Category

Preneseno

01feb

Svjetski dan hidžaba

Svjetski dan mahrame obilježava se prvog februara. Prvi put u svijetu obilježen je 2013. godine i to na prijedlog Nazme Khan iz New Yorka, koja je željela podstaknuti nemuslimanke da stave mahramu na jedan dan i dožive to iskustvo.

Cilj obilježavanja bio je i da se skrene pažnja na predrasude u vezi s mahramom i neugodna iskustva kojima su izložene žene s mahramom. Također, na ovaj dan u preko 140 zemalja u svijetu nastoji se u pravom svjetlu prikazati mahrama, koji je obaveza muslimanki. Već petu godinu zaredom Dan hidžaba se obilježava i u Bosni i Hercegovini gdje, i pored značajnog broja žena s mahramom, hidžab ili mahrama se smatra nepoželjnom u određenim mjestima i državnim institucijama.

Grubo kršenje prava muslimanki u BiH

Visoko sudsko i tužilačko vijeće Bosne i Hercegovine 2015. godine poslalo je dopis rukovodiocima pravosudnih institucija u kome se napominje da „se preduzmu određene mjere u pravcu prevazilaženja uočenog problema“ tj. nošenja vjerskih obilježja u pravosudnim institucijama, što se odnosilo i na samu mahramu.

Mahrama se još uvijek smatra nepoželjnom u određenim mjestima i državnim institucijama BiH/  Mahrama kod bh. muslimanki, pored toga što je propis vjere, a ne isključivo vanjski simbol i obilježje, duboko je usađena u tradiciju bošnjačkog naroda i države Bosne i Hercegovine.

“Ovo pitanje je aktualizirano dopisom Visokog sudskog i tužilačkog vijeća Bosne i Hercegovine od 21. 10. 2015. godine, koji je poslan svim sudovima i tužilaštvima u Bosni i Hercegovini i kojim se isti obavještavaju da je VSTV donijelo zaključak  da se rukovodiocima pravosudnih institucija skrene pažnja na zabranu nošenja vjerskih obilježja svim uposlenim u pravosudnim institucijama Bosne i Hercegovine. Po pitanju nošenja vjerskih obilježja od strane stranaka, VSTV je donijelo zaključak da nosioci pravosudnih funkcija cijene i odlučuju o ovom pitanju u svakom konkretnom slučaju. VSTV je, također, navelo da postoji potreba da se ovom pitanju posveti odgovarajuća pažnja od strane rukovodilaca pravosudnih institucija i ostalih nosilaca pravosudnih funkcija u BiH, posebno sa aspekta percepcije javnosti o postojanju vjerski motivisane pristrasnosti u pravosuđu“, kazao je Mensur Karadža, sekretar Rijaseta i član Rijasetove Komisije za slobodu vjere Rijaseta.

(Preporod.com)

18jan

Pred medijima IZ-e su ozbiljni izazovi

Radio BIR je 10. januara obilježio 10. godišnjicu rada i postojanja. Gost svečanog programa bio je reisu-l-ulema dr. Husein ef. Kavazović. Sa reisu-l-ulemom razgovarali smo o tome koliko je radio BIR doprinijeo u širenju misije Islamske zajednice u protekloj deceniji, ali i o kretanju medija Islamske zajednice u narednom periodu.

Razgovarao: Mirsad Ovčina

Uvaženi reisu-l-ulema, deset godina rada i postojanja radija „BIR“ je iza nas. Kakvo je vaše mišljenje, koliko je radio „BIR“ uticao na svijest javnosti o Islamskoj zajednici i njenom položaju u društvu i koliko je doprinijeo širenju i jačanju misije Islamske zajednice?

Reisu-l-ulema: Dozvolite mi na početku da čestitam svim članovima Islamske zajednice u BiH ovaj za nas značajan jubilej koji smo ostvarili kao zajednica i da čestitam svim uposlenicima koji su sve ove godine radili i izgarali na ovom projektu. Radio BIR je vrlo značajna stepenica u razvoju Islamske zajednice u BiH i on nas je uveo u jedno novo razdoblje medijskog predstavljanja muslimana Bošnjaka u BiH. Medijski prostor koji nije bio razvijen unutar Islamske zajednice radio BIR je popunio. Možemo slobodno kazati da je to projekat koji je kasnio skoro pola stoljeća ili više, ali evo, on je na koncu, hvala Dragom Bogu i realiziran. Mi, sa ove distance od deset godina možemo kazati da smo jako zadovoljni sa onim što je postignuto. Prešli smo jednu etapu, jedan period razvoja ove medijske kuće. Naravno, pred ovom kućom, kao i pred drugim medijima Islamske zajednice su vrlo ozbiljni izazovi i vrijeme koje dolazi će zahtjevati od nas još veći angažman.

Radio BIR je jedan od rijetkih medija u Bosni i Hercegovini koji nastoji plasirati pozitivne priče. Da li mediji u BiH, u stvaranju javnog mnijenja imaju više pozitivnu ili negativnu ulogu? Nedostaje li nam pozitivnih priča u medijima?

Reisu-l-ulema: Mediji bi svakako trebali da budu glas naroda, kako se društvo osjeća, kakvo je raspoloženje u društvu, to bi svakako trebalo mediji da prenose. Određeni broj medija u BiH ima različite uloge. Mi dobro znamo da ima medija koji imaju čisto politički narativ, imamo i medije koji imaju širu društvenu odgovornost naspram onoga što imamo u BiH. Radio BIR se svrstava u one medije koji nastoje jednim objektivnim pristupom da pokažu lice Bosne i Hercegovine, da prikažu sve one probleme koje imamo, ali isto tako da pričaju onu pozitivnu priču, jer nije moguće da jedno društvo ima samo probleme, a da nema i postignuća. Važno je kazati da Bosna i Hercegovina i kao društvo i kao država iza sebe ima bremenitih problema i da znamo šta su uzroci, ali također Bosna i Hercegovina kao država ima i postignuća i na to treba uvijek ukazivati, jer tim postignućima kojim svjedočimo, mi dižemo moral cjelokupnom društvu da istrajava na onim vrijednostima koje su prave vrijednosti i da se borimo za njih, da ne budemo od onih koji će se predati jednoj stihiji koja želi razgraditi bosanskohercegovačko društvo i razgraditi državu Bosnu i Hercegovinu. U tom dijelu ja vidim da je radio BIR ispunio svoju ulogu, ali naravno trebaće i pojačati svoju ulogu u tom prostoru.

Svjedoci smo da je širom svijeta raširena islamofobija, zahvaljujući i medijima koji su odgovorni za raspirivanje islamofobije. Šta mediji mogu uraditi kako bi zaustavili antiislamsku propagandu i koliko kao pojedinci, kao muslimani, možemo uticati na to?

Reisu-l-ulema: Mediji mogu i doprinijeti da se ona zaustavi, ali mogu i je i produbiti. Iza medija stoje određeni interesi i skupine koje imaju zadatke vrlo ciljane ispred sebe i mi trebamo razumijevati narative koje slušamo iz različitih centara moći. Islamofobija je problem iz dva razloga. Jedan je što je to stari narativ prema muslimanima iz vremena kolonijalizma naslijeđen i muslimani se uglavnom prikazuju kao ličnosti manje vrijedne, a drugi narativ kojeg vrlo često slušamo jeste taj da su muslimani prijetnja zapadnim vrijednostima. I jedan i drugi imaju za posljedicu da muslimani trpe značajne udare. Ono što želim naglastiti je nesnalaženje samih muslimana kada je u pitanju odogovor na ove velike izazove koje imamo. Muslimani sami ne nalaze adekvatan odgovor. Vjerovatno je to i posljedica te zaostalosti koja se vuče još iz XIX i dijela XX stoljeća i prilika u kojima su se muslimani našli. Ja osobno smatram da muslimani u medijskom prostoru moraju uzeti veće učešće. Ako bi danas posmatrali koliko je naše učešće u medijskom prostoru, mogli bismo kazati da se skoro ne možemo zamijetiti na tom prostoru. Zbog toga je važno da radio BIR i drugi mediji koji upozoravaju na islamofoboiju i na druge vrste fobija od islama i muslimana da rade na tom polju vrlo predano.

Islamska zajednica je prepoznala važnost medija. Kretanje Islamske zajednice u pravcu jačanja medija jeste i najava osnivanja televizije Islamske zajednice. To je prepoznato kod naše javnosti kao vrlo pozitivan iskorak. U kojem će se pravcu razvijati televizija i na koji način će se jačati mediji Islamske zajednice u narednom periodu?

