul-l-fitra.
U jednoj sergiji za pomoć Gazi prije nekoliko godina u ovom džematu je sakupljeno više od 17.000 CHF (više od 30.000 KM).

U prošlogodišnjoj akciji „Poplave“ sakupljeno je i u humanitarnoj akciji realizovano 105.070 CHF (oko 190.000 KM). Od tog novca su, između ostalog, napravljene 3 kuće stradalim u poplavama u bosanskom Podrinju.

24Feb

Cazinjanin Amel Družanović Meca imao nastup pred hiljadu posjetioca u Švicarskoj (krajina.ba)

Džemat Gazi Alijin mesdžid iz švicarskog grada St. Gallena organizirao je manifestaciju pod nazivom “Noć uz GAM”, što je tradicionalna svečanost koja se organizuje svake godine u ovom gradu. Poziv za učešće dobio je i Cazinjanin MECA, koji je predstavio svoj rad pred više od 1000 ljudi koji su bili prisutni na ovoj svečanosti, uglavnom Bosanaca koji žive i rade u Švicarskoj.

Manifestacija je utemeljena u znak sjećanja na jedan od najvažnijih datuma za muslimane ovog dijela Švicarske.

Naime, maja 2008. godine je svečano otvoren vakufski objekat u kojem je smješten Islamski centar GAM, Tako da je ovo 7. godišnjica od izgradnje ovog mesdžida.

Između ostalih, učesnici programa su bili prof.dr. Enes Ljevaković – muftija sarajevski i fetva-i-emin Rijaseta Islamske zajednice u BiH, pjesnik Mustafa Širbić, te glumačka grupa iz Turske “Mačak u Čizmama”, mladi glumac Ajdin Hasanić, kao i mnogi drugi učači Kur`ana i ilahija. Pored gore navedenih imena, na sceni je nastupio i mladi Cazinjanin Amel Družanović, odnosno Meca, koji je nasmijao preko hiljadu ljudi te večeri, koji su bili prisutni na svečanosti.

(www.krajina.ba)

03Jun

Mladi Bošnjaci iz St. Gallena svojim vršnjacima u Bosni poslali svoju ušteđevinu i bajramluk (pr

Krajem mjeseca decembra prošle godine za 49 polaznika mekteba u Srebrenici uručeni su vrijedni pokloni školskog pribora i novaca za jednu mjesečnu užinu u vrijednosti od 20 KM.

Djeci Srebenice poklone su poslala djeca iz Švicarske iz džemata Gazi Alijin mesdžid.

Nakon klanjanog akšam namaza djeci se obratio Zijad Rizvanović, te pročitao nekoliko pisama koja djeca iz Švicarske poslala djeci iz Srebrenice.

Zahvaljujemo se djeci i džematlijama iz švicarskog džemata na njihovoj brigi i žrtvi za nas Podrinjce, jer i ovako se Bosna čuva

 (preporod.com)
22Mai

Isušivači zraka: Ubrzana mogućnost useljenja u poplavljene kuće (islamskazajednica.ba, bosnjaci.

Bosni je potrebna pomoć. To svi znaju i hvala Bogu kompletan bošnjaki narod se digao na noge i čini nadljudske napore u pokušaju da dopre i dostavi pomoć do svakog onoga kome je pomoć potrebna. Međutim, postavlja se pitanje: Kako pomoći? Šta je to najneophodnije sakupljati i proslijeđivati desetinama hiljada ljudi koji su morali napustiti svoje domove?

Upravo razmišljajući šta je najneophodnije i najkorisnije da se iz bošnjačke dijaspore šalje u Bosnu, džemat GAM iz St. Gallena je obezbijedio 38 uređaja za isušivanje zraka. Ti uređaji isušuju vlagu iz nedavno potopljenih zgrada i omogućavaju da se ljudi što prije usele u svoje kuće i stanove.

Ovi uređaji se skoro i ne mogu kupiti u Bosni, a ako mogu onda su daleko skuplji nego u dijaspori.

Nadamo se ako Bog da da će ova pošiljka tokom sutrašnjeg dana biti već na odredištu u dolini rijeke Bosne. Nadamo se da ova ideja može drugima koristiti i odgovoriti na pitanje: Kako pomoći? Iako je voda potrebna ljudima na terenu, smatramo da se voda treba i može obezbijediti iz onih dijelova Bosne gdje je, hvala Allahu, ima u izobilju, a ne da šaljemo vodu iz Švicarske, Njemačke ili Austrije.

Sabahuddin S.

(www.islamskazajednica.ba)
(www.bosnjaci.net)