Category

Tekstovi

10mar

Detaljno o Mi'radžu

I PRIJE MI'RADŽA

Miradž je Allahov, dželle šanuhu, dar i nagrada poslaniku Muhammedu, alejhisselam. Jer on se događa nakon desetogodišnjih iskušenja Poslanika, alejhisselam, na polju pozivanja u islam (da'weta), i svih onih silnih nevolja i nedaća koje su ga pratile. Ali, Poslanik, alejhisselam, nije odustajao. I potom biva nagrađen – Miradžom. U Kur'anu se veli: Pa, zaista, uz tegobu ima olakšanje,/ zaista, uz tegobu ima olakšanje! (El-Inširah, 5-6) Pouka je sasvim jasna: Rezultati i nagrade (tj. Božija pomoć) dolaze nakon napornog rada, truda i zalaganja!

U biografskoj literaturi o našem Poslaniku, alejhisselam, kao i u tefsirima, posebno onim sufijske provinijencije, navodi se događaj pod nazivom šeqqu s-sadr (dosl. otvaranje Poslanikovih grudi), koji se, zapravo, i zanimljivo, dogodio tri puta (Ibn Hadžer): prvi put, kada je imao pet godina – što sugerira njegovu duhovnu čistotu prije poslaničkog vakta; drugi put, pred poslanstvo – radi pripreme za primanje Objave i, treći put, pred Miradž – radi viđenja najvećih znamenja.

Onaj ko želi postići duhovne kvalitete mora (u)činiti iskrenu teobu (tewbeten nesuha) od grijeha i održavati duhovnu čistotu baš kao što održava i onu fizičku!

II ISRA I MIRADŽ

Doslovno značenje riječi isra jeste ‘započeti putovanje noću’. U ovom kontekstu ona se odnosi na putovanje Muhammeda, alejhisselam, od Mesdžidu l-Harama u Mekki (iz kuće Ummihane, kćeri Ebu Talibove) do Mesdžidu l-Aksaa u Jerusalemu (El-Isra’,1). Miradž doslovno označava stepenice ili deredže. Obično se razumijeva i prevodi kao ‘uzdignuće’ poslanika Muhammeda, alejhisselam, na nebesa.

Iz opis Israa i Miradža uočava se pet ‘prijevoznih sredstava’ kojima se Poslanik, alejhisselam, prevozio (Ruhu l-bejan, 5/125).

Burak (bijela životinja, manja od mazge a veća od magarca) – od Mekke do KudsaPredaja veli da melek Džibril dobiva naredbu da ide u Džennet i da u njemu nađe jednog buraka kojeg će dovesti

Muhammedu, alejhisselam. Između 40 000 buraka – namijenjenih kao jahalice poslanicima i vjerovjesnicima – zatiče jednog koji se izdvojio i koji plakaše, niti jede, niti pije, gledaše… A razlog tog njegovog stanja bijaše duboka čežnja za Muhammedom, alejhisselam, i susret sa njime. U noći Israa njegova želja se ostvarila: Šta ko želi – ono hoće dočekat, samo treba nekoliko pričekat, veli pisac poznatog Mevluda.

Burakov opis je impozantan: sav je od dragulja, miska i anbera; uzde su mu od bisera, prekrivač od džennetskog brokata, a brizina mu je dužina pogleda. Zbog svoje brzine i nazvan je burakom (od riječ berk – munja), a veli se i zbog jačine svoga sjaja i blistanja; ar. berīk (Nevevi).

Ova džennetska životinja, ovaj burak, iskazuje neopisivu čežnju, želju i ljubav za Poslanikom, alejhisselam – pa zar vjernici ne bi trebali iskazivati veću ljubav prema njemu i prema slijeđenju sunneta voljenog Poslanika od jedne jahalice?!

Burak prevozi Poslanika, alejhisselam, do Mesdžidu l-Aksaa u Jerusalem. Dakle, u grad koji su posebno blagoslovljen od Uzvišenog Allaha. Jer je Jerusalem, između ostalog, pravac prve Kible i mjesto gdje vršenje određenih dobrih djela i dužnosti donosi posebnu nagradu. I evo, on je odredište Israa i mjesto odakle će Muhammed, alejhisselam, učiniti svoj Miradž. Na koncu, Jerusalem je ”Blisko mjesto” u kome će ljudske duše biti pozvane na suđenje (Qaf, 41).

Prema jednim hadisima, kada je Muhammed, alejhisselam, na Buraku došao do Mesdžidu l-Aksaa, ”svezavši Buraka za jednu halku” (kasnije nazvan Burakov zid koga jevreji danas zovu Zid plača), drugi poslanici su već bili tamo i on ih je predvodio u dva rekjata namaza. U drugim hadisima stoji da se taj namaz obavio po povratku sa Miradža. Neki su, proučavajući i usaglašavajući hadise, ustvrdili da je Poslanik, alejhisselam, zapravo, klanjao dva puta. Prvi put klanjao je sam, prije svog uzdignuća, a, po povratku, klanjao je kao imam drugim poslanicima.

Nakon tog namaza, bilo pojedinačnog ili zajedničkog, Poslanik, alejhisselam, sa Stijene, u središtu današnje Kubbetu s-sahra (tj. Kuple na stijeni, ili Zlatne džamije, ili Džamije sa zlatnom kupolom, ili Omerove džamije, u Starom gradu Jerusalemu u Haremu džamije Mesdžidu l-Aksa, čija je kupola crna) otpočinje svoj Miradž, a i Stijena je krenula za njim pa zastala i u zraku ostala! Čak i nežive stvari čeznu za najboljim stvorenjem, ali ima srca tvrdih kao kamen ili još tvrđih…

Miradž (smaragdno zelene stepenice) – od Kudsa do prvog neba

Već smo istakli sa Miradž doslovno označava stepenice ili deredže. Na tim smaragdno zelenim (Ibn Dihje) ili zlatno srebrenim (Ka'b el-Ahbar) stepenicama sazdanim, kako se još veli, od safira i topaza, i koje se spuštaju na lancima od bisera, Poslanik, alehisselam, uzdignut je na prvo nebo. U hadisima se spominje kako onaj koji umire svoj pogled upire prema ovim stepenicama, ovom Miradžu, i pogled mu se ukoči kad ih ugleda (Kurtubi, Tezkira, 132; Muslim, 921). Dakle, po ovim najljepšim stepenicama ikada viđenim nazvan je cijeli događaj Miradža.

Na krilima meleka – od prvog do sedmog neba

Od prvog do sedmog neba Poslanik, alejhisselam, proputovao je na krilima meleka. Allah, dželle šanuhu, pokazao je i nebeskom carstvu vrijednost Njegovog miljenika; svi su imali koristi od viđenja Alejhisselama: meleci, poslanici… Na svakom nebu Poslaniku, alejhisselam, iskazana je dobrodošlica. Nadmašio je i najodabranije poslanike, pa je zato i njegov ummet najbolji ummet. Sedam nebesa za naša ljudska djela predstavljaju sedam filtera, tj. djelo koje prođe svih sedam nebesa je kabul (vidi duži hadis koji o tome govori u: Gazali, Početak upute na Pravi put, 91-95).