Reisu-l-ulema: Mi smo našim odlukama kroz akte nastojali da postavimo okvir razvoja medijskog prostora Islamske zajednice osnivanjem Media centra. Poenta je da se razviju različiti oblici medija unutar Islamske zajednice. Sa printanih medija, očito je da većina prelazi na elektronske medije. Televizija je neophodna Islamskoj zajednici, muslimanima BiH i šire. Islamska zajednica će učiniti ono što je u njenoj moći da razvije jednu porodičnu televiziju. Naša orijentacija treba biti porodica. Mi nemamo pretenzije da se takmičimo sa nekim većim medijskim kućama. Islamska zajednica i dan-danas ima jednu populaciju kojoj se obraća. Mi kroz radio BIR vidimo da je to jedna značajna populacija koja prati ovaj radio i pretpostavljamo da bi ta populacija pratila i TV program kojeg bi Islamska zajednica proizvodila. Želimo sarađivati i sa drugim medijskim kućama, ali razvijati i druge medijske platforme poput portala, jer smatramo da samo objedinjen medijski prostor unutar Islamske zajednice može odgovoriti na izazove koji su pred nama. Usitnjeni i razjedinjeni mediji ne mogu pružiti adekvatnu sliku ili dati značajan zamajac razvoja medijskog prostora.

Koja je vaša poruka za članove Islamske zajednice i za naše slušaoce?

Reisu-l-ulema: U ovom vremenu koje je izazovno i bremenito različitim problemima koje društveni život donosi, jako je važno i bitno da članovi Islamske zajednice budu posvećeni vrijednostima islama i onome što je naša kultura i tradicija. Trebamo razvijati imansku koponentu i vjeru u Allaha, dž.š., a to znači biti posvećen i okrenut ka čovjeku, ka njefovim potrebama, ka pomoći ljudima. Zajednica treba biti ta vrsta hizmećara i svi njeni uposlenici trebaju da pomognu ljudima. Muslimani Bošnjaci moraju biti jako svjesni svoje uloge u očuvanju ove države i razvijanju bosanskohercegovačkog društva onakvog kakvo je bilo stoljećima ovdje. Bez Bosne i Hercegovine kao države teško da možemo preživjeti. Zbog toga je jako važno da imamo otvorene oči i dovoljno svjetla usmjerenog na one probleme koji mogu ugroziti ovu državu i naše društvo. Patriotske snage u našem društvu, bez obzira bili to Bošnjaci, Srbi ili Hrvati moraju imati dovoljno snage i volje da razvijaju Bosnu i Hercegovinu kao zajedničku domovinu i da ovo društvo hramoniziramo i da ponudimo koliko je god moguće više i činjenica koje će govoriti o zajedničkom životu na ovom prostoru.

(Bir.ba)

21sep

„Zatvorski imam“ pokreće školu Kur'ana u Kambodži

On danas ima 22 godine, a događaj o kojem ću da pišem desio se prije pet godina. On se zove Muhammed Nafis Jaakub. Nafisov otac je iz Kambodže, a majka je Tajlanđanka. Kao dječak je došao u Maleziju gdje je pohađao školu hifza Kur'ana i tu proveo nekoliko godina.

Nakon završetka škole otišao je u malezijsku pokrajinu Kelantan i počeo raditi na planu da'we u jednoj od lokalnih džamija podučavajući Kur'anu i osnovama islama. Dok je tu boravio, istekao mu je pasoš, a s tim i studentska viza koju je dobio od malezijskih imigracionih vlasti.

Jedne noći nakon nastave, kako sam priča, izašao je večerati. Dok je šetao zaustavila ga je policija, pitala ko je, šta radi i tražila dokumente. Nakon što je utvrđeno da su njegovi dokumenti istekli, policija ga je privela i zadržala u pritvoru Pengkalan Chepa u Kelantanu.

Bila je velika vrućina, priča Nafis. Skinuo je majicu i stavio je ispod glave pokušavajući zaspati. Ujutro je, čekajući na doručak (a izašao je noć prije tražeći hranu za večeru), počeo učiti Kur'an.

„U početku sam učio polako i tiho. Onda su osobe koje su bile sa mnom u pritvoru tražile da učim glasnije želeći i oni da čuju. Počeo sam učiti glasnije. U međuvremenu se počeo dijeliti doručak i nisam primjetio da jedan od zatvorskih čuvara snima moje učenje Kur'ana“, priča Muhammed Nafis Jaakub.

Video koji je snimio jedan od zatvorskih čuvara je postavljen na društvene mreže i doživio je pravi bum u malezijskoj javnosti. Ovaj mladi Kambodžanac je dobio ogroman broj simpatija u Maleziji, a spominje se da ga je tamo posjetio i jedan od ministara.

Ipak, nakon nekoliko dana je uzveden pred sud i dobio je 6 mjeseci zatvora. Kasnije je to smanjeno na 4 mjeseca. Ustaz Nafis Jaakub je uvjeren da kada se vežeš za Allahovu Knjigu, Allah pomaže odakle se i ne nadaš.

Ali, ono što je interesantno jeste da je mladi hafiz Muhammed Nafis Jaakub postao imamom u zatvoru. Predvodio je dnevne namaze i teravih-namaz obzirom da je bio u zatvoru i tokom ramazna,… Govorio je i objašnjavao zatvorenicima osnovne propise islama. Zvali su ga „ustaz“ (učitelj, profesor). Čak i oni zatvorenici koji nisu ništa znali o islamu počeli su se interesirati za islam.

Kada je izašai iz zatvora, iako mu je nuđeno da ostane u Maleziji, vratio se u mjesto Kampung Petra u blizini glavnog kambodžanskog grada Pnom Pena s namjerom da bude u blizini bolesnih roditelja i da tamo otvori školu hifza Kur'ana.

Školu je pokrenuo u iznajmljenom prostoru za oko 30-tak učenika, mahom iz siromašnih porodica. Vraćao se je u Maleziju sakupljajući novac kako bi izgradio školu za, kako je rekao, bar 100-200 učenika.

Izdao je nekoliok CD-ova sa učenjem Kur'ana i poznat je u malezijskoj javnosti kao Ustaz Nafis Yaakub.

Uistinu ova priča izgleda nestvarno, ali još jednom potvrđuje istinitost riječi Uzvišenog Allaha: „Ne volite nešto, a ono može biti dobro za vas; nešto volite, a ono ispadne zlo po vas. – Allah zna, a vi ne znate“.

Jer, ko bi želio biti uhapšen u tuđoj zemlji i suočiti se sa sudom, zatvorom,…? Ali, Allahov plan se morao izvršiti i na kraju završiti tako da evo i mi u Bosni čitamo o tom mladom Kambodžancu i slušamo njegovo učenje Kur'ana.

Mene, nekako, podsjeti na poslanika Jusufa a.s.

Nadam se da ćete uživati slušajući ga i da će biti povod promjeni našeg odnosa spram Kur'ana.

Priredio: Sabahuddin Sijamhodžić

21jun

Odlike noći Kadr

Hvala Allahu. Salavat i selam Muhammedu, njegovoj porodici, ashabima i svim iskrenim sljedbenicima do Sudnjeg dana. Amin.

Noć Kadr se odlikuje nad ostalim noćima sa nekoliko specifičnosti:

– U njoj je objavljen Kur’an, što potvrđuju Allahove riječi: „Mi smo ga objavili u noći Kadr.“ (El-Kadr: 1.)

– Ona je mubarek (blagoslovljena) noć, to znači da čovjek u toj noći može zaraditi mnogo dobrih djela i veliku nagradu kod Allaha Uzvišenog. Rekao je Uzvišeni: „Mi smo Kur’an obajvili u mubarek – blagoslovljenoj noći.“ (Ed-Duhan: 3.)

– Djela u njoj su bolja od djela u hiljadu mjeseci: ”Noć Kadr je bolja od hiljadu mjeseci.” (El-Kadr: 3.)

Islamski učenjaci – tumači Kur’ana, pojašnjavajući ovaj ajet, kažu: ”Ibadet u Noći kadra bolji je od ibadeta u hiljadu mjeseci u kojem nema te noći.”

– U ovoj noći odabrani Allahovi meleki, među kojima je najodabraniji Džibril alejhi selam, silaze na zemlju. Allah Uzvišeni je rekao: „meleki i Džibril, s dozvolom Gospodara svoga, spuštaju se u njoj zbog odluke svake.“ (El-Kadr: 4.)

