Category

Tekstovi

10maj

Sve o noći Lejletu-l-Berat

Autor: Mufti Taqi Usman*

U mjesecu šabanu nalazi se blagoslovljena noć Lejletul-beratNoć oslobađanja od Vatre. Ova noć pada između 14. i 15. dana šabana. Postoje hadisi Allahovog Poslanika, a.s., na osnovu kojih se može zaključiti da se radi o mubarek noći u kojoj Uzvišeni Allah, dž.š., s posebnom milošću gleda Svoje robove. Navest ćemo neke:

  1. Hazreti Aiša, r.a., prenosi: „Allahov Poslanik, a.s., je jedne noći klanjajući noćni namaz toliko dugo ostao na sedždi da sam pomislila kako je umro. Ustala sam, dodirnula mu kažiprst, a on se pomače i podiže glavu sa sedžde. Kada je završio namaz rekao mi je: ‘O Aiša, o Humejra! Da li si pomislila da te je Allahov Poslanik, a.s., obmanuo?’ Rekoh: ‘Ne, tako mi Allaha, Allahov Poslaniče, nisam to pomislila, nego sam pomislila da si umro zato što si dugo ostao na sedždi.’ Poslanik, a.s., tada reče: ‘A znaš li ti koja je ova noć?’ Rekoh: ‘Allah i Njegov Poslanik najbolje znaju.’ On reče: ‘Ovo je noć polovine šabana. Uzvišeni Allah večeras pažljivo promatra Svoje robove i oprašta onima koji traže oprost i obasipa Svojom milošću one koji milost mole. Bez ičega ostavlja samo one koji mrze druge (zle osobe).‘“(1)
  2. Hazerti Aiša, r.a., također prenosi da je Allahov Poslanik, a.s., rekao: „Allah, dž.š., se spušta na nama najbliže nebo 15. noći šabana i oprasti grijehe većem broju osoba nego što ima dlaka u vuni Benu Kelbovog stada.“(2) Benu Kelb je bilo pleme koje je imalo najveći broj ovaca. Allahov Poslanik, a.s., je zapravo želio reći da u ovoj noći Uzvišeni Allah, dž.š., prašta velikom broju ljudi i žena.
  3. Muhammed, a.s., kaže: „U noći polovinom šabana Uzvišeni Allah oslobađa od Vatre veći broj osoba nego što ima dlaka u vuni Benu Kelbovog stada. Međutim, (čak i u ovoj noći) Allah ne gleda (neće oprostiti) u idolopoklonika, onoga čije srce je ispunjeno zlobom, onoga ko prekida rodbinske veze, onoga ko iz ponosa i oholosti spušta svoje haljine ispod članaka, onoga ko je neposlušan prema svojim roditeljima i notornog alkoholičara.“(3)
  4. Muaz ibn Džebel, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, a.s., rekao: „Uzvišeni Allah, dž.š., promatra Svoja stvorenja u noći poloviom šabana i oprašta svima osim mušricima i zlobnicima.“(4)

Iako lanci prenosilaca nekih od navedenih hadisa imaju određenih tehničkih nedostataka kombinovani zajedno oni predstavljaju jak dokaz odličnosti i blagoslovljenosti Lejletul-berata, a ne kako tvrde pojedini savremeni učenjaci koji na osnovu ovih minornih nedostataka odbijaju ovoj velikoj noći priznati bilo kakvu vrijednost. Ustvari, za pojedine islamske učenjake neki od spomenutih hadisa su autentični (sahih), a mane u lancima prenosilaca (send) ostalih hadisa smatrali su malim tehničkim nedostacima koji se prema nauci hadisa mogu otkloniti s drugim lancima prenosilaca (sened) istog hadisa. To je razlog zbog kojeg su naši dobri prethodnici smatrali kako Lejletul-berat ima posebnu vrijednost i trudili su se da je provedu u ibadetu i molitvi.

Šta bi trebalo učiniti za vrijeme Lejletul-berata?

Uzimajući u obzir vrijednost Lejletul-berata svaki musliman bi trebao ostati što duže budan tokom ove veličanstvene noći. Ako je neko u mogućnosti najbolje bi bilo provesti cijelu noć u ibadetu i molitvi. A ako to iz nekog razloga nije u mogućnosti, dobro bi bilo barem dio ove noći, najbolje iza ponoći, provesti u ibadetu. Povodom Lejletul-berata preporučuju se sljedeći ibadeti:

  1. Najpoželjnije je Lejletul-berat provesti u dobrovoljnom namazu. Nije određeno koliko bi rekata namaza trebalo klanjati, ali taj broj ne bi trebao biti manji od osam rekata. (Uobičajeno je kad se klanja noćni namaz da se selam predaje poslije svaka dva rekata. Ovdje je spomenut parni broj rekata jer autor podrazumijeva da se vitr klanja na kraju.) također je poželjno da svaki dio namaza: kijam, ruku i sedžda traju duže nego što je uobičajeno (Iz gore navedenog hadisa vidi se da je Poslanik, a.s., dugo ostao na sedždi tako da je hazreti Aiša pomislila da je umro). Dobro bi bilo da osoba koja klanja noćni namaz povodom Lejletul-berata na kijamu uči najduže sure koje zna. Ako neko ne zna duge sure može učiti nekoliko kratkih sura na jednom rekatu. (Također se na jednom rekatu može učiti ista sura nekoliko puta, naprimjer sura IhlasKul huvallahu ehad, kao što to prenosi Gazalija u Ihjau.)
  2. Učenje Kur'ana. Učenje Kur'ana je veoma koristan ibadet. Poslije namaza, ili u neko drugo vrijeme tokom ove noći lijepo bi bilo proučiti što više ajeta i sura iz Kur'ana.
  3. Zikr. Uz dobrovoljni namaz i učenje Kur'ana Lejletul-berat je poželjno provoditi u zikru – spominjanju, veličanju Uzivšenog Allaha, dž.š., i donošenju salavata na našeg dragog Pejgambera, a.s. Zikr se može učiti u šetnji, sjedeći, ležeći u krevetu ili u nekoj drugoj situaciji. (Zikr se može učiti i bez abdesta, s tim da je bolje s abdestom.)
  4. Dova. Najveću korist u ovoj noći moguće je ostvariti putem namaza i dove. Nadati se je, ako Bog da, da će dove u ovoj noći biti primljene. Dova je sama po sebi ibadet. Uzvišeni Allah, dž.š., prima dove, rješava potrebe i nagrađuje vjernika za svaku dovu koju prouči. Nekada čak i kad se čini da je dova ostala bez odgovora Uzvišeni Allah, dž.š., obasipa onoga ko uči dovu većim blagoslovom i dragocjenijom nagradom od prolaznih svjetovnih koristi koje je u dovi tražio. Kroz dovu će vjernik ojačati svoje veze sa Svemogućim Gospodarem što je glavna svrha svih propisanih ibadeta. U dovi se može tražiti bilo koja želja i potreba, ali su najbolje dove Božijeg Poslanika, a.s. To su veoma jezgrovite i sadržajne dove kojima se zadovljavaju sve čovjekove potrebe na ovom i na budućem svijetu. Zapravo, vjerovjesničke dove su tako duboke da ljudska mašta teško može doseći njihovu bit. Postoje brojne knjige na različitim jezicima koje sadrže dove iz Kur'ana i hadisa, pa bi najbolje bilo Dragog Boga moliti u skladu s njima, svejedno da li će se učiti na izvornom arapskom ili na maternjem jeziku.