Svim silama valja se čuvati sedam stvari koje upropaštavaju djela: 1) ogovaranja, 2) dunjalučkog ugleda, 3) oholosti, 4) samodopadljivosti, 5) zavidnosti, 6) ne milostivnosti prema Allahovim robovima i 7) ne činjenja zarad Allahovog zadovoljstva. Ovih sedam stvari korespondiraju sa sedam nebesa.

Na krilima Džibrila – od sedmog neba do Sidre (”Lotosovog drveta” na sedmom nebu, krajnje granice Ovoga svijeta)

Muhammed, alejhisselam, meleka Džibrila vidio je dva puta u njegovom melekanskom liku: jednom na zemlji ispred pećine Hira i jednom na nebesima prilikom Miradža. Prvi put, na zemlji, desilo se kad je Džibril zastao u zraku, na ‘obzorju najvišem’ tj. na strani odakle sunce izlazi, i raširio svoja krila prekrivši horizont, pa je Poslanik, alehisselam, pao u nesvjesno stanje, a onda mu Džibril došao u liku čovjeka brišući prašinu sa njegovog lica, i na to se odnose Allahove riječi: pa je bio koliko dva luka, ili bliže (En-Nedžm, 9). Drugi put ga je Poslanik, alejhisselam, vidio na na nebesima, kod Sidre (Sidretu l-Muntehaa). Niko od vjerovjesnika nije vidio Džibrila u njegovom melekanskom liku osim našeg vjerovjesnika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem (Tefsiru l-Hazin, 4/213).

Džibril i Muhammed, alejhisselam, prolaze prostor od sedmog neba do Sidre. Džibril je tom prilikom Poslaniku, alejhisselam, kao njegov učitelj (Poučava ga jedan žestoke snage, En-Nedžm, 5), pokazivao mnogobrojna čudna stanja ljudi koji se kažnjavaju objašnjavajući mu zbog čega se kašnjavaju. Iz tog njihovog druženja i dijaloga možemo naučiti da se posebno valja čuvati velikih grijeha, a ako se, ipak, učine, odmah se treba pokajati i na njih se više ne vraćati!

Došavši do Sidre, koju je pokrivalo ono što ju je pokrivalo (En-Nedžm, 16), Poslaniku, alejhisselamu, objavljuje se zvršetak sure El-Bekare. Šta je to pokrivalo Sidru? ”Obruč od zlata” (Ibn Mes'ud), a veli se: mnogobrojni meleci. U hadisu se navodi: ”Prikrile su je boje, a ja ne znam šta su one!” (Ibn Džuzejj, Olakšani komentar Kur'ana, 6/11)

Kod Sidre Poslanikov pogled nije skrenuo, a niti prekoračio (En-Nedžm, 17). Ovo je opis Vjerovjesnikovog, sallallahu alejhi ve sellem, vrhunskog edeba (profinjenog ponašanja) na ovom mekamu (kod Sidre, gdje su umovi zbunjeni, gdje noge posklizuju i pogledi naginju) jer se nije okretao desno-lijevo (Tefsiru l-Kurtubi, 17/98).

Da, zapamtimo, na putovanju u Allahovu blizinu neophodan je edeb!

Refref – od Sidre do Mjesta susreta i munadžata

Melek Džibril nije mogao nastaviti putovanje dalje od Sidre, što znači da je Muhammed, alejhisselam, odabraniji kod Allaha, dželle šanuhu, od svih meleka i svih ljudi. Refref je zelena džennetka nosiljka ili nosiljka sastavljena od džennetskih zelenih ptica. Nakon što je refref došao do određene granice, Poslanik, alejhisselam, je bio uveden u prostor svjetla gdje je bio Susret i razgovor sa Uzvišenim Allahom.

III SUSRET SA UZVIŠENIM ALLAHOM

Kruna ovog veličanstvenog putovanja je el-lika (susret sa Uzvišenim Allahom, boravak u uzvišenom prisustvu, na zadovoljnom mjestu kod Vladara Moćnoga). Kada se našao u ovoj blizini i mjestu munadžata Poslanik, alejhisselam, uputio je pozdrav riječima: Et-Tehijjatu lillahi ve s-salavatu ve t-tajjibatu, a Allah, dželle šanuhu, je otpozdravio riječima: Es-Selamu alejke ejjuhennebijju ve rahmetullahi ve berekatuhu.
Poslanik, alejhisselam, vratio je selam na sve dobre robove, nikada ne zaboravljajući svoj ummet: Es-Selamu alejna ve ala ibadillahi s-salihin.

Kada smo na Et-Tehijjatu trebamo sebi predočiti ovaj veliki događaj i iznova posvjedočiti svoje ubjeđenje riječima: Ešhedu en la ilahe illellah ve ešhedu enne Muhammeden abduhu ve resuluhu.

Na ovom časnom mjestu Allah, dželle šanuhu, je:

  • podario najveći dar – pet dnevnih namaza;
  • obećao oprost grijeha onim ljudima iz ummeta koji ne budu činili širk i
  • obećao nagradu za dobro djelo od 10 do 700 puta.

Naš miradž – napredovanje ka Allahovoj blizini i Njegovom zadovoljstvu – ostvarujemo svaki dan kroz: abdest, namaz, tespih i dove. Svi muslimani su kadri duhovno (ruhani) iskusiti miradž, dok u slučaju blagoslovljenog Poslanika i samo u njegovom slučaju Miradž nije bio samo duhovni nego i tjelesni (džismani) (Nasr, Muhammed – čovjek Božiji, 33-34).

Dr Almir Fatić

(preporod.com)

10mar

MIRADŽ – DOKAZ ALLAHOVE DŽ.Š. MILOSTI I SVEMOĆI

Slavljen neka je Onaj koji ga je u jednom casu noci preko svoga roba iz Mesdžidul-Harama u Mesdidžul-aksa, ciju smo okolicu blagoslovili kako bismo mu neka znamenja Naša pokazali. On, uistinu, sve cuje i sve vidi. (El-Isra’,1)

El-Isra’ je 17. sura u kur'anskom poretku. Ima 111 ajeta. Objavljena je u Meki, osim 26, 32, 33, 57. i od 73. do 80. ajeta koji su objavljeni u Medini.
Njen pocetak je intoniran slavljenjem Allaha, a završetak zahvalom Allahu. Sadrži nekoliko tematskih cjelina, a najizražajnije su one što govore o vjerovanju, pravilima društvenog i pojedinacnog ponašanja kao i kazivanja o sinovima Israilovima. Ova sura se u nekim izvorima spominje i kao Benu Israil.
Govoreci o vrijednostima ove sure dr. Vehbe Zuhajli u tefsiru (Et-Tefsirul-Vedžiz) navodi predaju od Aiše, r.a, «da je Vjerovjesnik, s.a.v.s, svake noci ucio suru Benu Israil i Ez-Zumer». )
U ovom radu predmet naše pažnje bice prvi ajet, po kojem je sura i dobila ime, a to je ajet koji govori o Nocnom putovanju (El-Isra») posljednjeg Allahova poslanika, s.a.v.s. Ajet, ustari, govori o dvije etape Poslanikovog, a.s, puta. On je u dijelu jedne noci prenesen od Mesdžidul-harama (Kabe) u Meki, do Mesdžidul-aksaa (džamije) u Jerusalemu. Potom je odveden kroz sedam nebesa do uzvišenog prijestolja, odnosno odveden je u najudaljenije nebeske sfere u neposrednu blizinu Tvorca svjetova Allaha dž.š.