– Ona je noć sigurnosti, mira i spasa, kao što je rekao Uzvišeni: ”sigurnost je u njoj sve dok zora ne svane.” (El-Kadr: 5.)

– Onaj ko ju u ibadetu i pobožnosti provede, biće mu oprošteni raniji grijesi. Kazao je Allahov Poslanik, sallallahu ’alejhi ve sellem: ”Ko Noć kadra provede u kijamu (klanjajući namaz), vjerujući u njen blagoslov, tražeći na taj način nagradu od Uzvišenog, bit će mu oprošteni prijašnji grijesi.” (Buharija i Muslim od Ebu Hurejre, r.a.)

Islamski učenjaci spomenuli su tri vrste ibadeta kojima, između ostalih, čovjek može upotpuniti ovu blagoslovljenu noć:
a – Namaz – kazao je Allahov Poslanik: ‘Ko provede Noć kadra u kijamu (klanjajući namaz), vjerujući u njen blagoslov, tražeći na taj način nagradu od Uzvišenog, bit će mu oprošteni prijašnji grijesi.’’ Cijela noć općenito je vrijeme u kojem je dozvoljeno klanjati nafila-namaz, stoga vjernik treba da Noć kadra u što većoj mjeri provede u namazu.

b – Dova i zikr – spominjanje Allaha; dova i zikr su općenito propisani, a posebno dova koja je spomenuta u hadisu Aiše, r.a. Naime, Aiša, r.a., upitala je Allahovog Poslanika: ”Allahov Poslaniče, kada bih znala da je Noć kadra, šta bih dovila Allahu u toj noći?” Na to je Allahov Poslanik rekao:

اللَّهُمَّ إِنَّكَ عَفُوٌّ تُحِبُّ الْعَفْوَ فَاعْفُ عَنِّي

 ”Reci: ‘Allahumme inneke Afuvun tuhibbul-afve fa’fu ‘anni’
‘Gospodaru moj, Ti si onaj koji prašta i voliš opraštanje, zato Te molim da meni oprostiš.”’ (Tirmizi, od Aiše, r.a., a vjerodostojnim ga je ocijenio šejh Albani)

Ovaj hadis nedvosmisleno ukazuje na propisanost upućivanja dove Allahu u ovoj blagoslovljenoj noći.

c – Učenje Kur’ana; mjesec ramazan općenito je mjesec druženja sa Kur’anom, naročito u Noći kadra, kada je ibadet bolji i vredniji.

d-Svaki drugi ibadet, poput sadake, jer je najbolja sadaka u Ramazanu, itikafa (boravka u džamiji), makar i kraće vrijeme, dobročinstvo prema roditeljima i sl…

Molimo Allaha da nam ne uskrati blagodati i nagrade ove noći. Amin

Kenan ef. Ćosić

11jun

“Ljetna škola islama kroz edukativnu ekskurziju – Draga moja BiH“

POZIV ZA PRIJAVU DJECE ZA UČEŠĆE U

“Ljetnoj školi islama kroz edukativnu ekskurziju – Draga moja BiH“

u organizaciji Uprave za obrazovanje i nauku Rijaseta IZ u BiH

Zaključkom Rijaseta Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini broj 05-08-2-1570-2/17, na dan 28. redžeba 1438.h.g./25. aprila 2017. godine, prihvaćen je Projekat Uprave za obrazovanje i nauku da organizuje „Ljetnu škola islama kroz edukativnu ekskurziju – Draga moja BiH“.

Cilj projekta je da se djeci iz dijaspore, kao i njihovim vršnjacima iz BiH, ponudi upoznavanje sa ljepotama i najznačajnijim znamenitostima Bosne i Hercegovine i islamskih vrijednosti.

Ljetna škola islama će se organizovati u toku ljetnog raspusta, u trajanju od 10 dana, i to u periodu od 1.8. do 10.8.2017.

Projekat Uprave za obrazovanje i nauku je zasnovan na bazi kontekstualnog učenja, tj. omladina bi tek u određenom kontekstu i na određenoj lokaciji učila o temama koje govore o tome (npr. o džamiji bi učili u samoj Begovoj džamiji, o Starom mostu u Mostaru bi učili na samom Starom mostu, o šehidima u Srebrenici i na Kovačima, o stećcima kod stećaka u Stocu i sl.). Na taj način bi se obezbijedio lijep ugođaj i kvalitetna znanja.

Sve vrijeme putovanja i boravka u BiH učesnici Ljetne škole  će biti u društvu sa svojim vršnjacima iz BiH, najistaknutijim vjeroučiteljima, profesorima medresa, te istaknutim učenjacima iz BiH od kojih će kroz razgovor i druženje učiti o svojoj vjeri.

Tokom desetodnevnog boravka u BiH učesnici Ljetne škole će obići sve najveće i najznačajnije gradove i znamenitosti Bosne i Hercegovine.

U okviru projekta je obezbijeđeno:

  • Kvalitetni mentori koji će se brinuti i intenzivno družiti sa učesnicima Ljetne škole islama
  • Prijevoz u vrhunskim prijevoznim sredstvima
  • Adekvatan smještaj
  • Kvalitetna ishrana
  • Osvježenja tokom cijelog perioda u vidu sezonskog voća i sokova
  • Druženje sa vršnjacima iz raznih dijelova BiH
  • Druženje sa istaknutim učenjacima iz BiH
  • Dva raftinga na draguljima Evrope: Uni i Neretvi.
  • Brojne posjete, edukativni, vjerski, kulturni i zabavni programi (svake noći će biti organizovana „bosanska sijela“)
  • Na kraju ljetne škole učesnici će biti testirani, na osnovu čega će dobit će uvjerenja  itd.

Za učešće u Ljetnoj školi islama zainteresirani roditelji mogu prijaviti svoju za djecu uzrasta od 13. do 19. godina.

Prijava učesnika se vrši putem e-maila: vjeronauka@gmail.com , sa naznakom: Prijava za ljetnu školu islama – Draga moja BiH“.

Rok za prijave je od 12. juna do 12. jula 2017. godine.

Cijena učešća u ljetnoj školi iznosi: 599,00 EURA. (Za dvoje i više djece je obezbijeđen popust)

Kompletan projekat vodi. Doc.dr. Nezir Halilović – šef Odjela za vjeronauku u Upravi za obrazovanje i nauku Rijaseta.

Dodatne informacije je moguće dobiti direktno od voditelja Projekta putem telefona:

++387(0)61774487 (kao i putem Vibera, WhatsApp, Massengera, Facebooka  i sl.)

Program ljetne škole možete preuzeti ovdje (PDF).

(izvor: islamskazajednica.ba)

16maj

Kako dočekati i provesti Ramazan

Neka je hvala Allahu koji odlikovao mjesec ramazan nad ostalim mjesecima, učinivši post u njemu jednim od ruknova islama rekavši:

 „O vjernici! Propisuje vam se post, kao što je propisan onima prije vas, da biste se grijeha klonili,“ (El-Bekareh, 183)

U ramazanu je započelo objavljivanje Kur'ani Kerima za kojeg Allah kaže:

„U mjesecu ramazanu počelo je objavljivanje Kur'ana, koji je putokaz ljudima i jasan dokaz pravog puta i razlikovanje dobra od zla. Ko od vas u tom mjesecu bude kod kuće, neka ga u postu provede, a ko se razboli ili se na putu zadesi, neka isti broj dana naposti, – Allah želi da vam olakša, a ne da poteškoće imate -, da određeni broj dana ispunite, i da Allaha veličate zato što vam je ukazao na pravi put, i da zahvalni budete.“(El-Bekareh, 185)

Dolazi nam časni, mubarek mjesec. Dolazi nam period kojeg vjernička srca s velikom radošću iščekuju kao što žedna i spucala zemlja čeka kišu da padne. Oni koji su upućivali Allahu dovu našeg dragog Poslanika s.a.v.s., u kojoj je on molio Allaha: „Bože naš, podari nam berićet u redžebu i šabanu i učini da dočekamo ramazan“,-njihova dova se evo Allahovom milošću ostvaruje. Naš dragi gost, mjesec ramazan se sprema da obiđe naše domove, zakucaće na sva vrata i tražiti izuna, blago li onima koji ga prime u svoj dom, a teško li onima koji ga odbiju i ne dozvole da u njihov dom uđe.