Osobe koje iz opravdanih razloga, poput bolesti i iznemoglosti, nisu u mogućnosti klanjati dobrovljne namaze ili učiti Kur'an trebali bi se posvetiti ibadetima koje mogu izvršavati, jer se ni ove osobe ne bi trebale lišavati blagodati Lejletul-berata. S te strane predlažem im sljedeće:

  1. Da klanjaju akšam, jaciju i sabah u džematu u džamiji, ili kod kuće ako su teže bolesni.
  2. Da, bez obzira na okolnosti, uče zikr, spominju Dragog Boga i donose salavate na časnog Poslanika, a.s., dok ih ne savlada san.
  3. Da mole Allaha, dž.š., za oprost grijeha i druge potrebe što mogu činiti čak i u bolesničkom krevetu.

Žene koje imaju menstruaciju u ovoj noći ne smiju klanjati namaz niti učiti Kur'an, ali mogu učiti zikr, tesbih, salavate i dove. Također mogu učiti dove iz Kur'ana ili hadisa s namjerom da uče dove, a ne s namjerom da uče Kur'an.

Prema jednom slabom predanju (daif) Muhammed, a.s., je za vrijeme Lejletul-berata otišao u mezarje i učio dovu za umrle muslimane. Na osnovu toga neki pravnici (fakih) smatraju da je mustehab povodom Lejletul-berata otići u muslimansko mezarje, proučiti Fatihu ili neki drugi odlomak iz Kur'ana i dovu za umrle. No, to nije obavezujuće.

Šta ne bi trebalo činiti povodom Lejletul-berata? 

  1. Kao što sam već napomenuo, Lejletul-berat je mubarek noć ispunjena neizmjerom Božijom milošću. Stoga bi se u ovoj noći trebali posvetiti ibadetu, a suzdržati se od svih griješnih djela. Iako su se vjernici neprestano dužni čuvati grijeha, to je potrebnije tokom mubarek noći kako se ne bi na Božiju milost i Njegov blagoslov odgovaralo grijesima (Što je kranja neposlušnost i nepoštovanje). Takav arogantan postupak ne može izazvati ništa osim gnjeva i srdžbe Božije. Posebno je bitno čuvati se grijeha nabrojanih u hadisu pod brojem 3, jer ti grijesi lišavaju osobu Božije milosti i Njegovog oprosta.
  2. Povodom Lejletul-berata pojedine osobe čine neke stvari kako bi pokazali koliko im je bitna ova noć, kao što je, naprimjer, kuhanje posebnih jela ili svečano osvjetljavanje džamija itd. Sve to ne samo da je novina koju su uvele kasnije generacije, već je, u nekim slučajevima, čisto imitiranje nemuslimana. Povoditi se za nemuslimanima samo je po sebi grijeh, a još je veći grijeh ako se to čini za vrijeme mubarek noći. Muslimani se toga trebaju čuvati.
  3. Neki ljudi provode ovu noć organizujući vjerske skupove na kojima drže duge govore. To također nije preporučeno jer se može činiti bilo koju drugu noć. U ovoj noći od vjernika se traži da se sključivo posveti ibadetu.
  4. Dobrovoljni namaz, učenje Kur'ana i zikr povodom Lejletul-berata bolje je izvršavati individualno nego zajednički. Dobrovoljni namaz ne bi trebalo izvršavati zajednički, niti bi trebalo organizovati okupljanja u džamiji radi dobrovljnog namaza povodom ove noći. (Ovo je izvodljivo u situaciji kada su svi upoznati s terminom Lejletul-berata, njenoj vrijednosti i načinom obilježavanja. Smatram stoga da nema ništa loše u tome da se organizuje u džamiji kraći program sastavljen od predavanja u kojem bi se istakao značaj ove noći, klanjala nafila od nekoliko rekata kako bi se vjernicima objasnio način klanjanja, te zikra i dove.) Naprotiv, ova noć predviđena je za ibadet u samoći. To je vrijeme za direktan kontakt s Gospodarem svemira i svu pažnju je potrebno posvetiti Njemu i samo Njemu. To su dragocjeni noćni sati u kojima niko ne bi trebao stajati između roba i njegovog Gospodara. Cjelokupnim bićem potrebno je usmjeriti se ka Allahu i ne smije se dopustiti nikome da ometa unutarnji mir. To je razlog zbog kojeg je Allahov Poslanik, a.s., u Lejletul-beratu ibadetio u potpunoj samoći, odvojen čak i od svoje supruge hazreti Aiše, r.a. Eto, zbog toga je dobrovoljni namaz za vrijeme Lejletul-berata preporučljivije klanjati u samoći nego u džematu.

Dobrovoljni post povodom Lejletul-berata

Preporučljivo (mustehab) je postiti dan poslije Lejletul-berata (15. šaban). Allahov Poslanik, a.s., je nedvosmisleno preporučio da se dan nakon Lejletul-berata provede u postu. Iako učenjaci hadisa imaju neke sumnje u autentičnost ovog hadisa svi se slažu kako post u prvoj polovini mjeseca šabana ima posebnu vrijednost. Vjerovjesnik, a.s., je ponekad postio gotovo cijeli mjesec šaban. Osim toga, veliki broj dobrih prethodnika (selef) u našem ummetu je prakticirao post 15. šabana. To što su oni iz generacije u generaciju konstantno postili 15. šaban znači da su ovaj hadis smatrali vjerodostojnim. Zbog toga je preporučljivo dobrovoljno postiti 15. dan šabana. Osoba može zanijetiti da će tim postom napostiti ranije propušteni post mjeseca ramazana (kada), te i za to ostvariti korist od posta 15. dana šabana.

Preveo: Elvir Duranović
www.preporod.com

___________________

O autoru:

  • Muhammad Taqi Usmani,  hanefijski pravnik i učenjak, rođen je 05.10.1943. godine u Deobandu. Diplomirao je 1959. godine na Darul-ulumu u Karačiju. Nakon toga specijalizirao je fikh, a titulu muftije stekao je 1961. godine. Usmani je pionir islamskog koncepta bankarstva u Pakistanu gdje je osnovao Mizan Bank. Piše na arapskom, urdu i engleskom jeziku. Autor je značajnih djela iz fikha, hadisa i islamske ekonomije. Dobitnik je brojnih nagrada i priznanja. Na Darul-ulumu u Karačiju predaje Buharijin Sahih, Fikh i Islamsku ekonomiju.

Fusnote:

1. Ebu Bekr Ahmed ibn Husejn el-Bejheki, El-Džami'u li šu'ab el-iman, knj. 5., Mektebetur-rušd, Rijad, 2003. godine,  hadis br. 3554., str. 361-362. (Bejheki kaže: „Dobar mursel hadis“.)