To Poslanikovo, s.a.v.s, putovanje dogodilo se, prema vecini islamskih ucenjaka, 27. noci mjeseca redžeba, u godini prije Hidžre. Važno je napomenuti da je mjesec redžeb jedan od cetiri sveta mjeseca (ešhurul-hurun). U njemu je zacet posljednji Allahov poslanik (u utrobi majke) i tako iz višeg svijeta spušten u niži, a Mi'radžom je ponovo iz nižeg svijeta, uz posebne pocasti, uznesen u viši svijet.
Allah, dž.š, redovito podvrgava svoje iskrene robove velikim iskušenjima prije nego što ce ih nagraditi. Prisjetimo se, Resulullahovom Mi'radžu prethodile su godine teških iskušenja, koja je on s velikom odlucnošcu i požrtvovanjem podnosio, godine sveopceg bojkota, onda smrt njegove vjerne supruge hazreti Hatidže, a potom smrt amidže Ebu Taliba. Ne treba zaboraviti da je Poslanik, a.s, u licnostima tih dviju osoba imao neizmjernu podršku i zato je zbog bola za njima tu godinu nazvao Godinom žalosti (amul-huzn)

Vecina njegovih sljedbenika, zbog mušrickih progona, nalazila se u Abesiniji, tako da je smrcu supruge i poglavara roda ostao i bez posljednje podrške. I, baš u danima sveopce tuge dolazi poziv na Nocno putovanje kakvo niko ni prije ni poslije nije imao, putovanje gdje ce se suociti s božanskom prisutnošcu.
Medu komentatorima Kur'ana polemisalo se o tome da li je Poslanikovo putovanje bilo duhovno, ili tjelesno i duhovno, je li se taj dogadaj desio u budnom stanju ili je to bio snovidenje Allahova poslanika, a.s. Sam Poslanik, a.s, opisao je to stanje sljedecim rijecima: «Nalazio sam se negdje izmedu sna i jave» )
Poslanik daje opis Mi'radža koji je prenijelo 45 njegovih drugova.Mi cemo se osloniti samo na skracena svjedocanstva Buharije i Muslima, koji pricaju da se Poslanik jedne noci nalazio sam kod kuce – ili prema nekom drugom prenosiocu – u dvorištu Ka'be – kad mu pristupi melek Džebrail i raspori mu grudi da bi umio srce njegovo; zatim ga nebeskim kolima (burak, iz istog korijena kao i berk, što znaci munja) povede na put u nebo. Na svakom od sedam nebesa upozna po jednog velikog Poslanika: Adema, Isaa i Jahjaa, Jusufa, Idrisa, Haruna, Musaa i Ibrahima, alejhimusselam. Otišli su potom još više, tamo otkud se cuo zvuk božanskog pera koje piše božanske odluke i sudbinu. Onda ga Džibril dovede do ranice koju on ne smjede prekoraciti, te mu pokaza put kojim ce sam krociti. Muhamed, a.s, nastavi put, te bi konacno nagraden božanskom prisutnošcu. Allah, dž.š, se s njim poselami i obdari ga posredništvom (šefaatom) sredstvom svetih ljudi. Poslanik posjeti Granicno stablo (Sidretul-munteha), Džennet i njegove radosti, Džehennem i njegove strahote.

Na povratku se zadrža u Jerusalemu, poprištu ranijih objava, gdje ga docekaše svi raniji poslanici, a.s, te zajedno obaviše namaz koji je predvodio Muhammed, a.s. Nakon toga, Poslanik, a.s, vratio se u Meku ). Specificnost tog dogadaja utoliko je veca što su Isra i Mi'radž trajali toliko da se postelja Poslanikova, a.s, nije bila ni ohladila, a on se povratio s putovanja.
Prva koja je doznala o Poslanikovom nebeskom putovanju je njegova amidžišna Ummi Hana kod koje je te noci bio u gostima. U trenutku kada je Vjerovjesnik, a.s, odlucio da izade i upozna javnost o svom velicanstvenom dogadaju, Ummi Hana ga povuce za odjecu, a on je upita Šta ti je! – Bojim se, odgovori ona – da te tvoj narod nece ugoniti u laž ako im to kažeš». On odgovori – Pa, i ako me budu ugonili u laž!? )
Taj slucaj izazvao je burne reakcije u javnosti.Mušrici su Poslanikovu pricu o Mi'radžu objašnjavali kao halucinacije ili kao dobro smišljenu laž. U omalovažavanju kompletnog dogadaja posebno se isticao Ebu Džehl koji je, u namjeri da demantira Poslanika, sabrao svoje sunarodnjake, kako bi im Poslanik, a.s, izravno govorio kuda je išao i šta je sve vidio. Propaganda je bila toliko žestoka da se jedan broj pristalica Muhameda, s.a.v.s, pokolebao i napustio islam.

Ebu Hurejre, r.a, navodi da je u vezi s tim provokacijama Allahov poslanik, a.s, rekao:
«Kada sam bio u hidžri (polukrugu) uz Kabu, sjecam se da su me Kurejšije ispitivale o mom nocnom putovanju. Pitali su me o detaljima Bejtul-makdisa (džamiji u Jerusalimu), u koje nisam bio siguran, pa sam se izuzetno zabrinuo, kao nikad ranije. Ali, Allah mi ga je predstavio tako da sam gledao u njega. Ništa me nisu upitali, a da ih o tome detaljno nisam izvijestio. )
Za mušrike je bilo posebno važno pokolebati Ebu Bekra kao uglednog i pouzdanog pristalicu Poslanika, s.a.v.s, Ibn Šihab kaže da je Ebu Seleme ibn Abdurrahman rekao: «Grupa Kurejšija otišla je kod Ebu Bekra i rekla: – Zar ti misliš da je tvoj drug otišao do Bejtul-makdisa, a zatim se vratio do Meke u jednom dijelu noci? Ebu Bekr, r.a, ih je upitao: Zar je to on rekao? Odgovorili su: Da! Ebu Bekr im je na to uzvratio rekavši: – Svjedocim, da ako je to on rekao, da je istinu rekao! Rekli su – ti si mu povjerovao da je došao do Šama (Palestine) u jednoj noci, a zatim se vratio do Meke prije nego je svanulo! Pa ja sam mu povjerovao i više od toga. Povjerovao sam mu kad je poceo primati Objavu s neba».