Ramazan nam je blizu što svi moramo znati, jesmo li ga braćo i sestre spremni dočekati??? Kada se govori o pripremama za ramazan najčešće ljudi misle na materijalnu pripremu, valja napuniti frižidere i zamrzivače, kupiti namirnice itd., međutim ova vrsta pripreme bi trebala da bude sporedna, a duhovna priprema da bude osnovna (primarna). Od prošlog ramazana je prošlo mnogo vremena, mnogo toga čovjek učini i kaže što ne bi trebao, grijesi se namnože, nemar obuzme ljudsko srce, zbog svega toga Allah nam šalje ramazan kako bi putem ovog časnog mjeseca očistili svoja srca od grijeha, od ljenosti, gafleta i zaborava. Kako bi svoja srca napunili imanom koji će da traje do idućeg ramazana. Oni koji odmah poslije ramazana se vrate starim grijesima koje su ostavljali u toku ramazana, koji ostave činjenje dobrih djela koja su činili u ramazanu to nam govori da svoje srce nisu napunili imanom niti su ramazan proveli onako kako to Allah traži.

Kaže Allahov Poslanik s.a.v.s.,: „Onaj ko provede ramazan u imanu i ihtisabu (računanje nagrade kod Allaha) biće mu oprošteni prethodni grijesi.“ (El-Buhari i Muslim)

Dakle da bi ramazan djelovao na čovjeka i da bi došao do oprosta mora se ramazanu prići sa dubokim imanom, sa istinskim uvjerenjem da je to naredba od Allaha, da to nije nikakva dijeta, fitness program itsl. Zatim ono što mora da očekujemo i u što moramo da vjerujemo jeste da će nas Allah zbog našeg podnošenja gladi i žeđi, i suzdržavanja od prohtjeva, da će nas zbog toga nagraditi svojom neizmjernom nagradom, jer je Allah rekao:Post je moj i ja za njega nagrađujem.

Šta smo osim punih frižidera i zamrzivača, i punih špajzova i ostava pripremili? Kako ćemo da provedemo ovaj ramazan? Hoćemo li šta novo naučiti, koju suru, dovu, neku mudrost? U čemu ćemo provoditi dane, a u čemu noći? Hoćemo li iskoristiti ovaj ramazan za svoje duhovno uzdizanje i nadogradnju, hoće li to biti mjesec ibadeta, mjesec Kur‘ana, namaza, dova i zikra ili će to biti mjesec jela pića, spavanja i ljenčarenja???

Ima ljudi koji se istinski raduju ramazanu i nastoje svaku minutu tog blagoslovljenog vremena da iskoriste, jer su svjesni riječi Allahova Poslanika s.a.v.s., kada govoreći o ramazanu kaže: „O ti koji želiš dobro približi se, (radi ga), a ti koji želiš zlo odmakni se.“ Takvi se pripremaju za ramazan čineći Allahu teobu, kajući se za svoje grijehe, moleći za oprost. Takvi imaju namjeru ako Bog da u ovom časnom mjesecu Kur'an da prouče. A koliko nas će to učiniti? Vallahi je to idealna prilika za sticanje nebrojenih sevapa, jer se dobra djela u ramazanu nagrađuju  višestruko, pa zato gledajmo u čemu će nam ramazan proći.

S druge strane ima i onih koji će ramazanske dane da provode na sasvim suprotan način, to su oni koji od ramazana neće imati ništa do li gladi i žeđi. U nekim djelovima islamskog svijeta u toku ovog časnog mjeseca ramazana se zamijeni dan za noć. Kako bi bilo divno da se noći ramazana provode u ibadetu, međutim, te blagoslovljene noći pojedini provode u igri, zabavi, sijelima, gledanju filmova, igranju šaha ili bilijara i bespotrebnoj priči. Čitavu noć se sijeli da bi se poslije sehura leglo i spavalo skoro do ikindije namaza. Teško li se onome ko ovako čini. Teško li se onom ko ovako uništava samog sebe i koji sprečava samog sebe da ga prekrije Allahova milost i da uđe u njegovo srce, jer nema goreg ukubeta (kazne) nego ostati lišen Allahovog rahmeta.

Kaže Allahov Poslanik s.a.v.s.,:

“Došao vam je ramazan. To je mjesec Allahovog blagoslova. Allah vas u njemu čuva, spušta vam Svoju milost, briše vam grijehe i uslišava vam dove. Allah vas gleda kako se natječete u ramazanu i ponosi se s vama pred melekima. Dajite sve od sebe da kod vas Allah vidi samo dobro. Doista je nesrećan onaj ko bude uskraćen Allahove milosti u ovome mjesecu!” (Taberani)

Subhanallah, zamislimo koju počast imamo kod Allaha da dok se mi natječemo u činjenju dobra Allah se ponosi nama pred svojim melecima, zato nastojmo da Allah u ovom mubarek mjesecu koji je pred nama ne vidi od nas ništa drugo do li dobro.

Neka nam je mubarek ovaj mjesec i molimo Allaha da primi od nas naš post, naše dove, naša dobra djela, a da nas sačuva od zla, grijeha i nepokornosti. Amin.

Bilal ef. Hodžić

31jan

Šta da radiš dok čekaš svoj hidžab?

Draga sestro, moja draga sestrice koja nisi pokrivena a tvoje srce čezne za maramom, ne tuguj. Daleko od toga da ću ti reći da marama nije farz, ili da ću ti reći kako to „i nije tako velik grijeh“ niti da ima i gorih insana na ovoj planeti Zemlji; naprotiv, pokrivanje je farz i za ženu je jedna od najljepših i najodabranijih Božijih zapovijedi. Međutim, neću ti govoriti o tome jer svaka žena ima razlog zašto nije pokrivena; neke to ne žele i više vole prolaznost dunjaluka, žele „proživjeti“ ili žele da se za njima muškarci okreću, nekima roditelji i porodica brane i onemogućavaju taj korak, druge je strah da će ih prijatelji odbaciti, a opet neke imaju uslove ali nemaju hrabrosti ili oklijevaju. S druge strane, neke sestre su pokrivene ali ne cijene maramu kako bi trebalo, dok druge prave ruglo od simbola muslimanke. Samo Allah zna šta je u srcima, samo Onaj Koji srca preokreće kako želi, Koji zna kakav je čiji nijjet i hvaljen neka je On, koji će nam račun najpravednije svesti.

Želim ti govoriti o tome šta da radiš dok čekaš svoj hidžab. Pišem ti, jer sam kao i ti, nekada bila otkrivena i nisam imala snage da učinim šta želim, no uspjela sam pronaći svoj put i želim ti savjetovati, kako bi i ti uspjela. Kako da kreneš prema hidžabu?

Prije svega, ako već nisi, moraš spoznati da marama jeste farz, da je ona dio mudrosti Allahove i da On najbolje zna u čemu je hajr, i vjeruj mi da je nešto najljepše što možeš poželjeti za sebe. Želim ti savjetovati šta da radiš u međuvremenu, ako se želiš pokriti, a iz nekog razloga misliš da to još ne možeš učiniti i da nemaš dovoljno snage ili uslova ?

Prvo, nemoj očajavati. Šejtan želi da očajavanjem te zavara, kako bi mislila da ti nema pomoći i još više udalji od hidžaba. Allah je Milostivi, Samilosni, On koji je pun ljubavi, Onaj koji nas voli više nego što majka voli svoje dijete, Onaj koji je podario jedan dio Svoje milosti džinnima, ljudima, životinjama i insektima, pa se tom milošću paze i samilosni su jedni prema drugima, a devedeset i devet je ostavio kojima će se smilovati Svojim robovima na Sudnjem danu. Očajavanje je Allah strogo zabranio: „’O robovi Moji koji ste se prema sebi ogriješili, ne gubite nadu u Allahovu milost! Allah ce, sigurno, sve grijehe oprostiti.“ Odmah sada, pokaj se za svoje dosadašnje grijehe i odluči da ćeš se promijeniti i postati bolja, Allah se više obraduje pokajanju Svoga roba, koji se pokaje, prije nego što bi to učinio neko kada bi putovao na devi kroz pustinju i ona mu pobjegne, a na njoj mu sva hrana i voda, pa je dugo traži i, izgubivši nadu da će je pronaći, legne u hlad jednoga drveta da se odmori, i u takvom stanju očaja, odjedanput, ugleda svoju devu u neposrednoj blizini kako mirno stoji, te odmah skoči i uhvati je za povodac, pa od silne radosti, uzvikne: “Bože moj, Ti si moj rob, a je sam Tvoj gospodar!”, pogrešno se izrazivši od silne radosti. „On je naš Gospodar, Blagi, Pravedni, i uistinu je Allah uz mišljenje svoga roba o Njemu. Umjesto što ćeš očajavati i plakati od nemoći, potrudi se da radiš djela kojima ćeš se Njemu približiti i zaslužiti da ti On da snagu i olakša put do hidžaba.