2. Tirmizijin džami’-sunen, Tirmzijina zbirka hadisa…, knj. 3. hadis br. 736., str. 135.

3. Ebu Bekr Ahmed ibn Husejn el-Bejheki, El-Džami'u li šu'ab el-iman…, knj. 5., hadis br. 3556., str. 362-363. (daif)

3. Ibid., hadis br. 3552., str. 360.

03maj

Ko jede trešnje?

Kažu da je jedne prilike neki čovjek prodavao trešnje.

Naiđe njegov ahbab i kupi od njega jednu maštrafu slatkih i ukusnih plodova i stade ih jesti.

Dok su tako razgovarali upita on trgovca što i on ne jede govoreći mu : “Uzmi i sebi maštrafu trešanja. Nisu trešnje samo za mene.”

Ovaj napuni sebi maštraf svojih trešanja i jedući ih nastavi razgovarati sa ahbabom. U razgovoru provedoše dosta vremena. Tokom razgovora su uzeli još po jednu maštrafu trešanja i uneznan ih pojeli.

Kada je došlo vrijeme da se trešnje plate trgovac reče ahbabu iznos četiri maštrafe trešanja. Ovaj drugi mu pružajući novac za dvije reče: “Pa neću ti valjda plaćati tvoje trešnje koje si sam pojeo. Da mene nije bilo, ne bi ni znao kako su ukusne.”

Ova me priča, na neki način, podsjeća na naše korištenje Facebooka.

Za brojne mudrosti, znanja i informacije koje pročitamo na FB ili pogledamo negdje na internetu smatramo da se na nas ne odnose. Mi ih samo lijepo proslijedimo drugima (Share – Podijeli), a da one kod nas nisu proizvele ama baš nikakvu promjenu. Ostali smo isti.

Koliko samo puta čitamo pozive na razne konkretne aktivnosti – a da nismo u tome učestvovali. Eventualno smo to samo podijelili s drugima. (Zamisli da svi samo to urade – šta bi se desilo? Evo npr., sakupljanje pomoći nekome, izvršavanje nekog ibadeta, kupovina proizvoda kojim pomažemo lokalnu zajednicu ili nacionalnu ekonomiju, čitanje korisnog teksta a da to čitanje traje dulje od 2 minuta, itd. )

Koliko je poziva na međusobno poštovanje i uvažavanje drugog i drugačijeg, a opet prvom prilikom istresemo svo smeće iz grudi svojih na nekoga ko ima drugačije mišljenje od nas.

Koliko se govori o ljepoti i važnosti učenja Kur'ana, a mi i članovi naših porodica još ne znamo Kur'an učiti.

Koliko je poziva na pošten i bogobojazan način življenja, a mi na prvom iskušenju se ponesemo nepošteno pravdajući to da svi tako čine.

I tako u nedogled.

Trešnje su, ahbabu moj, način postizanja dženneta.

Zapamti, možeš godinama još na FB dijeliti načelno lijepe i korisne sadržaje (što je svakako bolje nego one ružne i štetne), ali dok ne shvatiš da se to sve tebe tiče i da su sve te poruke kazane tebi, tvome braćnom drugu, tvome djetetu i tebi dragim osobama nema neke posebne fajde.

To ti je isto kao što neko može godinama prodavati trešnje govoreći kako su lijepe i ukusne, zaboravljajući i nehtijući sam da ih jede ili s time htijući neki drugi cilj ostvariti, on neće znati kakvog su okusa i kakvu ugodu i lijep osjećaj pričinjaju onome ko ih jede.

أَتَأْمُرُونَ النَّاسَ بِالْبِرِّ وَتَنسَوْنَ أَنفُسَكُمْ وَأَنتُمْ تَتْلُونَ الْكِتَابَ أَفَلاَ تَعْقِلُونَ

“Zar da od drugih tražite da dobra djela čine, a da pri tome sebe zaboravljate, vi koji Knjigu učite? Zar se opametiti nećete?” (El-Bakare, 44)

22apr

ISRA I MIRADŽ U TEFSIRU IBN KESIRA

سُبْحَانَ الَّذِي أَسْرَى بِعَبْدِهِ لَيْلاً مِّنَ الْمَسْجِدِ الْحَرَامِ إِلَى الْمَسْجِدِ الأَقْصَى الَّذِي بَارَكْنَا حَوْلَهُ لِنُرِيَهُ مِنْ آيَاتِنَا إِنَّهُ هُوَ السَّمِيعُ البَصِيرُ

“Uzvišen neka je Onaj Koji je u jednom času noći preveo Svoga roba iz Mesdžid-Harama u Mesdžid-Aksa, čiju smo okolicu blagoslovili kako bismo mu neka znamenja Naša pokazali. – On, uistinu, sve čuje i sve vidi.” (El-Isra, 1.)

Allah Uzvišeni uzdiže Sebe i veliča Svoj položaj Svojom moći koju niko drugi, osim Njega, ne posjeduje. Nema boga niti gospodara osim Njega: “Koji je u jednom času preveo Svoga roba”, tj. Muhammeda, s.a.v.s. : “noću”, tj. u toku noći: “iz Mesdžid-Harama “, a to je mesdžid u Meki, “u Mesdžid-Aksa “, a to je Kudusi-šerif koji se nalazi u Jerusalemu, izvoru vjerovjesnika od Ibrahima, a.s., pa su se, zbog toga, tu sakupili, pa im je on imamio u njihovom mjestu i njihovim kućama, što upućuje na to da je on najveći imam i glavni pročelnik – neka je Allahov salavat i selam na njega i sve ostale poslanike. “…čiju smo okolicu blagoslovili”, tj. usjevima i plodovima: “kako bismo mu pokazali” tj. Muhammedu: “neka Naša znamenja”, tj. velika znamenja, kao što kaže Allah Uzvišeni: “vidio je najveličanstvenija znamenja svoga Gospodara.” (53:18) Spomenut ćemo od toga – ono što nam je Allah omogućio – ono što Allahov Poslanik, s.a.v.s., prenosi o tome. “On, uistinu, sve čuje i sve vidi” (1), tj. čuje govor Svojih robova, onih koji Ga vjeruju i onih koji Ga niječu, onih koji su iskreni i koji lažu; vidi ih, pa daje svakom od njih ono što zaslužuju na ovom i na onom svijetu.