Ebu Seleme kaže: Zbog takvog držanja, Ebu Bekr je prozvan Es-Siddik )
U povodu ovog izuzetnog dogadaja i objašnjenja njegove istinitosti materijalnim dokazima koje su tražili savremenici Alejhisselama u kazivanju o Bejtul-makdisu i opisu karavane, da se primijetiti da Vjerovjesnik, s.a.v.s, nije mario za osnovani Ummi Hanin strah. Iako je bio svjestan moguceg ismijavanja, Poslanik, s.a.v.s, nije se libio javno iznijeti cinjenice o dogadaju koji se uistinu desio, pa cak ni nakon što su ga neki napustili. Njegovo pouzdanje u istinu bilo je jace od bilo kakvih provokacija i podrugivanja.
«U ovome je dobar primjer svim nosiocima poziva da javno iznose istinu, ne plašeci se kako ce to ljudi primiti, ne laskajuci ljudima, niti ocekujuci da oni budu zadovoljni pa da to odobre, ako se to suprotstavlja istini koja se izlaže» )
Medu komentatorima ovog dogadaja neki zastupaju mišljenje da je Poslanik, s.a.v.s, nakon što je prekoracio granicu Sidretul-muntehaa, vidio Uzvišenog Allaha. Medutim, ugledni ashab Ebu Hurejre, r.a, kaže: Pitao sam Allahova poslanika, s.a.v.s, – jesi li vidio svoga Gospodara? Odgovorio je: – Svjetlost – Nur – gdje god sam pogledao – pa kako da Ga vidim?! )

Na Mi'radžu je Allahovom poslaniku, s.a.v.s, propisan namaz. Prvo 50, pa je na nagovor Musaa, a.s, Poslanik, a.s, molio Alaha da to smanji, bojeci se da sljedbenici njegovi nece moci sve obavljati «Neprestano sam se vracao izmedu svoga Gospodara i Musaa, a.s, sve dok mi Allah ne rece: «Muhamede, njih je pet u toku dana i noci, a svaki namaz broji se kao deset, što cini 50 namaza. )
cinjenica da je namaz propisan na Mi'radžu, velicanstvenom i za ljudski um nepojmljivom dogadaju, ukazuje na veliku važnost namaza u životu svakog muslimana i muslimanke. Brojni su hadisi Allahovog poslanika koji govore o znacaju namaza, a jedan od njih je i hadis u kojem Vjerovjesnik, s.a.v.s, kaže da je namaz mi'radž vjernika.
U predmetnom ajetu, Uzvišeni nam objašnjava svrhu Poslanikovog mi'radža rekavši: LI NURIJEHU MIN AJATINA (da bismo mu neka znamenja Naša pokazali». Uz to što je vidio neke odabrane poslanike, alejhimusselamu, pokazan mu je i Malik, cuvar Džehennema. U jednom trenutku uveden je u Džennet u kome je vidio raznovrsne ogrlice, derdane od bisera, a zemlja dženetska bila je od miska. )
Vidio je Sidretul-munteha koji su prekrivale Allahove velicanstvene stvari: ležaljke od zlata, razlicite boje, kao i meleki, a tu je vidio i Džibrila u njegovom stvarnom liku sa 600 krila. Vidio je takoder, zeleno uzglavlje-Refref – koje je prekrilo horizont. Vidio je i Bejtul-ma'mur (Nebesku kabu) i Ibrahima, a.s, graditelja Zemaljske kabe, naslonjenog ledima na nju. U Nebesku kabu svaki dan ude sedamdeset hiljada meleka koji u njoj ibadet cine i ne vracaju se u nju više do Sudnjeg dana. )
Važno je napomenuti da Uzvišeni u ajetu spominje atribut roba a ne poslanika «koji je u jednom casu noci preveo svoga ROBA…».

«Komparirajuci ovaj problem sa kršcanskim poimanjem, gdje se svojstvo ubudijjeta (obožavanja) pomiješalo sa svojstvom «uluhijjeta» (obožavanog), Isus je postao i «prorok» i «bog». Ovaj kur'anski termin «bi abdihi» jasno je povukao crtu izmedu takvog poimanja ovog problema i islamskog stava koji jasno istice covjekovu nemoc i Allahovu, dž.š, nadmoc!! ).
Mi'radž je zaokupljao pažnju velikog broja islamskih ucenjaka i pjesnika, ali i nemuslimana. «Tako profesor Miguel Asin sa Sveucilišta u Madridu pokazao je da je ova literatura o Mi'radžu imala jaki uticaj na evropsku književnost srednjeg vijeka, narocito na Danteovu «Božansku komediju» ).
Mi'radž je, zasigurno, jedan od Allahovih, dž.š, dokaza koji otkriva Allahovu, dž.š, svemoc i naklonost prema Njegovim izabranim robovima. Mi'radž je ucvršcenje za one cija su srca sklona istini i pravom vjerovanju, dok je za kolebljive i one cija su srca bolesna, prepreka i put do zablude. Zato Uzvišeni u istoj stvari jedne ucvršcuje a druge u zabludi ostavlja.

Molimo Te Gospodaru za cvrstinu uvjerenja u Tvom dinu, poslije cega nema kolebanja i zablude. Ti si, uistinu, neograniceno dobar i plemenit.
Amin

(iltizam.com – Halil Mehtic | Novi Horizonti br/str. 38 )
01feb

Dedžal i siromasi bez ponosa

Da li je Dedžal već ovladao našim duhom pitanje je na koje osim siromaha bez ponosa trebaju dati odgovor i pohlepni bogataši? Moderna tehnička civilizacija, govorio je briljantni mislilac Muhamed Asad ima sva svojstva i odlike Dedžala. Dedžal je slijep na jedno oko.

Moderna tehnička civilizacija, također. Dedžal izvan materijalnog progresa ne vidi nikakvu svrhu i smisao života. Moderna tehnička civilizacija ne poznaje i ni priznaje nikakve nematerijalne vrijednosti i načela. Njena naučna saznanja raspolažu moćima Dedžala jer omogućuju padanje kiše i rast biljaka, a njena medicina oživljava već otpisane na smrt. Materijalni progres moderne civilizacije tako je monumentalan i blistav, i u isto vrijeme globalan i očit, da ljudi slabe vjere počinju da joj se poput Božanstvu podanički dive i priklanjaju. Jedino oni koji su ostali istinski svjesni svoga Stvoritelja raspoznaju da obožavati Dedžala znači nijekati Boga.

A Dedžal se, tako nas uči naša vjera, ne zadovoljava polovičnim uspjehom. Sve dok ljudska duša odolijeva Dedžalovim zavođenjima i sve dok ciljeve života i život u cjelini gledamo sa oba oka, okom duha i materije, Dedžal u potpunosti nije obavio svoj posao. Zato Muhamed Asad pitanjem o slobodi našeg duha ostavlja prostora kakvoj-takvoj nadi da u bici sa jednookim Dedžalom nije sve izgubljeno: “Da li je Zapad uhvatio naše duše ili je samo dotakao naša čula?!“

Čini se da na Asadovo pitanje svako za sebe mora dati odgovor, jer svako najbolje zna šta se krije u njegovoj duši. Što se autora ovog teksta tiče, odavno primjećujem kako su utjecaji Dedžalovog zavođenja već duboko prodrli u našu preovlađujuću svijest, kriterije, navike i rezone. Dovoljno je kao ilustraciju spomenuti naš odnos prema siromaštvu.