Prije svega ukloni ono što Allah nikome neće oprostiti, izbriši svako djelo koje je širk, skriveni širk ili je sumnjivo odnosno vodi prema širku i moli Allaha da te spasi od toga. Skloni se što brže možeš od gatanja i proricanja, horoskopa, kucanja u drvo i sličnih praznovjerja, oponašanja drugih religija bilo u kontekstu vjerovanja ili praznika, obožavanja, traženja pomoći, nafake i upućivanje dove bilo kojem živom biću, pretvaranja pred drugim ljudima, svega što vodi u širk !! O Milostivi, sačuvaj nas od širka.

Drugo, namaz, namaz, namaz! Znaš li da ćeš prvo biti pitana za svoj namaz, za stub tvoje vjere, za ono na što nas je Poslanik na smrtnoj postelji upozoravao? Prije svega, kakvo je tvoje znanje o namazu i namaskim fazovima, vadžibima, sunnetima? Da li klanjaš na vrijeme ili preskačeš i odlažeš namaz, da li se trudiš upotpuniti svoj namaz i učiniti ga svojim najboljim djelom, onim čime ćeš se otkupiti na Sudnjem danu jer nam je Poslanik a.s rekao da ako namaz bude ispravan, bit će ispravna i ostala djela, a ako on bude neispravan, bit će neispravna i ostala djela. Da li uživaš klanjati namaz ili klanjaš jer ti je naređeno? Ostavljaš li posao, fakultet, školu da bi otišla i klanjala namaz? Kako ćeš sa hidžabom a bez namaza na Sudnji dan? Prakticiraš li sunnete koje je Poslanik a.s radio? Upotpunjavaš li svoj abdest koji je ključ namaza? Razmisli malo o ovim pitanjima! Ako si makar na neke odgovorila sa „ne“, vrati se na početak i uči o svojoj vjeri, uči u ime Gospodara svoga, koji te stvorio od ugruška! Samo neznalice misle da sve znaju i da su sposobni davati fetve za sve. Popravi svoj namaz, i upotpuni ga da bude onakav kako ga je klanjao najbolji čovjek na ovom dunjaluku, Muhammed s.a.v.s, učini svoj namaz djelom koje će te spasiti na Sudnjem danu.

Treće, očisti svoje srce. Poslanik a.s kaže : “Djela se vrjednuju prema nijjetima“. Kakvi su tvoji nijjeti i čije zadovoljstvo tražiš, Gospodara svih svjetova ili zadovoljstvo ljudi? Da li u tvom srcu ima zlobe, zavisti, podmuklosti ; da li u osobi tražiš dobre osobine ili joj odmah uočiš i najsitnije mane? Pogledaj malo svoju svakodnevnicu, razmisli koliko zapravo ima islama u tvojim navikama. Jedan šejh je rekao, ti si podanik onoga na što prvo pomisliš ujutro i pred spavanje; ako pomisliš na to koliko ćeš steći novca, ili šta ćeš obući, znači da je to tvoj životni cilj. No ako ujutro pomisliš „Zadovoljna sam da mi Allah bude Gospodar, islam vjera a Muhammed poslanik“, ako uvečer učiš dove pred spavanje, tek onda ćeš početi osjećati islam u srcu. Ako osjećaš mržnju prema bratu ili sestri muslimanu, kako očekuješ da ćeš upotpuniti svoju vjeru i dobiti olakšanje od Allaha, a Poslanik a.s kaže “Nećete ući u Džennet sve dok ne budete vjerovali, a nećete vjerovati ako se ne budete voljeli.”? Jedan od načina za čišćenje svog srca i duše je udaljavanje od lošeg društva. Toliko stvari bi ti htjela uraditi i o silnim temama razgovarati, ali ne možeš jer ti je stalo šta će reći to društvo, koje je ionako zabludjelo i skrenulo s puta, a Allahova zemlja je prostrana i toliko pokornih sestara ima, čije će ti prisustvo povećavati iman i željet ćeš da si poput njih. Potraži ih! Da si sama, bolje ti je nego u društvu koje će te odvraćati od sjećanja na Allaha i s kojima ćeš gubiti vrijeme na bespotrebnim kahvama po gradu, a da ne govorim o griješnom govoru koji prlja srce. I svaki put kada se odvažiš na neko djelo, loše društvo će te sputavati, dok ćeš u dobrom, islamskom okruženju dobiti podršku i radost.

Da li si zadovoljna svojim ahlakom? Uistinu Allah swt kaže da nema ništa teže na mizanu od lijepog morala, i da čovjek lijepog morala može dosegnuti stepen postača i onoga ko noći provodi u namazu. A kakav je tvoj ahlak? Istraži kako reaguješ u teškim situacijama, da li si strpljiva, kako se ponašaš prema onima koji ti nanesu zlo? Postoje li sestre prema kojima si se ogriješila, ili se inatiš, ili im nisi nešto halalila, varaš li ljude, da li uznemiravaš osobe oko sebe svojim jezikom? Da li uvijek prvo gledaš sebe ? Pronađi mjesta na kojima ćeš iskazati svoje lijepo ponašanje. Da li govoriš ružne riječi u srdžbi, a Poslanik as. je toliko upozoravao na pogubnost srdžbe? Jesi li milostiva prema starijima, brineš li se o svojim komšijama, pomažeš li muslimanima, jer Allah pomaže Svome robu onoliko koliko on pomaže svome bratu muslimanu.  Da li si se ikada nasmiješila prema sestri muslimanki, bez interesa, jer uistinu,  i osmijeh je sadaka. Sljedeći put kada budeš u društvu, pogledaj kako te dočekaju i kako se prema tebi ophode. Jednom sam čula lijepu izjavu: „Čovjek ima onakve osobine kakve je u stanju probuditi kod drugog čovjeka kada ga susretne“.

A posebno, posebno, posebno naglašavam odnos prema roditeljima! Znaš li da je Džennet ispod majčinih nogu? Ti želiš staviti maramu da bi bila pokorna Allahu i da bi ušla u Džennet, a ne tražiš ga uopće na tako bliskom mjestu? Svakako da je hidžab farz svake muslimanke, a Allah će oprostiti, osim širka, šta On želi; ali budi svjesna da su roditelji vrata Dženneta i nemoj ih sama sebi zatvoriti. A tek majka! Kada si bila malena i nejaka, tvoja majka nije spavala da bi tebe pazila, presvlačila, hranila; kada je trebala birati između tebe i sebe, uvijek je birala tebe, promijenila je svoj život da bi stvorila tebi što bolje uvjete za život. Boj se Allaha i čini roditeljima dobročinstvo, bilo da im se ne suprotstavljaš, bilo da im činiš hizmet, od čišćenja kuće, pravljenja ručka, kahve, dočekivanja roditelja kada dođe umoran s posla. Koliko puta ti je bilo mrsko ustati od kompjutera, da vidiš zašto te majka ili otac dozivaju iz druge sobe? Možda je taj poziv bio banalan, bezazlen, ali svako djelo koje učiniš njima, pa makar im pročitala članak u novinama kada im vid oslabi, s nijjetom da stekneš Allahovo zadovoljstvo, meleci pišu u tvoju knjigu ! Čak iako su oni glavni razlog zašto ti nemaš maramu na glavi, čini im dobročinstvo i udovoljavaj im šta god žele, a nije u sukobu s islamom. Zamisli da se inšaAllah pokriješ i s ponosom nosiš maramu, a na Sudnjem danu, u svojoj knjizi nađeš neposlušnost roditeljima, suze majke zbog toga što se nisi školovala, što si vikala na nju, što je nikad nisi zagrlila, dovu majke protiv tebe jer joj nisi pomagala u kućanskim poslovima !!!! SubhanAllah, da nas Allah sačuva!