NAVOĐENJE HADISA, KOJI SU NA RASPOLAGANJU O NOĆNOM PUTOVANJU

  1. Imam Muslim bilježi u svom “Sahihu” od Enesa ibn Malika, r.a., da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Dat mi je Burak. To je bijela duga životinja. Veća je od magarca a manja od mazge. Korača brzinom pogleda. Jahao sam ga dok nisam stigao do Bejtul-makdisa. Privezao sam ga za halku za koju su privezivali Allahovi poslanici, zatim sam ušao u Mesdžid i klanjao u njemu dva rekata a onda izišao.
    Nakon toga mi je došao Džibril i ponudio mi posudu sa vinom i posudu sa mlijekom. Odabrao sam mlijeko, pa mi je Džibril rekao: “Odabrao si (ono što simboliše) islam!”
    Zatim smo uzdignuti na nebo. Džibril je tražio da se otvori, pa je upitan: “Ko si ti?” “Ja sam Džibril”, odgovorio je. “Ko je s tobom?” – upitan je. “Muhammed” – odgovorio je. “Je li mu dato poslanstvo?” – ponovo je upitan. “Da” – odgovorio je. Tada nam je otvoreno. Tu je bio Adem, a.s., koji mi je izrazio dobrodošlicu i poželio mi dobro.
    Zatim smo uzdignuti na drugo nebo /nebesko prostranstvo. Džibril je tražio da se otvori, pa je upitan: “Ko si ti?” “Ja sam Džibril!” – odgovorio je. Upitan je: “Ko je s tobom?” Odgovorio je: “Muhammed!” “Je li mu dato poslanstvo?” – ponovo je upitan. “Da”- odgovorio je. Tada nam je otvoreno. Tamo su bili dva tečića: Isa, sin Merjemin, i Jahja, sin Zekerijjaa – neka je Allahov mir na njih dvojicu – koji su mi izrazili dobrodošlicu i poželjeli mi dobro.
    Zatim sam uzdignut na treće nebesko prostranstvo. Džibril je tražio da se otvori, pa je upitan: “Ko si ti?” Odgovorio je: “Džibril!” Upitan je: “Ko je s tobom?” Odgovorio je: “Muhammed!” “Je li mu dato poslanstvo?” – ponovo je upitan. “Da” – odgovorio je Džibril. Otvoreno nam je. Ugledali smo Jusufa, a.s., kome je dato pola ukupne ljepote, koji mi je izrazio dobrodošlicu i poželio svako dobro.
    Onda smo uzdignuti na četvrto nebesko prostranstvo. Džibril je tražio da se otvori, pa je upitan: “Ko je ovo?” Odgovorio je: “Džibril!” Upitan je: “A ko je s tobom?” Odgovorio je: “Muhammed!” “Je li mu dato poslanstvo?” – ponovo je upitan. “Da” – odgovorio je. Otvoreno nam je. Tamo je bio Idris, a.s. Izrazio mi je dobrodošlicu i poželio svako dobro. Allah Uzvišeni kaže: “i Mi smo ga na visoko mjesto digli.” (19:57)
    Nakon toga smo dignuti na peto nebesko prostranstvo. Džibril je zatražio da se otvori, pa je upitan: “Ko je to?” Odgovorio je: “Džibril!” Upitan je: “Ko je s tobom?” Odgovorio je: “Muhammed!” “Je li mu dato poslanstvo?” – ponovo je upitan. Odgovorio je: “Da.” Otvoreno nam je. Ugledali smo Haruna, a.s., koji mi je izrazio dobrodošlicu i poželio svako dobro.
    Zatim smo uzdignuti na šesto nebesko prostranstvo. Džibril je zatražio da se otvori, pa je upitan: “Ko je to?” Odgovorio je: “Džibril!” “A ko je s tobom?” – upitan je. Odgovorio je: “Muhammed!” “Je li mu došlo poslanstvo?” – ponovo je upitan. “Da” – odgovorio je. Otvoreno nam je. Tamo je bio Musa, a.s. koji mi je izrazio dobrodošlicu i poželio mi svako dobro.
    Onda smo uzdignuti na sedmo nebesko prostranstvo. Džibril je tražio da se otvori pa je upitan: “Ko je to?” Odgovorio je: “Džibril.” “A ko je s tobom?”, upitan je. Odgovorio je: “Muhammed.” Upitan je: “Je li mu dato poslanstvo?” Odgovorio je: “Da.” Otvoreno nam je. Tamo je bio Ibrahim, a.s., naslonjen leđima na Bejtul-Ma’-mur/ Nebesku Kabu u koju svakodnevno ulazi 70 hiljada meleka koji se više ne vraćaju. Zatim sam odveden do Sidretul-Muntehaa, čije je lišće bilo poput slonovih ušiju a plodovi poput velikog zemljanog vrča. Kada ju je prekrilo ono što je Allah htio da je prekrije ona se promijenila tako da niko od Allahovih stvorenja ne bi bio u stanju da opiše njenu ljepotu. Allah mi je objavio nešto od Objave i propisao mi u toku svakog dana i noći pedeset namaza, pa sam sišao do Musa, a.s., koji me je upitao: “Šta je tvoj Gospodar stavio u dužnost tvojim sljedbenicima?” Odgovorio sam: “Pedeset namaza.” Rekao mi je: “Vrati se svome Gospodaru i traži olakšicu jer tvoj ummet to neće izdržati s obzirom da sam ja to isprobao na Izraelićanima.” Vratio sam se svome Gospodaru i zamolio Ga: “Gospodaru moj, olakšaj mojim sljedbenicima”, pa mi je smanjio za pet namaza. Vratio sam se Musam, a.s., i rekao mu: “Umanjio mi je za pet namaza.” Rekao mi je: “Tvoji sljedbenici to ne mogu podnijeti i zato se vrati svome Gospodaru i traži olakšanje.”
    Neprestano sam se vraćao između svoga Gospodara i Musa, a.s., sve dok mi Allah ne reče: “Muhammede, njih je pet u toku dana i noći a svaki namaz piše se deset što čini pedeset namaza. Ko odluči uraditi kakvo dobro djelo, a ne uradi ga – upisat će mu se jedna nagrada, a ako ga uradi – upisat će mu se deset. Ako, pak, neko odluči uraditi neko negativno djelo, pa to ne učini – ne piše mu se u grijeh a ako ga učini – upiše mu se samo jedan grijeh.”
    Spustio sam se do Musa, a.s., i rekao mu: “Vraćao sam se svome Gospodaru sve dok se nisam postidio.”
  2. U predanju imama Ahmeda od Katade koji prenosi od Enesa ibn Malika da je Malik ibn Sa’sa pričao mu… spomenuo je hadis sve do riječi Muhammeda, a.s.: (2) “…Zatim sam dignut do Sidretul-Muntehaa i ugledao njene plodove u obliku zemljanih vrčeva iz sela Hadžer, dok su joj listovi bili kao uši od slona, pa je rekao: “Ovo je Sidretul-Munteha.” Rekao je: “Ukazale su se četiri rijeke: dvije skrivene a dvije vidljive. Upitao sam: “Šta je ovo, Džibrile?” Odgovorio je: “Što se tiče skrivenih, to su dvije rijeke u Džennetu, a što se tiče vidljivih, to su Nil i Eufrat.” Rekao je: “A zatim je dignut do Bejtul-Ma’mura.”
  3. U predanju Katade od Ebu- Hurejrea, r.a., stoji: /3/ Rekao je: “Rekao sam: Molio sam svoga Gospodara sve dok se nisam zastidio (da Mu se ponovo vratim), ali sam bio zadovoljan,predan, pa sam izvršio naredbu, a zatim je glasnik povikao: ‘ Ja sam zaključio Moju naredbu (fard) i olakšao sam Mojim robovima.’” Slično bilježe Buhari i Muslim u svojim vjerodostojnim zbirkama u predanju od Katade.