Iako islam siromaštvo ne shvata kao vrlinu, Poslaniku Muhammedu, a.s. pripisuju se riječi فًهْرىٍ – Siromaštvo je moj ponos. I, zaista, ko je sa više ponosa i dostojanstva nosio svoje siromaštvo od časnog Poslanika Muhammeda, a.s.?! Da li je zbog gladi koju je nerijetko trpio i neimaštine koja je bila više redovno nego vanredno stanje u njegovom vlastitom domu, Poslanik Muhammed a.s. iznevjerio ili napustio ijedan princip za koji je živio?! Ima li u njegovom siromaštvu i traga danas tako rasprostranjenom osjećaju kompleksa manje vrijednosti zbog nemogućnosti da se ne posjeduju dunjalučka dobra?! Poslanikov ponos u siromaštvu njegovi ashabi i savremenici su shvatili na jedini etički ispravan način: bili su zadovoljni svojom nafakom i prezirali su svaki vid prosjačenja, jer prosjačenjem siromah postaje još siromašniji. Postaje siromašniji ponosom i dostojanstvom, a samim tim postaje slijep za bogatstvo i vrijednosti duha.

Siromaštvo je postalo sramota iako su velikani duha živjeli skromno i oskudno. Nažalost, veća je sramota nemati nego stjecati bogatstvo na sumnjiv i nedozvoljen način. Umjesto da ponosni siromasi kod nas uživaju posebno poštovanje, jer kako Kur’an kaže proseći ne dodijavaju ljudima, oni su za nas manje-više nevidljivi. Zar je onda čudo što je kod siromašnih već podavno nestalo dostojanstva i ponosa. Ko to bar jednom nije došao u iskušenje da se ulizuje bogatim i laska moćnicima kako bi popravio svoj socijalni status? Ko je, s druge strane, posljednji put osjetio istinsku želju i potrebu da se zbliži sa siromašnijim od sebe? U razgovoru sa običnim i marginaliziranim ljudima najviše pogađa povrijeđenost ljudi koji se žale da su marginalizirani samo zbog toga što su slabijeg materijalnog stanja. I šta se sve čini, kakvi se sve „podvizi“ i žrtve podnose da bi se umaklo tom usudu siromaštva?! Bez obzira na cijenu koju bijeg od siromaštva može podrazumijevati, uključujući žrtvovanje ponosa i časti, da bi se oslobodilo balasta neimaštine, da bi se iskoračilo iz mučne marginalnosti, pogazit će se i riječ i obraz, ostavit će se i porodica i toprak, zaboravit će se i otac i majka. Siromasi bez ponosa danas ostavljaju sve što su stekli nadajući se da će steći još više. Ostavljaju pristojne i solidno plaćene poslove u svojoj domovini i odlaze u evropske provincije raditi teže i manje pristojne poslove, a za koji će biti bolje plaćeni. S druge strane, u istoj toj domovini isplaćuju se toliko mizerne plaće i nadnice radnicima da poštenim ljudima ponos ne dozvoljava ropski rad i izrabljivanje. Tako se nedavno desilo da je na konkurs za posao u jednoj lokalnoj firmi prijavljeno troje kandidata. Firma je, inače, raspisala konkurs za četiri stotine slobodnih radnih mjesta.

Da li je Dedžal ovladao našim duhom pitanje je na koje osim siromaha bez ponosa trebaju dati odgovor i pohlepni bogataši. I jedni i drugi imaju simptome jednookog pogleda na svijet. Zbog tog pogleda ostaje se bez ispravne vizije života. I što je još pogubnije – ostaje se bez vjere.

Meho Šljivo

(preporod.com)

28sep

Čestitka za Dan Bošnjaka

Poštovani Sabahuddin efendija,

Najprije Tebi i Tvome džematu, a zatim svim Bošnjacima svijeta čestitam Dan Bošnjaka, 28. septembar.

Tog datuma, 1993. godine, Bošnjaci su odlučili da na sebe preuzmu odgovornost za svoju sudbinu; iz tuđih u svoje ruke; da okončaju 150 godina dugo doba nacionalne adolescencije, koje je predugo trajalo (primarno tuđom krivicom, djelimično i našom neosviješćenošću); vratili su svoje izvorno ime “Bošnjaci” i obnovili sintagmu “Bosanski jezik” kao ime svog jezika.

Dvije pjesme koje Ti šaljem, prilog su ovoj čestitci.
Neka nam je srećan DAN BOŠNJAKA.

Ferid

MOLITVA BOŠNJAKA

Bože,
Svima si darovao slobodu, znanje i savjest

Dopusti i meni
Da sam raskujem svoje okove
snagom koju si mi Ti dao
I neka me ne oslobađa niko drugi!
Ako treba da postanem
Rob svog oslobodioca
Ostavi me zauvijek okovanog

Bože,
Dopusti i meni
Da sam pronađem put do svog znanja
umom koji si mi Ti dao
I neka me niko ne vodi svjetlom svoje lampe!
Ako treba da progledam
tuđim vidom
Ostavi me zauvijek u mraku bespuća

Bože,
Dopusti i meni
Da sam okajem svoje grijehe
savješću koju si mi Ti dao
I neka me niko ne pere od mojih grijehova!
Ako treba da Tvoj oproštaj
zahvalim drugom
Ostavi me da griješan iziđem pred Tvoje lice

Ferid Muhić

BIO SAM U BOSNI

Predugo sam umjesto Bosne
U bisage, u vreće, u mješine kozje
U sepete, u torbe, u naćve,
U ćase, u tepsije, u sahane,
U ibrike, u bardake,
Trpao, sipao, nalivao,
Sve što usput nađoh

Dok mi od Bosne ne ostade ništa;
Ni zehre, ni mrve, ni truna, ni kapi,
Ni trijeske luči,
Ni leptirovo krilo,
Dok mi sva Bosna ne ishlapi,
Kao da je nikada nije ni bilo.

Prenuh se tek kada o Bosni stigoše strašni glasi,
Na srce mi kanu kap borove smole,
S mahovskih Rudina
Sjećanja mi spasi
Zlatni odsjaj dina,

Sada prelazim Savu kod Šamca,
Bosna, sva nauznak, Suncem obasjana!
Bezmjernim nebom plove bijela jedra
Drhtim dok prilazim Bosni
Kao da dragoj zalazim u njedra

Dalje, sve uz Bosnu rijeku,
Nailazi Bosna, zemlja tvrdih stijena,
Kaljava puta kroz kasabu,
U sebe zagledana,
U svoju istinu što odolijeva vijeku!

Cestom uskom zaprežna kola škripe, dorati znojni
(topot, praporci, povrh sjajnih sapi kamdžije fijuk!)
Goveda mirna, kraj puta, ponegdje ovce, tor
Brda se usjekla u plavet,
Bosna samonikla, sama sebi zavjet
Iz ljutog kamena niknut bor
U zenit neba poboden pijuk!

Evo i Žepča, u ravnom dolu,
Pod Jeleč planinom gdje je djevojka sokolu zulum učinila!
Već se vide:
Džamija, katedrala, crkva!
Zajedno stoje, vidaju rane
Dok vrelo Kiseljaka ključa
I bistrim mlazom crta Božju parabolu
U ove bezbožne dane!

Još korak i znaću
Ima li za mene Bosne,
Može li se još u Bosnu
Je li od Bosne ostalo išta,
Sem mezarja i zgarišta
Strijepim a kročiti moram,
Jer sav je naš put zbog jednog koraka

Tad se nebo smrknu, udari oluja
Kroz fijuke vjetra, iznenadni pljusak,
Sijev nebeske munje, moćni prasak groma
Kroz tutanj jarosni,
Obuze me snaga svijetle jasne misli:

Bio sam i biću
Zauvijek u Bosni!