Kakav je tvoj odnos prema Kur’anu i zikru? Želiš da ti Allah olakša pokrivanje i pomogne ti, a kakav je tvoj odnos prema Njemu? Da li si ikada pročitala prevod značenja Kur’ana i vidjela šta to tvoj Gospodar želi od tebe? „Allah želi da vam olakša a ne da poteškoće imate“. Znaš li učiti u Kur’anu, arapsko pismo? Ako ne znaš, odmah sada počni ili zamoli nekoga da te nauči, jer Allah ima svoje odabranike i prijatelje među ljudima, to su oni sretnici, koji uče Kur’an i žive po njemu. Vjeruj mi, da je Allahova knjiga čudotvorna, ona liječi srce, pruža utočište u trenucima kada tuguješ, pruža ti mudrost da spoznaš šta je dobro a šta zlo. Kada za to dođe vrijeme, Kur’an će postati tvoje glavno utočište, proljeće tvoga srca i izvor snage za stavljanje marame. Svaki put kad uzmeš Kur’an u ruke, budi svjesna da se Onaj čije zadovoljstvo tražiš- tada obraća lično tebi. A koliko često zikriš? Vjerovatno znaš neke hadise o vrijednosti zikra, a koliko si puta zaista sjela na svoje omiljeno mjesto u kući i izgovarala Subhanallah- slavljen neka je Allah, La ilahe illallah- Nema drugog boga osim Allaha, Nema snage ni moći do Allaha- la havle ve la kuvvete illa billah ? Jesi li ikada osjetila slast i sreću kada kažeš „hvala Allahu na svakom stanju“ ? Svima nama je cilj na samrtnoj postelji reći La ilahe illallah, ali razmisli malo, kada pišeš nešto bitno i ispadne ti olovka- šta prvo kažeš? „E joj“ ili nešto gore? Ako u tako bezazlenoj situaciji ne možeš reći bismillah i podići olovku, kako da kažeš najbitniju izjavu jedne mu’minke u najbitnijem trenutku života, kada te šejtan najjače napada?

Načini približavanja Allahu swt su neiscrpni, a sve navedene stvari počinju i zavise samo od tebe. Niko te ne može natjerati da budeš neljubazna ako ti to ne želiš, ili spriječiti da se nasmiješ sestri muslimanki i niko ti ne može zabraniti da nađeš sat vremena dnevno, pa makar krišom, da pročitaš stranicu iz Kur’ana. Ako si pronašla mnogo loših stvari u svom ponašanju i zabrinula se, vrati se na prvo što sam rekla: Ne očajavaj. Tek kada dostigneš dno i kroz suze spoznaš da si samo mrvica na dunjaluku, prolazni i griješni putnik, koji u potpunosti ovisi o Svemoćnom i Mudrom, tek ćeš se tada početi penjati u visine imana. Posljednje što ću ti savjetovati je dova- najjače oružje vjernika. Zamisli da imaš ljubaznog prijatelja koji će ti ispuniti sve šta želiš, pod uslovom da ga lijepo zamoliš. Sad razmisli da možeš tražiti od Allaha, Koji je Svemoguć, šta god želiš i da je On milostiviji od bilo kojeg prijatelja. Najbolji način da se Allahu približiš je da Ga moliš da ti pomogne, moli ga da ti približi i omili ibadet i hidžab, i to posebno u zadnjoj trećini noći. Zamisli, u zadnjoj trećini noći Allah Uzvišeni se spušta na nama najbliže nebo i kaže: “Ima li neko da me moli kako bi mu udovoljio? Ima li neko ko od Mene traži da mu dam? Ima li neko da traži oprosta da Mu oprostim?”  a ti si propustila tu priliku da kažeš „Gospodaru, olakšaj mi stavljanje marame i pomozi mi da se pokrijem, uistinu Ti pomažeš svojim robovima i Milostiv si“. Dovi, klanjaj noćni namaz, dovi na sedždi, klanjaj noćni namaz i vidjet ćeš kako će Allah prosuti svoju Milost na tebe.

O sestro, razmisli! Ljude možeš prevariti, ali ti najbolje sama osjetiš i čuješ svoje srce. Ako nisi spremna ili nemaš snage da se pokriješ, razmisli ko ti na ovom svijetu može pomoći? Niko! Pomoći će ti samo Onaj Koji sve zna, sve vidi i čuje, koji zna šta je u tvom srcu i koji upravlja nebesima i zemljom a kamoli ljudskim srcima! Poradi na sebi i popravi se, poboljšaj svoju vjeru i trudi se umiliti tvom Stvoritelju i moli ga da ti pomogne. Tako mi Allaha, On čuje molbe molitelja i tako mi Allaha, On ih ispuni. Budi hrabra, i osjetit ćeš trenutak kada ti više ne bude stalo šta neko misli, i kada budeš osjetila želju za Allahovim zadovoljstvom prije zadovoljstva drugih, i u tom trenutku, ako se ne pokriješ- kao da će ti srce prepući. I tada ćeš inšaAllah uspjeti.

Ako si skoro spremna, a ne znaš da li da to učiniš ili ne, klanjaj istihara namaz. Lijepo je da pitaš najbolju prijateljicu ili majku za savjet ali bolje pitaj za savjet Onoga koji zna tajne nebesa i zemlje, ono što je bilo i što će biti. A kada sve obaviš i osjećaš da si spremna za ovaj korak, onda se pouzdaj u Živog i Vječnog, Koji ne može umrijeti, stavi svoj hidžab kako je propisano i ustraj! Dovi Allahu da te učvrsti, bori se protiv onih koji ti to pravo uskraćuju, jer uistinu, Allah pomaže onoga ko se u Njegovo ime suprotstavi ljudima, pa makar mu to bili i rod najbliži.

Tako mi Allaha, tako mi Allaha, znaj da slast griješnika kada čini grijeh nije veća od slasti koju iskreni vjernik osjeća u pokornosti Allahu subhanehu ve te’ala! I ponovno tako mi Allaha, znaj da te niko ne voli više od Onoga Koji Voli, slavljen neka je El-Vedud.

Zato moli Onoga koji drži tvoje srce i Koji je u stanju preokrenuti ga.

Dovi i ne gubi nadu u Allahovu milost, jer on je Ar-Rahman.

sestra Safija

(akos.ba)

28jan

Imamo li snage staviti naša razilaženja na stand by

Težeći ka razumijevanju islama i njegovih propisa, u kontekstu govora o kamati, naprosto čovjek bude začuđen činjenicom da je potpuna i nedvosmislena zabrana korištenja kamate došla nakon Oslobođenja Mekke, pred kraj poslaničke misije Muhammeda, s.a.v.s. Zašto? Sveznajući Gospodar, Allah dž.š., je znao kako negativnu ulogu u organizaciji društva ima kamata. Ako je tako, a jeste, zašto kamata nije bila jasno zabranjena još dok je Poslanik, a. s., bio u Mekki, prije Hidžre? Slična pitanja se mogu postaviti za brojne druge naredbe ili zabrane. Zašto je nešto naređeno baš onda kada je naređeno ili zašto je nešto zabranjeno baš onda kada je zabranjeno?

Postupnost – temelj mudrosti

Uzvišeni Allah je mogao, dakako, u istome trenu spustiti na srce Poslanika, s.a.v.s., cijeli Kur'an, ali nije tako bilo. Tokom 23 godine poslanstva Uzvišeni Allah je dostavljao vječne kur'anske poruke u kojima su se nalazili savršeni propisi za ovosvjetski život čovjekov, ali i propisi čije slijeđenje i prakticiranje čini pozitivnu ahiretsku sudbinu izvjesnijom. Uzvišeni Allah je postepeno objavljivao propise (npr. zabrana alkohola i kamate) shodno stepenu razumijevanja, mogućnostima i potrebama tadašnjeg arabljanskog čovjeka. Čovjek postaje obavezan izvršavati neki propis tek onda kada se ostvare sve pretpostavke za njegovo izvršavanje. Prve godine poslanstva su, kako je to općepoznato, bile period u kojem je Poslanik, s.a.v.s., tajno pozivao u islam. Zašto nije od prvog dana pozivao otvoreno i javno? Zato što za to nisu bile ispunjene potrebne pretpostavke.

Nikada nismo lošije razumijevali prioritete našeg djelovanja, nikada nismo imali manje razumijevanja jedni za druge, nikada nismo ružnije mislili o muslimanima koji nešto drugačije misle od nas, nikada nam nije bilo manje stalo do odmjerenog i mudrog djelovanja, nikada islamsko bratstvo i međumuslimansko uvažavanje nije bilo na nižoj razini i nikada prije nismo pridavali toliku važnost sporednim propisima i pitanjima neslaganja kao danas.