  4. U predanju koju bilježi Buharija u poglavlju o namazu, stoji: “…zatim me odveo do Sidretul-Muntehaa kojeg su prekrile boje a da i sam nisam znao koje, da bi zatim bio uveden u Džennet, u kome su bile ogrlice i đerdani od bisera a zemlja od miska.”
  5. Muslim bilježi u svome “Sahihu” od Ebu-Zerra, r.a., koji kaže: “Pitao sam Allahovog Poslanika, s.a.v.s.: “Jesi li vidio svoga Gospodara?” Odgovorio je: “Svjetlost/ Nur gdje god sam pogledao – pa kako da Ga vidim?!”
  6. Od Muhammeda ibn Bešara sa lancem prenosilaca prenosi se do Abdullaha ibn Šekika, koji kaže: “Rekao sam Ebu-Zerru, r.a.: ‘Da sam vidio Allahovog Poslanika, s.a.v.s., upitao bih ga. Upitao me je: ‘A o čemu bi ga upitao?’ Rekao je: ‘Upitao bih ga: ‘Jesi li vidio svoga Gospodara?’ Ebu-Zerr je rekao: ‘Već sam ga pitao pa je odgovorio: ‘Vidio sam svjetlost /Nur/.’” Hafiz Ebu-Bekr el-Bejheki spominje da u hadisu Šurejka ima dodatak koji samo on prenosi, i podupire one koji smatraju da je Muhammed, a.s., vidio Uzvišenog Allaha. Taj dodatak su riječi: “Zatim se približio Silni, Gospodar Veličine, pa se nadnio, blizu koliko dva luka ili bliže.” Stav Aiše, Ibn-Mes’uda i Ebu-Hurejrea, r.a., u shvatanju ajeta: “Zatim se približio, pa nadnio”, da se odnosi na viđenje Džibrila, ispravnije je. To je ono što zastupa El-Bejheki – Allah mu se smilovao – kao ispravno po ovom pitanju riječi Uzvišenoga: “Zatim se približio pa nadnio,” (53:8) odnosi se na Džibrila, a.s., kao što se potvrđuje u “Sahihu” Buharije i Muslima od Aiše, majke pravovjernih, od Ibn-Mes’uda, a također od Ebu-Hurejrea u Muslimovom “Sahihu”. Nije poznato razilaženje ashaba u tumačenju ovog ajeta.
  7. U Muslimovom “Sahihu” stoji: “Ibn-Šihab je rekao: “Obavijestio me je Ibn-Hazm da su Ibn-Abbas i Ebu- Habbe el-Ensari govorili da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Zatim sam uzdignut do nivoa kada sam mogao čuti škripanje pera.”
  8. Imam Ahmed prenosi od Džabira ibn Abdullaha, r.a., da je čuo Allahovog Poslanika, s.a.v.s., da kaže: “Pošto sam u laž ugonjen od strane Kurejšija kada sam bio uzdignut u noći Israa do Bejtul-Makdisa, stao sam u hidžru (polukrug) kod Kabe, pa mi je Allah pokazao Bejtul-Makdis, te sam ih počeo obavještavati o njegovim znamenjima, a gledao sam u njega.” Bilježe Buhari i Muslim u svojim sahihima.
  9. Ibn-Šihab kaže da je Ebu-Seleme ibn Abdurrahman rekao: “Spremili su se – ili sličan izraz – ljudi od Kurejšija, otišli Ebu-Bekru i rekli mu: ‘Zar ti misliš da je tvoj drug otišao do Bejtul-Makdisa a zatim se vratio do Meke u jednoj noći?’ Ebu-Bekr, r.a., upitao je: ‘Zar je on to rekao?!’ Odgovorili su: ‘Da.’ Ebu- Bekr je odgovorio: ‘Ja svjedočim da ako je on to rekao da je istinu rekao.’ Rekli su mu: ‘Ti si mu povjerovao da je došao do Šama u jednoj noći a zatim se vratio do Meke prije nego je svanulo?!’ Odgovorio je: ‘Da, ja sam mu povjerovao i više od toga. Povjerovao sam mu kad je počeo primati Objavu s neba.’” Ebu-Seleme kaže: “Zbog ovoga je prozvan Ebu-Bekr es-Siddik.”
  10. Imam Ahmed prenosi od Ibn-Abbasa, r.a., da je rekao: “Rekao je Allahov Poslanik, s.a.v.s.,: ‘U noći u kojoj se dogodio Isra osvanuo sam u Meki. Uplašio sam se znajući da ću zbog toga biti u laž ugonjen.’ Ostao je izolovan, tužan. Pored njega je prošao Allahov neprijatelj Ebu-Džehl, sjeo pored njega i ismijavajućim tonom, zapitao ga: “Je li se to što dogodilo?” Poslanik, s.a.v.s., rekao je: “Da.” On je zapitao: “A šta to?” Odgovorio je: “Sinoć sam bio uzdignut.” Upitao je: “Gdje?” Odgovorio je: “U Bejtul-Makdis.” Ebu-Džehl reče: “Zatim si osvanuo među nama?!” Odgovorio je: “Da.” Ebu- Džehl nije ga pokušavao demantovati plašeći se da Allahov Poslanik, s.a.v.s., ne zaniječe svoj govor kada mu pozove narod, pa ga je upitao: “Šta misliš da pozoveš svoj narod da li bi im ispričao ovo što si meni ispričao?” Poslanik, s.a.v.s., rekao je: “Da.” Ebu- Džehel je pozvao: “O potomci Ka’ba ibn Lua’ja!” Došli su mu u skupinama i sjedali pored njih dvojice. Ebu-Džehl reče: “Ispričaj svome narodu ono što si meni ispričao.” Poslanik, s.a.v.s., je rekao: “Doista sam sinoć bio uzdignut.” Upitali su: “Gdje?” Odgovorio je: “Do Bejtul-Makdisa.” Primijetili su: “Zatim si osvanuo među nama?!” Odgovorio je: “Da.” Tada neki zapljeskaše rukama a neki staviše ruku na glavu izražavajući na taj način čuđenje. “Možeš li nam opisati Mesdžid?” – upitaše. Među njima je bilo onih koji su putovali u to mjesto i vidjeli taj Mesdžid. Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao je: “Opisivao sam ga dok mi neki detalj nije postao nejasan, pa mi je donesen Mesdžid blizu i stavljen ispred kuće ‘Akila u koji sam gledao i tako ga opisivao.” Narod je uzviknuo: “Što se tiče opisa, tako nam Allaha, pogodio je!” Ovaj hadis bilježi i En-Nesai od Avfa ibn Ebi-Džemile, a on je bio jedan od najpouzdanijih imama, dok El-Bejheki bilježi u hadisu od En-Nadra ibn Šumejla ibn Avfa.
  11. U Muslimovom “Sahihu” od Ebu-Hurejrea, r.a., stoji: “Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao je: /11/ “Kada sam bio u hidžru pored Kabe, sjećam se da su me Kurejšije ispitivale o mom noćnom putovanju. Pitali su me o detaljima Bejtul-Makdisa u koje nisam bio siguran, pa sam se izuzetno zabrinuo, tako da se toliko nisam nikada ranije zabrinuo, pa mi ga je Allah predstavio tako da sam gledao u njega. Ništa me nisu zapitali a da ih o tome nisam obavijestio i našao sam se u društvu Allahovih vjerovjesnika. Musa, a.s., klanjao je a bio je snažan i čvrst kao da je od ljudi iz plemena Šenue. Isa, a.s., klanjao je dok mu je najsličniji od ljudi bio Urve ibn Mes’ud es-Sekafi. Ibrahim, a.s., klanjao je a najsličniji od ljudi je vaš drug – tj. Alejhisselam lično – pa se približilo vrijeme namaza te sam ih ja predvodio u namazu. Kada sam završio rečeno mi je: ‘Muhammede, ovo je Malik, čuvar Džehennema.’ Okrenuo sam se njemu, a on mi je selam nazvao.”

