MIRADŽ – DOKAZ ALLAHOVE DŽ.Š. MILOSTI I SVEMOĆI

10 mar

MIRADŽ – DOKAZ ALLAHOVE DŽ.Š. MILOSTI I SVEMOĆI

Slavljen neka je Onaj koji ga je u jednom casu noci preko svoga roba iz Mesdžidul-Harama u Mesdidžul-aksa, ciju smo okolicu blagoslovili kako bismo mu neka znamenja Naša pokazali. On, uistinu, sve cuje i sve vidi. (El-Isra’,1)

El-Isra’ je 17. sura u kur'anskom poretku. Ima 111 ajeta. Objavljena je u Meki, osim 26, 32, 33, 57. i od 73. do 80. ajeta koji su objavljeni u Medini.
Njen pocetak je intoniran slavljenjem Allaha, a završetak zahvalom Allahu. Sadrži nekoliko tematskih cjelina, a najizražajnije su one što govore o vjerovanju, pravilima društvenog i pojedinacnog ponašanja kao i kazivanja o sinovima Israilovima. Ova sura se u nekim izvorima spominje i kao Benu Israil.
Govoreci o vrijednostima ove sure dr. Vehbe Zuhajli u tefsiru (Et-Tefsirul-Vedžiz) navodi predaju od Aiše, r.a, «da je Vjerovjesnik, s.a.v.s, svake noci ucio suru Benu Israil i Ez-Zumer». )
U ovom radu predmet naše pažnje bice prvi ajet, po kojem je sura i dobila ime, a to je ajet koji govori o Nocnom putovanju (El-Isra») posljednjeg Allahova poslanika, s.a.v.s. Ajet, ustari, govori o dvije etape Poslanikovog, a.s, puta. On je u dijelu jedne noci prenesen od Mesdžidul-harama (Kabe) u Meki, do Mesdžidul-aksaa (džamije) u Jerusalemu. Potom je odveden kroz sedam nebesa do uzvišenog prijestolja, odnosno odveden je u najudaljenije nebeske sfere u neposrednu blizinu Tvorca svjetova Allaha dž.š.

To Poslanikovo, s.a.v.s, putovanje dogodilo se, prema vecini islamskih ucenjaka, 27. noci mjeseca redžeba, u godini prije Hidžre. Važno je napomenuti da je mjesec redžeb jedan od cetiri sveta mjeseca (ešhurul-hurun). U njemu je zacet posljednji Allahov poslanik (u utrobi majke) i tako iz višeg svijeta spušten u niži, a Mi'radžom je ponovo iz nižeg svijeta, uz posebne pocasti, uznesen u viši svijet.
Allah, dž.š, redovito podvrgava svoje iskrene robove velikim iskušenjima prije nego što ce ih nagraditi. Prisjetimo se, Resulullahovom Mi'radžu prethodile su godine teških iskušenja, koja je on s velikom odlucnošcu i požrtvovanjem podnosio, godine sveopceg bojkota, onda smrt njegove vjerne supruge hazreti Hatidže, a potom smrt amidže Ebu Taliba. Ne treba zaboraviti da je Poslanik, a.s, u licnostima tih dviju osoba imao neizmjernu podršku i zato je zbog bola za njima tu godinu nazvao Godinom žalosti (amul-huzn)

Vecina njegovih sljedbenika, zbog mušrickih progona, nalazila se u Abesiniji, tako da je smrcu supruge i poglavara roda ostao i bez posljednje podrške. I, baš u danima sveopce tuge dolazi poziv na Nocno putovanje kakvo niko ni prije ni poslije nije imao, putovanje gdje ce se suociti s božanskom prisutnošcu.
Medu komentatorima Kur'ana polemisalo se o tome da li je Poslanikovo putovanje bilo duhovno, ili tjelesno i duhovno, je li se taj dogadaj desio u budnom stanju ili je to bio snovidenje Allahova poslanika, a.s. Sam Poslanik, a.s, opisao je to stanje sljedecim rijecima: «Nalazio sam se negdje izmedu sna i jave» )
Poslanik daje opis Mi'radža koji je prenijelo 45 njegovih drugova.Mi cemo se osloniti samo na skracena svjedocanstva Buharije i Muslima, koji pricaju da se Poslanik jedne noci nalazio sam kod kuce – ili prema nekom drugom prenosiocu – u dvorištu Ka'be – kad mu pristupi melek Džebrail i raspori mu grudi da bi umio srce njegovo; zatim ga nebeskim kolima (burak, iz istog korijena kao i berk, što znaci munja) povede na put u nebo. Na svakom od sedam nebesa upozna po jednog velikog Poslanika: Adema, Isaa i Jahjaa, Jusufa, Idrisa, Haruna, Musaa i Ibrahima, alejhimusselam. Otišli su potom još više, tamo otkud se cuo zvuk božanskog pera koje piše božanske odluke i sudbinu. Onda ga Džibril dovede do ranice koju on ne smjede prekoraciti, te mu pokaza put kojim ce sam krociti. Muhamed, a.s, nastavi put, te bi konacno nagraden božanskom prisutnošcu. Allah, dž.š, se s njim poselami i obdari ga posredništvom (šefaatom) sredstvom svetih ljudi. Poslanik posjeti Granicno stablo (Sidretul-munteha), Džennet i njegove radosti, Džehennem i njegove strahote.