Potpuno isti slučaj je i sa Sunnetom Poslanika, s.a.v.s. Većina predaja o propisima naše vjere se veže za medinski period poslanstva. Brojni sunneti koje danas smatramo temeljnim sunnetima su iz zadnjih godina poslanstva. Čak postoje vjerodostojne predaje o tome da je Poslanik, s.a.v.s., znao nešto zabraniti, a u kasnijem periodu poslanstva to isto dozvoliti (primjer posjete mezarju). Iz svega ovoga razumijevamo jednu od najvažnijih lekcija za muslimane do Dana sudnjega, a to je da u dostavljanju poruke islama ljudima i objašnjavanju određenih propisa valja poznavati stanje naroda kojem se govori, njihov stepen razumijevanja, način života koji vode, njihovu ekonomsku moć, njihove prednosti i slabosti, odnosno, poznavati u cjelosti njihov životni ambijent.

Izuzetno je motivirajući hadis Poslanika, s.a.v.s., u kojem govori o velikoj nagradi onoj osobi koja bude povod/razlog da neko prihvati islam ili da neko počne primjenjivati neki sadržinski element islama, odnosno da se kloni nečega što islam osuđuje. Međutim, šta ako neko ima iskrene namjere, ali nema potrebno znanje, ili čak da ima i potrebno znanje, ali ne poznaje stanje onoga kome govori, te svojim postupkom izazove veću štetu od namjeravane koristi? Šta ako neko zbog netaktičnosti, nepoznavanja psihologije čovjeka, zbog ambijenta, zbog loše procjene, zbog lošeg razumijevanja prioriteta u djelovanju izazove problem i averziju ljudi prema sebi ili što je još najgore, averziju prema islamu uopće. I sam sam bio svjedok mnogo puta da se ljudima govori o nekom aspektu islama na način da ga ni sam, zbog načina na koji se o njemu govori, nikad ne bih prihvatio. Da nas Allah sačuva da i sami tako radimo.

Tefsirska i hadiska nauka pridaju veliku pažnju pitanju kada je objavljen koji kur'anski ajet, odnosno kada i u kojim okolnostima je Muhammed, a. s., izrekao određeni hadis. Ovo pitanje valja razumije(va)ti ispravno u našem vremenu.

Rekao bih da je naš temeljni problem u tome da islam i njegove propise ne znamo, ne želimo ili nećemo posmatrati kao postupno objavljene vječne istine i da se te istine često moraju primjenjivati – postupno.

Činjenica da su neki od najboljih drugova Poslanika, s.a.v.s., s kojim su odrasli i kojeg su veoma dobro poznavali, postali muslimani tek u vrijeme oslobođenja Mekke, nakon 20 godina poslanstva, govori nam da će nekome iz naše svakodnevice trebati godine i godine da nešto nađe svoj smiraj u njihovim srcima, makar se naša ljepota pristupa i mudrost metode izdizali u visine i ličili na poslanički savršeni poziv. Vrhunac oholosti bi bilo pretpostaviti da bilo ko od nas zna bolje i ima bolje metode u osvajanju ljudskih srca od Poslanika, s.a.v.s. To pogotovo neće uspjeti umišljeni šejhovi ili daije ili imami koji prelijepu riječ islama nastoje dostavljati kruto, oholo, grubo i netaktično.

Uspjeh hoo-ruk metode je moguć samo u hoo-ruk srcima. I onda imamo hoo-ruk stanje.

Uzvišeni Allah opisuje Poslanika, s.a.v.s., i kaže: “(O, Muhammede), da si bio grub i osora srca razbježali bi se od tebe!” (Alu Imran, 159.)

Ništa se nije slučajno dešavalo sa prvom generacijom muslimana. Svaki događaj, svaki detalj iz života Poslanika, s.a.v.s., i njegovih ashaba koji su nam vjerodostojno preneseni nisu slučajni. Uzvišeni Allah je Svojom savršenom mudrošću kreirao razne životne situacije putem kojih je Poslanik, s.a.v.s., objašnjavao propise. Radi ilustracije spominjem jedan jedini slučaj u kojem je Poslanik, s.a.v.s., „napravio grješku“ i klanjao pet umjesto četiri rekata podnevskog farza. To se desilo samo s jednim razlogom – da poduči ashabe, a i sve generacije muslimana do Dana sudnjega kako će se ponašati u sličnoj situaciju.

Tri prožimajuće faze u spoznaji vjere

Svaki čovjek se tokom svog života nalazi u jednoj od tri faze: mekkanskoj, predislamskoj fazi, mekkanskoj islamskoj i medinskoj fazi. Oni koji nisu muslimani se nalaze u mekanskoj predislamskoj fazi koja se najčešće imenuje džahilijjetom  (stanjem neznanja i nepoznavanja Uzvišenog Allaha). Ostale dvije faze se isprepliću kod svih muslimana u manjoj ili većoj mjeri. Kako? Recimo da neki čovjek ne klanja, ali obavi hadž. Propis klanjanja namaza je iz mekanske faze poslanstva, a propis obavljanja hadža iz poznije medinske faze. U pogledu namaza taj čovjek je još u svojoj Mekki i još uvijek nije učinio svoju hidžru, dok je u pogledu izvršavanja obaveze hadždža u poodmakloj medinskoj fazi.

Zar ne bi bilo sjajno kada bi se saglasili, i „mi“ i „vi“ da budemo svi „mi“, i da ne otvaramo sporna pitanja nego da trošimo vrijeme i energiju na naše uvažavanje, poštovanje, svakovrsno jačanje? Zar ne bi bilo sjajno kada bi oni učeni među nama osudili svaki pokušaj otvaranja spornih pitanja od strane onih kojima je lična promocija, lični interes ili senzacionalnost osnovni interes? Zar nemamo tako mnogo problema na čijem rješavanju možemo zajedno raditi i međusobno jačati?

Danas na svakom koraku se susrećemo sa ljudima koji se obraćaju medinskim rječnikom ljudima koji su na samom početku mekkanskog perioda. Tu leži naše nerazumijevanje i u tome se kriju naši brojni nesporazumi. Uzvišeni Allah nije zabranio kamatu, kao jedan od strašnih grijeha do pred kraj poslaničke misije Njegovog Posljednjeg Poslanika, s.a.v.s. Zašto? Naprosto zato što su se upravo u tom vremenu ispunile sve pretpostavke za donošenje takvog propisa. Do tada, kamata se nije hvalila i podržavala. Njeno prisustvo i praksa među muslimanima se tolerisala. Jednako tako, ljudi koji kvalitetno poznaju islamsko učenje i koji razumijevaju šta znače prioriteti u vjeri moraju znati prepoznati šta i do kada se može tolerisati, a sve zarad većeg interesa.

Ako neko jest ili smatra da jest u poodmakloj medinskoj fazi i želi govoriti samo tim jezikom, on postaje nerazumljiv, zbunjujući onima kojima je potrebno još govoriti jezikom prvih objava. On u biti ne govori ništa loše, ali postupa loše. On u biti govori istinu, ali u pogrešno vrijeme, na pogrješnom mjestu i pogrešnim ljudima. Medinska faza poimanja vjere, posebice kod onih koji islamu druge podučavaju, mora u sebi sadržavati znanje i mudrost u postupanju. Zar Uzvišeni Allah nas ne podsjeća da se na put našeg Gospodara ima pozivati mudro i na lijep način. Nije dovoljno da sadržaj poziva bude ispravan, potrebno je da način pozivanja bude mudar i lijep. Upravo u ovome pronalazimo razloge da se laž koja se lijepo i mudro pakuje može i stoljećima prodavati, a da istina koja se loše i na ružan način drugima dostavlja biva odbijena i ne uspijeva osvojiti srca ljudi.

Razumijevanje prioriteta, nužne postepenosti u primjeni propisa, duboko razumijevanje za stanja u kojima se nalaze naša braća muslimani, lijepo mišljenje o njima, mudrost i odmjerenost u djelovanju, te prihvatanje islamskog bratstva i međusobnog uvažavanja kao jedinog modela našeg ophođenja jednih s drugima je najvažnija obaveza svih nas. Poslanik, s.a.v.s., nas cijelim svojim životom uči kako govoriti, kako raditi, kako o drugima misliti, kako rješavati probleme, kako saburati, itd.