NAPOMENA

Ako se zadržimo na analizi svih ovih hadisa, dolazi se do saznanja da se predaje u pogledu Poslanikovog, s.a.v.s., noćnog putovanja iz Meke do Bejtul-Makdisa slažu iako se riječi prenosilaca razlikuju. Oni koji smatraju da je svaki rivajet oprečan drugome tvrdeći da je noćno putovanje učinjeno više puta, daleko su otišli, čine čudne stvari, pribjegavaju onome gdje se ne mogu skloniti i nisu postigli željeno. Neki od potonjih generacija decidno su se izjasnili da je Muhammed, a.s., samo jedanput prenesen iz Meke do Bejtul-Makdisa, drugi put iz Meke do nebeskih sfera a treći put do Bejtul-Makdisa a odatle do nebeskih sfera. Zadovoljavaju se tim tumačenjem misleći da su došli do izlaska iz tih nejasnoća, međutim, ovo je veoma čudno i daleko od onoga što bilježe prve generacije muslimana. Da se ovo više puta ponavljalo Allahov Poslanik, s.a.v.s., bi zasigurno obavijestio svoje sljedbenike i oni bi to ponavljanje zasigurno zabilježili.

Musa ibn ‘Ukbe prenosi od Zuhrija: “Isra se odigrala godinu dana prije Hidžre.” To isto potvrđuje ’Urwe. Es-Suddi kaže: “Šesnaest mjeseci prije Hidžre.” Istina je da je Alejhisselam prenesen u budnom a ne spavajućem stanju iz Meke do Bejutul-Makdisa jašući na Buraku, pa kad je došao do vrata Mesdžida, privezao je životinju kod vrata a onda ušao u njega i klanjao dva rekata u počast džamiji (tehijjetul-mesdžid) u njenom pročelju. Zatim je uznesen na Miradž, a to je kao ljestve sa prečkama preko kojih se penje, pa se preko njih uspeo na zemaljsko nebo a zatim do preostalih sedam nebeskih sfera. Na svakom nebeskom prostranstvu dočekali su ga njegovi stanovnici. Selam je nazvao poslanicima na tim nebeskim prostranstvima shodno njihovim položajima i stepenima, sve dok nije prošao pored Musa, a.s., onoga s kojim je Uzvišeni Allah razgovarao, na šestom nebeskom prostranstvu i Ibrahima, a.s., Allahovog prijatelja, na sedmom nebeskom prostranstvu. Nakon toga je prevazišao i njih i njihove položaje, kao i položaje ostalih vjerovjesnika, sve dok nije došao do nivoa na kome je čuo škripanje pera tj. pera sudbine.

Vidio je Sidretul-Munteha koga su prekrivale Allahove veličanstvene stvari: ležaji od zlata i različite boje, kao i meleki, a tu je vidio i Džibrila u njegovom stvarnom liku sa 600 krila. Vidio je, također, zeleno uzglavlje – Refref – koje je prekrilo horizont. Vidio je i Bejtul-Ma’mur (Nebesku Kabu) i Ibrahima, a.s., graditelja zemaljske Kabe, naslonjenog leđima na nju. U ovu Nebesku Kabu svaki dan uđe 70 hiljada meleka koji u njoj ibadet čine i ne vraćaju se u nju do Sudnjeg dana.

Vidio je Džennet i Džehennem. Allah mu je tamo propisao pedeset namaza da bi ih zatim, iz Svoje milosti i pažnje spram Svojih robova, smanjio na pet. U ovome je veliko pridavanje važnosti namazu i njegovom značaju. Zatim je spušten do Bejtul-Makdisa, a s njim su spušteni i vjerovjesnici sa kojima je zajedno klanjao namaz kada je nastupilo njegovo vrijeme. Neki misle da ih je on predvodio u namazu na nebu, ali predaje koje dominiraju ukazuju da je to bilo u Mesdžidul-Aksau. Po nekim predajama taj namaz je bio prilikom prvog njegovog ulaska u Mesdžid a uočljivo je da je to bilo nakon njegovog povratka u njega, jer kada je on prolazio pokraj njih u njihovim stanovima, pitao je o njima Džibrila, za svakog ponaosob, a Džibril ga je o njima obavještavao. Ovo je umjesno jer je on prvo bio pozvan u nebeske visine da se propiše njemu i njegovom narodu ono što Allah želi. Nakon ispunjenja ove Allahove želje, sakupljen je on sa svojom braćom vjerovjesnicima da bi im se manifestirala njegova počast i prednost nad njima njegovim predvođenjem u namazu, na što mu je Džibril aludirao.

Nakon toga izišao je iz Mesdžidul-Aksaa uzjahao, Buraka i vratio se u Meku u ranu zoru. A Allah najbolje zna!

Zatim su se ljudi razišli u tome: Da li je Isra bila i tjelesno i duhovno ili samo duhovno? Dva su stava u tom pogledu. Većina učenjaka se slaže da je Isra bila i tjelesno i duhovno, u budnom stanju a ne u snu. Oni ne negiraju da je Poslanik, s.a.v.s., to ranije vidio u snu a nakon toga i u javi doživio, jer Poslanik, s.a.v.s., nije sanjao a da mu se to nije ostvarilo poput osvita zore. Isra i Mi’radž dogodili su se u budnom stanju i stvarno nakon toga a najbolji argument za to su riječi Allaha Uzvišenog: “Uzvišen neka je Onaj Koji je u jednom času noći preveo Svoga roba iz Mesdžidi-Harama u Mesdžidi-Aksa, čiju smo okolicu blagoslovili.”