Ferid Muhić

17avg

Početak mektebske nastave

Obavještavamo roditelje da dana 20. augusta 2017. godine u 09,00 sati, počinje nova mektebska godina u džematu Gazi Alijin mesdžid.

Polaznici će prvoga dana biti upoznati sa rasporedom odvijanja mektebske nastave.

Najmlađi polaznici, djeca rođena najkasnije do 31. jula 2013. godine mogu pohađati 1. grupu “Malog mekteba”.

Ne samo da je mektebska nastava jako važan segment u radu jednog džemata, ona je preduvijet opstanka džemata uopće. Zato Vas molimo da slanjem svoje djece u mekteb izvršite svoje obaveze prema Bogu dragome da adekvatno obrazujete i odgajate svoje dijete u dini-islamu i da s tim učestvujete u izgradnji i jačanju Islamske zajednice.

11avg

Akcija Kurbani 2017

Obavještavamo Vas, drage džematlije da u Islamskom centru GAM možete izvršiti uplatu kurbana.

Kroz učestvovanje u akciji Kurbani 2017 ne samo da izvršavate svoju obavezu klanja kurbana, nego pomažete i obrazovne institucije Islamske zajecnice, te razne humanitarne organizacije koje Rijaset IZ pomogne kroz doniranje kurbanskog mesa.

Također, obazbjeđivanjem kurbana preko Islamske zajednice u BiH pomažete povratnike od kjih će biti kupljeni kurbani.

Cijena ovogodišnjeg kurbana je 210 SFr.

Uplate možete izvršiti u Islamskom centru GAM do 30. augusta 2017. godine

02jul

Manifestacija “BAJRAM UZ GAM” je završena… Hvala Vam!!!

Uprkos kišovitom vremenu, više stotina posjetilaca je danas posjetilo Islamski centar GAM i time su dali svoj doprinos u realizacije Manifestacije.

Žao nam je ako sve one koji su danas došli i bili s nama nismo uspjeli adekvatno uslužiti. Nadamo se da imaju razumijevanja ako to nismo uspjeli. Desetine ljudi su se angažirali i uradili napore vrijedne pažnje i svake hvale, a sve u interesu što bolje orgnizacije i realizacije. Bez njihove žrtve realizacija manifestacije je bila nemoguća.

Trudimo se i trudićemo se da zajedno s Vama, dragi članovi i simpatizeri džemata GAM, budemo uvijek bolji i organizovaniji.

Zahvaljujemo se i mnogo nam znači posjeta članova drugih bošnjačkih džemata, a posebice pripadnika drugih nacija: Albanaca, Turaka, Arapa, Makedonaca i ostalih.

Dakako, radosni smo i zahvaljujemo se na prisustvu i značajnog broja nemuslimana koji su danas bili naši gosti.

Posebnu draž manifestaciji dala je najveća džezva na svijetu u kojoj se tokom dana pripremala bosanska kahva “Zlatna džezva”.

Djeca su prezadovoljna sadržajima koje smo za njih pripremili.

Danas smo dobili nove članove. Oženili jednog džematliju. Džamija je na podne-namazu bila puna kao da je bajram. Pa šta više poželjeti!

Mnogi prisutni su ponavljali iste riječi: “Ovo treba češće organizirati.”

Malo prije nego sam sjeo da pišem ove redove, ali evo i sad dok pišem, slušam ispod prozora kako aktivisti džemata GAM demontiraju postavljenu opremu i aparate. Briga o džematu i želja da on bude jači, organizovaniji i bolji je kod njih nadjačala sve druge moguće opcije kako provesti kišoviti vikend u St. Gallenu. Oni su odabrali da daju sve od sebe. Ponosni smo na njih!

Na kraju, da budemo malo neskromni, još jednog uspješno realiziranog projekata džemata GAM nadamo se da su svi članovi džemata GAM ponosni na svoj džemat, ali i na prijatelje i poznanike, braću i sestre iz drugih džemata.

Hvala Vam i vidimo se već (možda) 3. septembra 2017. godine na novoj manifestaciji “BAJRAM UZ GAM”

USKORO FOTO-GALERIJA SA MANIFESTACIJE!!!

21jun

Odlike noći Kadr

Hvala Allahu. Salavat i selam Muhammedu, njegovoj porodici, ashabima i svim iskrenim sljedbenicima do Sudnjeg dana. Amin.

Noć Kadr se odlikuje nad ostalim noćima sa nekoliko specifičnosti:

– U njoj je objavljen Kur’an, što potvrđuju Allahove riječi: „Mi smo ga objavili u noći Kadr.“ (El-Kadr: 1.)

– Ona je mubarek (blagoslovljena) noć, to znači da čovjek u toj noći može zaraditi mnogo dobrih djela i veliku nagradu kod Allaha Uzvišenog. Rekao je Uzvišeni: „Mi smo Kur’an obajvili u mubarek – blagoslovljenoj noći.“ (Ed-Duhan: 3.)

– Djela u njoj su bolja od djela u hiljadu mjeseci: ”Noć Kadr je bolja od hiljadu mjeseci.” (El-Kadr: 3.)

Islamski učenjaci – tumači Kur’ana, pojašnjavajući ovaj ajet, kažu: ”Ibadet u Noći kadra bolji je od ibadeta u hiljadu mjeseci u kojem nema te noći.”

– U ovoj noći odabrani Allahovi meleki, među kojima je najodabraniji Džibril alejhi selam, silaze na zemlju. Allah Uzvišeni je rekao: „meleki i Džibril, s dozvolom Gospodara svoga, spuštaju se u njoj zbog odluke svake.“ (El-Kadr: 4.)

– Ona je noć sigurnosti, mira i spasa, kao što je rekao Uzvišeni: ”sigurnost je u njoj sve dok zora ne svane.” (El-Kadr: 5.)

– Onaj ko ju u ibadetu i pobožnosti provede, biće mu oprošteni raniji grijesi. Kazao je Allahov Poslanik, sallallahu ’alejhi ve sellem: ”Ko Noć kadra provede u kijamu (klanjajući namaz), vjerujući u njen blagoslov, tražeći na taj način nagradu od Uzvišenog, bit će mu oprošteni prijašnji grijesi.” (Buharija i Muslim od Ebu Hurejre, r.a.)