Međumuslimanski odnosi danas na globalnom planu nisu bili, čini se, nikada gori. Nikada nismo lošije razumijevali prioritete našeg djelovanja, nikada nismo imali manje razumijevanja jedni za druge, nikada nismo ružnije mislili o muslimanima koji nešto drugačije misle od nas, nikada nam nije bilo manje stalo do odmjerenog i mudrog djelovanja, nikada islamsko bratstvo i međumuslimansko uvažavanje nije bilo na nižoj razini i nikada prije nismo pridavali toliku važnost sporednim propisima i pitanjima neslaganja kao danas. Šta se to s nama dešava?

Moratorij na razgovor o primjeni (nekih) sunneta i iskorjenjivanje bid'ata

Zar nije krajnje vrijeme u kojem bi – oni koji su znaniji i bolji među nama, ili smatraju sebe znanijim i boljim, ili ih mi smatramo znanijim i boljim –  trebali napustiti rasprave? Zar nije krajnje vrijeme da stavljamo u prvi plan sve ono što nas zbližava i oko čega nemamo različite stavove, a da na sve ono oko čega se sporimo stavimo moratorij na razgovor o tome? Zar nam treba još dokaza, osim naše surove stvarnsti, da je kontraproduktivno insistiranje na važnosti ostavljanja/slijeđenja (nekih) novotarija, jer to samo pojačava i dublje ih ukorijenjuje u praksu onih s kojima se ne slažemo? Zar nije najveća novotarija sa najsurovijim posljedicama izazivanje neprijateljstva među muslimanima?

Zar ne bi bilo sjajno kada bi se saglasili, i „mi“ i „vi“ da budemo svi „mi“, i da ne otvaramo sporna pitanja nego da trošimo vrijeme i energiju na naše uvažavanje, poštovanje, svakovrsno jačanje? Zar ne bi bilo sjajno kada bi oni učeni među nama osudili svaki pokušaj otvaranja spornih pitanja od strane onih kojima je lična promocija, lični interes ili senzacionalnost osnovni interes? Zar nemamo tako mnogo problema na čijem rješavanju možemo zajedno raditi i međusobno jačati? Problemi nemorala, alkoholizma, kocke, lažnog svjedočenja, psovke, prjevare, neizvršavanja namaza, zekata, nedovoljne odgovornosti prema preuzetim obavezama… samo su neki i svima nama zajednički problemi. I pomrijet ćemo, a nećemo ih riješiti.

Zašto se od +333 sunneta kojih nema u primjeni mora insistirati na onih 5 koji nas (po)dijele na „mi“ i „vi“. Ne, ne dijele nas sunneti, nego naše pogrješno razumijevanje njihove primjene. Zašto se sve prakse i običaji, na koje se ukazuje kao pogrješne, konačno ne počnu rješavati tamo gdje je mjesto – među ulemom. Mudro, hladne glave, iskreno i dobronamjerno uvažavajući u potpunosti naš amijent.

Danas skoro niko ne govori o propisima iz oblasti bračnog, nasljednog, vakufskog, građanskog… prava. Zakačili smo se samo ibadeta i to u onoj mjeri u kojoj se naglašavaju razlike, i to one vizuelne. Da Allah sačuva!

Sasvim sam siguran da nikoga neće uvesti u Džennet pregršt sunneta koje prakticira, a da upravo s njima bode oči svojoj braći i sestrama i naglašava međusobnu razliku koja se često pretvara u međusobni animozitet, a nerijetko i u rasprave o ispravnosti nečije vjere koje se (često) završavaju svađom i uvrjedama. U isto to vrijeme mnogi sunneti ostaju neprimijenjeni, samo zato što nisu vidljivi za oči onih s kojima dijelimo isti životni prostor.

Prve generacije muslimana, na koje se pozivamo, nisu se uopće bavili pitanjima o kojima će se naši sjajni i dragi šejhovi poput imama Tahavija, Maturidija, Eš'arija, Gazzalija, Malika, Ebu Hanife, Ahmeda, Šafije, Ibn Tejmijje i dr. kasnije razići. I bili su sjajni muslimani. U temeljima naše vjere ne stoji da se moramo očitovati o ovim pitanjima. Zato – ostavimo to! Ne zbunjujmo narod!  Poštujmo naše imame u mezhebima, jer sve što su činili, činili su s dobrim namjerama i pokušavali dati najbolje i najispravnije odgovore.

Primjena nekih sunneta i(li) novotarija kao kamen spoticanja

Insistiranje na mezhebsko-vizuelnoj razlici je štetno u ovom vremenu. Insistiranje da se ožive i spuste među obične ljude teme o kojima su se naši dragi i cijenjeni imami razilazili je najveći šejtanski uspjeh. On nas ne uspijeva odvratiti od islama, od brige za našom ahiretskom sudbinom, ali nas uspijeva nagovoriti da se bavimo temama koje rasturaju naše bratstvo i ruše naš ahlak. Umjesto dubokog razumijevanja, blagog postupanja i činjenja dove Uzvišenom za našu braću i sestre koji čine nešto pogrješno – svjesno ili nesvjesno, sa znanjem ili bez znanja – mi smo odabrali etiketiranje, mržnju, prijezir, ogovaranje, ismijavanje, zluradost, ružno mišljenje, utjerivanje u laž, insistiranje na svome stavu, osvetnički pristup i sl.

Zašto se od +333 sunneta kojih nema u primjeni mora insistirati na onih 5 koji nas (po)dijele na „mi“ i „vi“. Ne, ne dijele nas sunneti, nego naše pogrješno razumijevanje njihove primjene.

Zašto se sve prakse i običaji, na koje se ukazuje kao pogrešne, konačno ne počnu rješavati tamo gdje je mjesto – među ulemom. Mudro, hladne glave, iskreno i dobronamjerno uvažavajući u potpunosti naš amijent.

Pošto, očigledno, nismo trenutno u stanju odmah pristupiti tome, a zarad općeg interesa muslimana bilo bi korisno da se sva naša sporna pitanja stave na – stand by (čekanje i odgodu). Ne možemo da ih „ugasimo – turn off“, jer je to nemoguće, ali da privremeno nestane slike i tona u našim neslaganjima i da se u međusobnoj bratskoj ljubavi i uvažavanju osposob(ljava)imo da za neko vrijeme otvaramo pitanja koja smo stavili na čekanje. Među ulemom.

Allahov Poslanik, s.a.v.s., je kazao u hadisu: ”Nijedan narod nije zalutao nakon upute na kojoj je bio, osim nakon što su počeli sa raspravom.” (Tirmizi, Ibn Madže, Ahmed)

Također je kazao: „Ja garantujem kuću u podnožju Dženneta onome ko ostavi raspravu pa makar bio u pravu.“ (Ebu Davud)

Jesmo li narod koji je zalutao ili smo, pak, narod kojem nije stalo do Dženneta? Po načinu kako postupamo znat ćemo odgovor.

(preporod.com)

30dec

Sergija za pomoć narodu Sirije: Džemat GAM iz St. Gallena u Švicarska prikupio 18.500 KM

Na tragu posljednjih dešavanja u Siriji, a posebice u Halepu, Rijaset Islamske zajednice u BiH je organizirao prikupljanje finansijske pomoći za narod Sirije. Vjernici su pozvani da svojim prilozima podrže ovu akciju i omoguće da se na razne načine zbrinu hiljade djece, staraca i raseljenih lica.

Džemat Gazi Alijin mesdžid iz St. Gallena, koji broji svega 300 članova, je prepoznao važnost i potrebu prikupljanja pomoći i uložio značajne napore u animiranju svoga članstva da uzmu učešće u ovoj korisnoj aktivnosti.

Tako da konačna cifra prikupljenih sredstava prikazanih u konvertibilnim markama iznosi nešto više od 18.500 KM.

Potrebno je spomenuti da ovo nije prvi put da džemat Gazi Alijin mesdžid iz St. Gallena ima zapažene rezultate u pružanju pomoći onima kojima je pomoć potrebna. Ovdje izdvajamo primjer kada je nakon poplava u BiH, maja 2014. godine, ovaj džemat sakupio i realizirao pomoć u vrijednosti većoj od 100.000 CHF (180.000 KM). Od ovih sredstava su izgrađene tri porodične kuće Bošnjacima iz Podrinja, a koji su ostali bez svojih domova kao posljedica velikih klizišta.

Pored ovih humanitarnih aktivnosti džemat GAM se ističe i u akcijama prikupljanja zekata i sadekatu-l-fitra koje svake godine organizira Rijaset Islamske zajednice u BiH. U prošlogodišnjoj akciji ovaj džemat je sakupio 57.980 CHF (105.000 KM) i nalazi se među desetak najuspješnijih džemata Islamske zajednice u BiH.