Slavljenje i uzdizanje (tespih) vezano je za velike događaje. Da je to bio san, ne bi to bilo nešto veliko, niti nešto čemu bi se pridavala tolika važnost, niti bi nevjernici Kurejša pohitali da ga u laž utjeruju niti bi grupa novopridošlih muslimana zbog sna odbacila islam nakon što ga je prigrlila. Također, “’abd”/rob podrazumijeva sintezu duha i tijela. Allah Uzvišeni kaže: “Koji je u jednom času noći preveo Svoga roba.” On, također, kaže: “A prizor koji smo ti pokazali samo smo ljudima iskušenjem učinili.”

Ibn-Abbas kaže: “To je viđenje očima koje je pokazano Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., u noći u kojoj je bio prenesen.” Ovo bilježi Buhari.

Allah Uzvišeni kaže: “Pogled mu nije skrenuo, nije prekoračio.”(53:17) Pogled je instrument bića, a ne duše. Također, on je jahao na Buraku, zasljepljujućoj bijeloj životinji koja je blistala. Ovo je svojstveno tijelu, a ne duši, jer duša u svome kretanju nema potrebe za jahalicom koju bi jahala. A Allah najbolje zna!

VAŽNA NAPOMENA

Hafiz Ebu-Ne’im el-Asbehani u knjizi “Delailu En- Nubuveti (“Dokazi poslanstva”) prenosi posred-stvom Muhammeda ibn Omera el-Vakidija od Muhammeda ibn Kjaba el-Kurezija, ukratko, sljedeće: “Kada je Heraklije pozvao Ebu-Sufjana i pitao ga o Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., Ebu-Sufjan se trudio da omalovaži njegovu misiju rekavši mu: “Vladaru zar nećeš da te obavijestim o onome po čemu ćeš saznati da je on lažljivac?!” Upitao je: “A šta je to?” Ebu-Sufjan je odgovorio: “On smatra da je izišao iz naše zemlje, zemlje Harema jedne noći i da je došao do ovog vašeg mesdžida, mesdžida Ileje i da nam se vratio te noći prije jutra.” Rekao je: “Svećenik je bio pored cara i rekao: “Znam za tu noć.” Kajser ga je pogledao pa mu je rekao: “Kako znaš to?” Rekao je: “Nisam spavao noću sve dok ne bih pozatvarao sva vrata mesdžida. Kada je bila ta noć sva sam vrata osim jednih pozatvarao. Njih nisam mogao. Pozvao sam u pomoć sve svoje radnike i sve druge prisutne kako bi ih zatvorili, ali nismo ih mogli pokrenuti. Kao da smo se borili sa planinom. Pozvao sam stolare koji su pogledali vrata i rekli: “Doista je na ova vrata pao nadvratnik i zid, te ih ne možemo pokrenuti sve do jutra. Pogledali smo odakle je došlo, vratio sam se i ostavio dvoja vrata otvorena. Kada sam ustao, rano ujutro sam otišao do tih vrata i vidio kamen koji je bio u uglu mesdžida probušen, a na njemu je bio trag od vezanja životinje. Rekao sam svojim drugovima: “Ova vrata je sinoć mogao zadržati samo Poslanik. Klanjao je sinoć u našem mesdžidu…” i spomenuo je kompletan hadis.

ZAKLJUČAK

Hafiz Ebu el-Hattab Omer ibn Dihje rekao je: “Tevatur-predanjem došao je hadis o Israu od Omera ibn el-Hattaba, Alije, Ibn-Mes’uda, Ebu-Zerra, Malika ibn Sa’sa, Ebu-Hurejrea, Ebu-Seida, Ibn-Abbasa, Šedada ibn Evsa, Ubejj ibn Ka’ba, Abdurrahmana ibn Kirta, Ebu-Habbeta el-Ensarije, Ebu-Lejle el-Ensarije, Abdullaha ibn Omera, Džabira, Huzejfe, Burejde, Ebu-Ejjuba, Ebu-Umame, Semure Ibn Džunduba, Ebu-Hamraa, Suhejba er-Rumija, Umihanne, Aiše i Esme, kćerki Ebu-Bekra, neka je Allahovo zado-voljstvo na sve njih. Idžmaom su se muslimani složili o hadisu Israa a odbacili su ga bezbožnici i nevjernici: “Oni žele da utrnu Allahovo svjetlo ustima svojim, a Allah će učiniti da svjetla Njegova uvijek bude, makar krivo bilo nevjernicima.” (61:8)

 

21sep

Biti transparentan je suština kurbana

Još jedan Kurban-bajram je prošao i svi se vraćamo nekoj svojoj ustaljenoj svakodnevnici. Hadisom hvaljeni dobrovoljni post, klanje kurbana, obavljanje hadža, klanjanje bajrama su propisi koji se nalaze u prvoj polovici posljednjeg hidžretskog mjeseca u godini i svaki napose puči simbolikom i mame vjernička srca da svoje duboko ubjeđenje potvrde konkretnim djelima. Ovih dana se mnogo pisalo i govorilo o svakom spomenutom propisu.

Ono što smatram posebnim u aktuelnom vremenu jeste suočavanje sa izazovom da primjenu i izvršenje određenih propisa vjere ima i drugu dimenziju osim one čisto vjerske. Recimo, propis klanja kurbana. Pored duboke simbolike da, u biti, predstavlja spremnost na najveću žrtvu i time potvrđivanje svoje duboke vjere u Boga, klanje kurbana je izuzetno važana društvena pojava koja (može) ima(ti) socijalne, humanitarne, obrazovne, ekonomske i brojne druge aspekte. Ovaj tekst je vid podrške sjajnoj ideji i dubokom vizionarskom poduhvatu naših prethodnika koji se ogleda u organiziranom načinu klanja kurbana za one koji to sami nisu u mogućnosti izvršiti. Osvrnimo se kratko na trenutno raspoložive modele kako vjernik može izvršiti obavezu klanja kurbana.

Po mome skromnom mišljenju postoji nekoliko modela.

Trdicionalni model se ogleda u tome da musliman sam pronalazi vlastiti kurban. Kupuje ga nešto prije bajrama, nastoji ga dobro paziti, uhraniti i pripremiti za dan kada će ga žrtvovati u ime Jednog Jedinog.

Drugi model je model koji je utemeljila Islamska zajednica prije nekoliko desetine godina, a ogleda se u organiziranom prikupljanju uplata po unaprijed određenoj cijeni. Temeljni razlog uvođenja ovog modela se ogledao u pomaganju internatske kuhinje u Gazi Husrevbegovoj medresi u Sarajevu gdje se putem obezbjeđenog kurbanskog mesa smanjuju troškovi Medrese, odnosno cijena školovanja njenih učenika. U cijenu su bili uračunati troškovi kupovine, klanja, obrade, skladištenja i čuvanja zamrznutog mesa tokom godine. Dio kurbanskog mesa je doniran javnim kuhinjama i ustanovama za koje je Islamska zajednica procjenjivala da im treba pružiti tu vrstu podrške u vršenju društvenokorisne misije.