Na povratku se zadrža u Jerusalemu, poprištu ranijih objava, gdje ga docekaše svi raniji poslanici, a.s, te zajedno obaviše namaz koji je predvodio Muhammed, a.s. Nakon toga, Poslanik, a.s, vratio se u Meku ). Specificnost tog dogadaja utoliko je veca što su Isra i Mi'radž trajali toliko da se postelja Poslanikova, a.s, nije bila ni ohladila, a on se povratio s putovanja.
Prva koja je doznala o Poslanikovom nebeskom putovanju je njegova amidžišna Ummi Hana kod koje je te noci bio u gostima. U trenutku kada je Vjerovjesnik, a.s, odlucio da izade i upozna javnost o svom velicanstvenom dogadaju, Ummi Hana ga povuce za odjecu, a on je upita Šta ti je! – Bojim se, odgovori ona – da te tvoj narod nece ugoniti u laž ako im to kažeš». On odgovori – Pa, i ako me budu ugonili u laž!? )
Taj slucaj izazvao je burne reakcije u javnosti.Mušrici su Poslanikovu pricu o Mi'radžu objašnjavali kao halucinacije ili kao dobro smišljenu laž. U omalovažavanju kompletnog dogadaja posebno se isticao Ebu Džehl koji je, u namjeri da demantira Poslanika, sabrao svoje sunarodnjake, kako bi im Poslanik, a.s, izravno govorio kuda je išao i šta je sve vidio. Propaganda je bila toliko žestoka da se jedan broj pristalica Muhameda, s.a.v.s, pokolebao i napustio islam.

Ebu Hurejre, r.a, navodi da je u vezi s tim provokacijama Allahov poslanik, a.s, rekao:
«Kada sam bio u hidžri (polukrugu) uz Kabu, sjecam se da su me Kurejšije ispitivale o mom nocnom putovanju. Pitali su me o detaljima Bejtul-makdisa (džamiji u Jerusalimu), u koje nisam bio siguran, pa sam se izuzetno zabrinuo, kao nikad ranije. Ali, Allah mi ga je predstavio tako da sam gledao u njega. Ništa me nisu upitali, a da ih o tome detaljno nisam izvijestio. )
Za mušrike je bilo posebno važno pokolebati Ebu Bekra kao uglednog i pouzdanog pristalicu Poslanika, s.a.v.s, Ibn Šihab kaže da je Ebu Seleme ibn Abdurrahman rekao: «Grupa Kurejšija otišla je kod Ebu Bekra i rekla: – Zar ti misliš da je tvoj drug otišao do Bejtul-makdisa, a zatim se vratio do Meke u jednom dijelu noci? Ebu Bekr, r.a, ih je upitao: Zar je to on rekao? Odgovorili su: Da! Ebu Bekr im je na to uzvratio rekavši: – Svjedocim, da ako je to on rekao, da je istinu rekao! Rekli su – ti si mu povjerovao da je došao do Šama (Palestine) u jednoj noci, a zatim se vratio do Meke prije nego je svanulo! Pa ja sam mu povjerovao i više od toga. Povjerovao sam mu kad je poceo primati Objavu s neba».