Islamski učenjaci spomenuli su tri vrste ibadeta kojima, između ostalih, čovjek može upotpuniti ovu blagoslovljenu noć:
a – Namaz – kazao je Allahov Poslanik: ‘Ko provede Noć kadra u kijamu (klanjajući namaz), vjerujući u njen blagoslov, tražeći na taj način nagradu od Uzvišenog, bit će mu oprošteni prijašnji grijesi.’’ Cijela noć općenito je vrijeme u kojem je dozvoljeno klanjati nafila-namaz, stoga vjernik treba da Noć kadra u što većoj mjeri provede u namazu.

b – Dova i zikr – spominjanje Allaha; dova i zikr su općenito propisani, a posebno dova koja je spomenuta u hadisu Aiše, r.a. Naime, Aiša, r.a., upitala je Allahovog Poslanika: ”Allahov Poslaniče, kada bih znala da je Noć kadra, šta bih dovila Allahu u toj noći?” Na to je Allahov Poslanik rekao:

اللَّهُمَّ إِنَّكَ عَفُوٌّ تُحِبُّ الْعَفْوَ فَاعْفُ عَنِّي

 ”Reci: ‘Allahumme inneke Afuvun tuhibbul-afve fa’fu ‘anni’
‘Gospodaru moj, Ti si onaj koji prašta i voliš opraštanje, zato Te molim da meni oprostiš.”’ (Tirmizi, od Aiše, r.a., a vjerodostojnim ga je ocijenio šejh Albani)

Ovaj hadis nedvosmisleno ukazuje na propisanost upućivanja dove Allahu u ovoj blagoslovljenoj noći.

c – Učenje Kur’ana; mjesec ramazan općenito je mjesec druženja sa Kur’anom, naročito u Noći kadra, kada je ibadet bolji i vredniji.

d-Svaki drugi ibadet, poput sadake, jer je najbolja sadaka u Ramazanu, itikafa (boravka u džamiji), makar i kraće vrijeme, dobročinstvo prema roditeljima i sl…

Molimo Allaha da nam ne uskrati blagodati i nagrade ove noći. Amin

Kenan ef. Ćosić

18jun

Svečanom dodjelom certifikata završena mektebska nastava u džematu GAM

Mektebska nastava je važan, ako ne i najvažniji dio u radu jednog džemata. Stjecanje najosnovnijih znanja o islamu u okviru mektebske nastave je važan preduvijet očuvanja vjerskog identiteta i o(p)stanku ljudi u svojoj vjeri.

Kao i drugi džemati, džemat Gazi Alijin mesdžid organizira mektebsku nastavu. U protekloj mektebskoj godini su bila angažirana tri muallima, Mevlida Sijamhodžić, Sabahuddin ef. Sijamhodžić i Dževad ef. Zukanović.

Mektebsku nastavu je pohađalo više od 100 polaznika. Pored Islamskog centra GAM nastava se odvijala i na punktu u Münchwilenu.

Danas, 18. juna 2017. godine, svečanom podjelom certifikata polaznicima završena je mektebska 2016/17. godine.

Upis i početak nove mektebske godine je 20. augusta 2017. u 09:00 sati.

14jun

DA LI JE MJESEC RAMAZAN MJESEC ZA SHOW?

Često čujemo muslimane koji govore da su zabrinuti za stanje ummeta; za stanje muslimana u svijetu; za stanje Islamske zajednice; za stanje Bošnjaka;… U zadnjih nekoliko dana to su riječi kako su zabrinuti za stanje muslimanskih naroda/zemalja u Zaljevu.

Nerijetko se tu spomene hadis  u kojem se kaže da je Poslanik s.a.v.s. rekao: „…onaj ko ne brine o stanje muslimana – nije od njih“. Iako je ovaj hadis u više njegovih rivajeta ocijenjen kao slab, takvi (ne)svjesno žele ostaviti dojam da neko, eto, brine šta se (s) muslimanima dešava.

Ruku na srce, kada sam sjeo i ovaj tekst počeo pisati i sam sam bio zaustio da kažem (umalo napisao) da me brine stanje muslimana. Bez namjere da osuđujem, niti da pišem prodike ili da iz ćejfa provociram te i takve, moje iskustvo govori da se najčešče radi o potpunoj i ispraznoj tlapnji koja nije ni na čemu utemeljena. Jer, učemu je onda problem da je čovjek zabrinut samo za ono što ne može promjeniti, a ne za ono što može i ne pokušava? Da pojasnim…

Kako je moguće da brinemo o ummetu i muslimanima od mašrika i magriba, a ne brinemo o najosnovnijim potrebama muslimana u našoj ulici, čaršiji, selu,…?

Kako neko uopće može biti toliko drzak da izražava svoju zabrinutost za Islamsku zajednicu, a prozori u njegovoj lokalnoj džamiji prljavi i neprebrisani mjesecima?

Kako neko može biti toliko (umalo ne napisah bezobrazan) lahkomislen pa da misli da neko ne vidi čisto i bez imalo sumnje jasno licemjerstvo u riječima i s ozbiljnim izrazom lica izraženoj brizi?

Ovoga ramazana postim i od Facebooka. I pravo mi godi. Uopće se ne osjećam da sam uskraćen za bilo koju važnu vijest, a u pravom smislu riječi odmaram od mnoštva besmislica i sveprisutnijeg emocionalnog povampirenja kod ljudi (za koje umalo nisam napisao da sam zabrinut.((Snažno preporučujem knjigu Alberta Bernsteina, Emocionalni vampiri, Laguna, Beograd, 2015.))

Znači, nisam zabrinut ni za šta što ne mogu promjeniti i što realno nema konkretne implikaije na moj život. Ali ako nisam zabrinut ne znači da me nije briga na način potpune ravnodušnosti na sve što se dešava oko mene.

Iako je krajnje neuobičajeno, ipak riskiram da vašu pažnju na trenutak preumsjerim na drugu stranu. Naime, upravo u ovim trenucima kroz otvoren prozor i na neki način opuštajuću buku sa obližnjeg autoputa u kancelariju mi se ušunjao i miris pržene paprike. Neka je slava Uzvišenom da je jedna od blagodati posta i ta da čovjeka podsjeti na važnost i ljepotu čula mirisa koji je daleko izražajniji kada se posti. Možda se i druga čula nečim  mogu pojačati? Tema za razmišljanje ili za pisanje. Vraćam se nazad na temu o kojoj pišem, a ako baš hoćete nisam je još ni spomenuo, ali evo upravo sad hoću…

Ne znam da li je razlog tome sve veći broj godina koje imam, ali evo svjedočim da mi ramazani sve brže prolaze. Kada bih prije 20-tak godina, kao softa, bio u nekom džematu i brojao preostale dane do bajrama, sasvim dobro se sjećam dojma da su se ramazanski dani smjenjivali puževljevom brzinom ili me podsjećali na Hudut((naziv bunara Hudut je arapskog porijekla i znači “Granice” jer se nalazi na području Bužima koi je stolježima bio na granici Osmanskog carstva)) i kada skoro zasuši i nikad dočekati da se kanta napuni do vrha.

Nastojeći činiti šti više dobra koja bi mi, na temelju onoga što znam i kako poimam, mogla priskrbiti ahiretsku nagradu i – ipak – prateći šta se dešava ovog i zadnjih naših ramazana, tužan sam (umalo ne napisah – zabrinut) u šta se ramazan pretvorio. Mislim, ramazan je ramazan, nego hoću da kažem u šta mi (ili neki od nas) pretvaramo ramazan.

Neću ovdje pisati o ljudima kojima je ramazan kao i svaki drugi mjesec, već hoću da javno stavim znak pitanja nakon riječi: Da li je ovo ramazan kakav treba da bude i da li je Uzvišeni zadovoljan sa našom ramazanskom praksom?