Nakon agresije su se pojavila još neki modeli. Islamskoj zajednici se, koja je dugo vremena bila jedini posrednik između vjernika i realizacije njihovog izvršenja obaveze klanja kurbana, pojavila konkurencija. Bilo je sasvim prirodno da se novootvorenim medresama dozvoli da na već uhodanom modelu obezbjeđuju nužne prihode za funkcioniranje vlastitih internatskih kuhinja. Islamska zajednica je utvrđivala istu cijenu kurbana za cijelo područje i do neke mjere pratila realizaciju. Međutim, nije ostalo na ovome.

U poratnoj Bosni su djelovale i djeluju domaće i strane humanitarne organizacije sa, da tako kažemo, islamskim predznakom. Jedna od njihovih aktivnosti je skoro do u detalj identična akcija koju ima Islamska zajednica oko nabavke kurbana. S tim da humanitarne organizacije kao ciljanu skupinu ljudi kojima žele pomoći, kroz podjelu kurbanskog mesa, gledaju u sve većem broju siromašnih kao i u javnim ustanovama do kojih Islamska zajednica nije dospjela.

Danas ćemo vidjeti da akciju koja se najčešće zove – Kurbani – nastoje realizirati od Rijaseta Islamske zajednice preko medresa i humanitarnih organizacjia do određenih islamskih organizacija, džemata, pa i pojedinaca. Sve više postaje jasno da se ne radi samo o ispunjenju ibadetskih obaveza nego i o – biznisu.

Sve veći broj ljudi u Bosni se nakon rata bavi stočarstvom. Veliki broj njih vidi svoju šansu u prodaji kurbana pojedincima, a posebice organizacijama, medresama ili Rijasetu Islamske zajednice.

Uprkos činjenici da domaći stočni fond ima dovoljno kapaciteta da zadovolji potrebe svih bosanskohercegovačkih muslimana, u potrazi za jeftinijim kurbanima razne organizacije kupuju kurbane izvan BiH, uglavnom u Australiji. Mnogi muslimani zarad niže uplatne cijene pristaju na potpunu ili djelimičnu netransparentnost u realizaciji. Zamrznuto, navodno, kurbansko meso se kasnije doprema brodovima do krajnjih korisnika u BiH i/li širom svijeta. Kažemo navodno zato što se transparentno i javno ne objave institucije u Australiji, ili bilo gdje drugdje, s kojima se realizira akcija klanja kurbana. Dokazi o šerijatskoj ispravnosti stoke, načinu klanja i svega ostalog uključenog u ovaj proces, a posebice da se navedu osobe koje prate i nadgledaju realizaciju.

Organizacije koje se bave prikupljanjem uplata i realizacijom akcija oko kurbana često, u pokušaju obezbjeđivanja što većeg broja uplata, kod potencijalnih uplatioca bude dozu nesigurnosti i nepovjerenja prema svim drugima osim prema vlastitoj organizaciji. U realizaciji ibadeta ovo je neprihvatljivo, ali zato ukazuje na moguće skrivene namjere brojnih aktera. Da situacija nije nimalo ružičasta, dovoljno je da se neko pozabavi ovim pitanjem i uvidi mnogo nelogičnosti, nejasnoća, manjka informacija, pomanjkanja transparentnosti,…

Prije svega, naša namjera nije izazivanje sumnje i širenje još većeg međusobnog nepovjerenja koje kao da postaje sastavni dio naše svakodnevnice, nego poziv, ako hoćete i krik za transparentnošću.

Ako oni koji u vlastite aktivnosti uključuju vjeru ne djeluju transparentno i ne dostavljaju jasne podatke o aktivnostima onima na čije povjerenje računaju, onda je vrijeme za uzbunu. Sve nam se čini da sada nije vrijeme za uzbunu, nego sirena već odavno zavija.

Tačka na kraju prethodne rečenice bi označila kraj ovog teksta da nam je cilj smutnja u bilo kojoj varijanti. O ovoj temi pisati i govoriti mjesec dana prije kurban-bajrama sljedeće godine bi bilo kasno. Zato vjerujemo da se je baš sada najbolje vrijeme da se počne o tome misliti. Stoga vjeurjemo da je nužno poduzeti sljedeće korake kako bi se stvari dovele u red.

– Krajnji korisnik (vjernik, džematlija) mora imati informaciju gdje će njegovo meso završiti prije nego izvrši uplatu. Ne smije se desiti da se od kurbanskog mesa pravi sudžuka ili suho meso koje očima neće vidjeti oni u čije ime se kurbansko meso prikupljalo.

– Zašto, recimo, Islamska zajednica ne bi ohrabrila formiranje udruženja uzgajivača stoke za kurbane i na taj način dala jednake šanse svakome ko bude ispunjavao uvjete raspisanog tendera

– Nabavka kurbana mora biti isključivo putem tendera (javnog ili u okviru spomenutog udruženja)

– Farme koje učestvuju na tenderima moraju posjedovati halal-certifikat Agencije za certificiranje halal kvalitete

– Relizacija klanja, obrade, skladištenja, transporta,… i svega drugoga vezanog za kurbane će također biti predmet javnih tendera

– Kupovinom kurbana u Australiji (ili bilo gdje drugo) po znatno nižim cijenama, kako bi se ostvarila novčana dobit u razlici visine uplate i kupovne cijene za rad ko zna kakvih razloga i ciljeva, je nemoralno prema onome od koga se uzima uplata. Otuda organizacija prije početka uplata mora jasno naglasiti gdje će nabavljati kurbane.

– Medrese i Islamska zajednica može približno tačno znati kolike su njihove potrebe za mesom prije početka akcije i o tome upoznati vjernike, a onda naglasiti da će sve viškove razdijeliti na institucije koje će imenovati.

– Dan nakon Kurban-bajrama (14. zu-l-hidže) objaviti u sredstvima javnog informisanja, na web-portalima, koliko je bilo uplaćenih kurbana, koliko mesa, te kako i kome je dodijeljeno ono što prelazi potrebe organizatora

– Lider u ovakvom ili njemu sličnom pristupu treba da bude Islamska zajednica koja će svojim transparentnim pristupom sasvim sigurno ojačati svoju akciju prikupljanja kurbana.

Ne treba skrivati već isticati i sljedeći aspekt ove akcije. Teško je napraviti pravu i preciznu kalkulaciju troškova nabavljanja kurbana, njihovog transporta, pripreme, klanja, podjele, skladištenja, zamrzavanja i sl. I zato treba jasno kazati ljudima koji uplaćuju kurbane u Islamskoj zajednicu ili neku od Medresa da oni u biti pored toga što izvršavaju obavezu klanja kurbana, pomažu i svoju Islamsku zajednicu. A kada to rade negdje drugdje onda su stvari daleko manje jasne.

Islamska zajednica treba istaknuti i odati javno priznanje najjačoj karici u lancu organizirane realizacije ovog projekta, ali jednako tako mora ozbiljno ispitati i utvrditi istinitost prigovor, ako ih ima (a ima), te te najslabije karike sankcionirati i isključiti.

Ako je kurban krunski ibadet kojim simboliziramo najdublju i najčistiju vjeru kako nas je to podučio Ibrahim a.s., onda sve vezano za njega mora biti ko suza čisto.

(www.preporod.com)