Ebu Seleme kaže: Zbog takvog držanja, Ebu Bekr je prozvan Es-Siddik )
U povodu ovog izuzetnog dogadaja i objašnjenja njegove istinitosti materijalnim dokazima koje su tražili savremenici Alejhisselama u kazivanju o Bejtul-makdisu i opisu karavane, da se primijetiti da Vjerovjesnik, s.a.v.s, nije mario za osnovani Ummi Hanin strah. Iako je bio svjestan moguceg ismijavanja, Poslanik, s.a.v.s, nije se libio javno iznijeti cinjenice o dogadaju koji se uistinu desio, pa cak ni nakon što su ga neki napustili. Njegovo pouzdanje u istinu bilo je jace od bilo kakvih provokacija i podrugivanja.
«U ovome je dobar primjer svim nosiocima poziva da javno iznose istinu, ne plašeci se kako ce to ljudi primiti, ne laskajuci ljudima, niti ocekujuci da oni budu zadovoljni pa da to odobre, ako se to suprotstavlja istini koja se izlaže» )
Medu komentatorima ovog dogadaja neki zastupaju mišljenje da je Poslanik, s.a.v.s, nakon što je prekoracio granicu Sidretul-muntehaa, vidio Uzvišenog Allaha. Medutim, ugledni ashab Ebu Hurejre, r.a, kaže: Pitao sam Allahova poslanika, s.a.v.s, – jesi li vidio svoga Gospodara? Odgovorio je: – Svjetlost – Nur – gdje god sam pogledao – pa kako da Ga vidim?! )

Na Mi'radžu je Allahovom poslaniku, s.a.v.s, propisan namaz. Prvo 50, pa je na nagovor Musaa, a.s, Poslanik, a.s, molio Alaha da to smanji, bojeci se da sljedbenici njegovi nece moci sve obavljati «Neprestano sam se vracao izmedu svoga Gospodara i Musaa, a.s, sve dok mi Allah ne rece: «Muhamede, njih je pet u toku dana i noci, a svaki namaz broji se kao deset, što cini 50 namaza. )
cinjenica da je namaz propisan na Mi'radžu, velicanstvenom i za ljudski um nepojmljivom dogadaju, ukazuje na veliku važnost namaza u životu svakog muslimana i muslimanke. Brojni su hadisi Allahovog poslanika koji govore o znacaju namaza, a jedan od njih je i hadis u kojem Vjerovjesnik, s.a.v.s, kaže da je namaz mi'radž vjernika.
U predmetnom ajetu, Uzvišeni nam objašnjava svrhu Poslanikovog mi'radža rekavši: LI NURIJEHU MIN AJATINA (da bismo mu neka znamenja Naša pokazali». Uz to što je vidio neke odabrane poslanike, alejhimusselamu, pokazan mu je i Malik, cuvar Džehennema. U jednom trenutku uveden je u Džennet u kome je vidio raznovrsne ogrlice, derdane od bisera, a zemlja dženetska bila je od miska. )
Vidio je Sidretul-munteha koji su prekrivale Allahove velicanstvene stvari: ležaljke od zlata, razlicite boje, kao i meleki, a tu je vidio i Džibrila u njegovom stvarnom liku sa 600 krila. Vidio je takoder, zeleno uzglavlje-Refref – koje je prekrilo horizont. Vidio je i Bejtul-ma'mur (Nebesku kabu) i Ibrahima, a.s, graditelja Zemaljske kabe, naslonjenog ledima na nju. U Nebesku kabu svaki dan ude sedamdeset hiljada meleka koji u njoj ibadet cine i ne vracaju se u nju više do Sudnjeg dana. )
Važno je napomenuti da Uzvišeni u ajetu spominje atribut roba a ne poslanika «koji je u jednom casu noci preveo svoga ROBA…».

«Komparirajuci ovaj problem sa kršcanskim poimanjem, gdje se svojstvo ubudijjeta (obožavanja) pomiješalo sa svojstvom «uluhijjeta» (obožavanog), Isus je postao i «prorok» i «bog». Ovaj kur'anski termin «bi abdihi» jasno je povukao crtu izmedu takvog poimanja ovog problema i islamskog stava koji jasno istice covjekovu nemoc i Allahovu, dž.š, nadmoc!! ).
Mi'radž je zaokupljao pažnju velikog broja islamskih ucenjaka i pjesnika, ali i nemuslimana. «Tako profesor Miguel Asin sa Sveucilišta u Madridu pokazao je da je ova literatura o Mi'radžu imala jaki uticaj na evropsku književnost srednjeg vijeka, narocito na Danteovu «Božansku komediju» ).
Mi'radž je, zasigurno, jedan od Allahovih, dž.š, dokaza koji otkriva Allahovu, dž.š, svemoc i naklonost prema Njegovim izabranim robovima. Mi'radž je ucvršcenje za one cija su srca sklona istini i pravom vjerovanju, dok je za kolebljive i one cija su srca bolesna, prepreka i put do zablude. Zato Uzvišeni u istoj stvari jedne ucvršcuje a druge u zabludi ostavlja.

Molimo Te Gospodaru za cvrstinu uvjerenja u Tvom dinu, poslije cega nema kolebanja i zablude. Ti si, uistinu, neograniceno dobar i plemenit.
Amin

(iltizam.com – Halil Mehtic | Novi Horizonti br/str. 38 )