Naravno, najjednostavnije je pisati tekstove, vazove i hutbe na način da se ističu sve one prednosti ramazana u odnosu na druge mjesece, e nebi li to doprlo do naših i nečijih srca. Nisam ama baš nikad naišao na negodovanje i neodobravanje muslimana kada ih se bodri i kuraži da ramazan provedu u ibadetu raznih vrsta i da se u ramazanu sustegnu ne samo od harama nego i mnogih drugih, načelno dozvoljenih, djela i aktivnosti. Ali vjerujem da je potrebno postaviti i ona/ova pitanja koja se neće nekome svidjeti. Ako sam u krivu, eto puste sreće, a ako sam u pravu evo prilike da se o pitanjima koja će uslijediti razmisli.

Poslanik s.a.v.s. je kazao da se nastupanjem ramazana džennetska vrata otvore, džehennemska zatvore i da se šejtani povežu. Razmišljao sam o značenju ovog hadisa i nastojao naći pravo njegovo tumačenje, ali na način da mi se duša smiri. Dakako, isto je mučilo i naše dobre šejhove i velikane u prošlosti koji su kazali da su vezani samo oni glavni i najutjecajniji šejtani ili pak da su značajno onemogućeni da djeluju. U istinitost hadisa sam se davno osvjedočio jer je stvarno manje zla i nepokornosti u ramazanu nego izvan ramazana, a više pokornosti i činjenja dobrih djela. Obećanja da će dobra djela u ramazanu biti mnogostruko nagrađena i snažni podsticaji na priznanje grijeha svojih uz traženje oprosta, sa mnogo većim šansama da nam pokajanje budu primljena su dakako razlozi više da se pohrli ka otvorenim džennetskim vratima.

Ono što budi dilemu kod mnogih jeste pitanje evidentno prisutnog zla i činjenja grijeha.

Kako, ako su šejtani povezani?

Ono što je okrijepljujuće i iznenađujuće važno jeste saznanje da nije sve do šejtana. Ima i do nas – ljudi. Ili, na drugi način kazano, primjetno je da kada nema (glavnih) šejtana ili su bar onemogućeni da djeluju kao izvan ramazana, da je šejtansko djelovanje slabo i ima, ruku na srce, mali utjecaj. Zapanjeni budemo, ali u isto vrijeme se otme iz naših grudi jedno Subhanallah, jer i sami Stvoritelj u časnom Kur'anu kazuje da je on slab i da nema moć nad Allahovim iskrenim robovima. On ima moć nagovaranja i pozivanj na zlo, ali samo ukoliko mu to dozvolimo.

Našao sam sjajan, pomalo šaljiv, ali ilustrativno odličan primjer kako se objašnjava šejtansko djelovanje. Naime, nakon pitanja kako je moguće da postoji zlo i tokom ramazana kada su šejtani povezani jedan je odgovorio otprilike ovako: Nakon što u kahvu sipamo šećer uzmemo kašičicu i promiješamo, zar ne? Da. A šta se dešava ako nakon brzog miješanja izvadimo kašićicu? Pa, kahva se nastavi kretati u smjeru u kojem smo je miješali. E, tako je i sa šejtanom i ljudima. Mi smo ljudi, a šejtan je kašičica. Oni koji dozvole i u kojoj mjeri da ih šejtan zavrti prije ramazana, nastave se vrtiti poput dobro zavrćenog spinera do bajrama kada im se ponovo vrati. Meni je bilo simpatično objašnjenje, nadam se i vama.

Znači, tužan sam (umalo ne napisah – zabrinut sam) što nam šejtan, u nemogućnosti da nas odvrati od posta, od učenja Kur'ana, od namaza, ali kao da nam nekako proda neku foru pa da se u našim glavama formira slika ramazana kao mjeseca predviđenog za show i nesvakidašnju zabavu. Mjesec ramazan postane mjesec uživanja u sijelima, iftarima, ramazanskim soframa, predramazanskim programima i ko zna čemu još. Mjesec ramazan – koji nas sustezanjem od dozvoljenog uči skromnosti, razumijevanju neimaštine i važnosti Allahovih blagodati čiju važnost shvatamo tek onda kada nam budu uskraćene ili kada ih u ramazanu, radi pokornosti Uzvišenom, sami sebi uskratimo – pretvorimo u mjesec izobilja, pripremanja raznovrsne hrane i pića.

Nakon uvida u predstavljanje mjeseca ramazana na brojnim televizijama da se primjetiti da njih uopće ne dotiče ni ramazan, ni post ni ibadet,… nego nastoje iskoristiti ramazan da naprave gledan show u okviru kojeg reklamiraju i proturaju raznovrsne proizvode i usluge. Tuga je da (is)korite ulemu, profesore i imame, u svoje prizemne ciljeve, ulemu koja (vjerujem) sa čistim nijjetom želi uputiti poruku onima koji gledaju program tih televizija. Također, primjetno je podmuklo djelovanje raznih ribara muslimanskih duša koji se aktiviraju u ramazanu šireći svoje sektaške ideje. To djelovanje je, po svemu sudeći, plaćeno televizijama kojima je ionako novac jedini interes.

Sve se čini da neko drugi postavlja okvire i definira modele kakav ramazan treba biti u javnom životu. Kao da nam poručuju: „Ako ti ne odgovora naša potrošačko-glumačko-show varijanta ramazana eto ti zatvori se u svoja četiri zida i budi u zaostaloj prošlosti.“

Zar nije vrijeme da se postave neka pitanja…?!

Pa ko još provodi ramazan u čistom ibadetu? Pa ko se još ne nadmeće u organiziranju brojnijih i bolje pripremljenih iftara? Pa ko još ne koristi iftare da se pokaže ili da bude viđen? Pa koja to još sitnošićardžijska duša ne koristi ramazan i iftare da sakuplja političke i druge poene kod našeg, načeno dobrog, naroda? Pa ko još ne organizira iftare u klasičnim kafanama i restoranima u kojima se do prije ramazana točilo i lokalo (a možda i uz ramazan kada nema iftara)? Pa ko još brine o tome sa kakvim će namirnicama naše majke i sestre pripremati iftare – onima koje su halal ili nas baš briga za to? (E, moj Allahu, koliko će samo iftara biti pripremljno sa mesom, supama, mesnim i drugim proizvodima koje u sebi imaju sadržaje koji nisu halal?!) Pa ko još brine o tome da je ramazan prava prilika da se u lokalnim čaršijama podrže oni mesari, oni restorani, one trgovine i trgovci koji u svojim lokalima i radnjama nemaju alkohola i mimo ramazana? Pa ko još nastoji iskoristiti ramazan da se iskorijene kladionice iz naših muslimanskih čaršija?

Pa ko još brine… ?Pa ko još istinski brine o stanju muslimana, ali onih muslimana koji žive i dijele isti dio kape nebeske i žive tu u našoj blizini? Neke treba pomoći – druge treba podržati i zajedno postati jači i Allahu bliži.

Prihvatam da ja možda ne vidim dovoljno isitinske brige i stvarnih konkretnih nastojanja da se radi na popravljanju stanja, ali itekako vidim dobro presipanja iz šupljeg u prazno i da se od ramazana umjesto mjeseca najdubljih i najintenzivnijih ibadeta i mjeseca svekolikog preporoda ne samo naših duša nego i našeg životnog ambijenta, napravi nešto sasvim drugo.

Završavam ovaj tekst s nadom da nisam u pravu i da je moja briga neopravdana. Čovjek, inače, želi biti u pravu. Ja ovoga puta najiskrenije želim da sam u krivu.